(Ne)vidljivi – mladi u kulturi: Manuel Šumberac gost programa Hop lektira 30. Sa(n)jam knjige u Istri

Tekst i fotografije Boris VINCEK

06.12.2024.

Manuel Šumberac, autor ani­mi­ra­nih fil­mo­va, ilus­tra­ci­ja sli­kov­ni­ca te nas­lov­ni­ca knji­ga bio je gost pro­gra­ma Hop lek­ti­ra, odr­ža­nog u petak, 6. pro­sin­ca na 30. Sa(n)jam knji­ge u Istri. S auto­rom je raz­go­va­rao Vibor Juhas koji je uz bra­ta Vjerana jedan od vodi­te­lja ovog pro­gra­ma nami­je­nje­nog uče­ni­ci­ma sed­mih i osmih raz­re­da osnov­nih ško­la. Upravo zbog tak­ve cilja­ne publi­ke raz­go­vo­ri u Hop lek­ti­ri su ležer­ni, zabav­ni, puni pita­nja i zna­ti­že­lje kako vodi­te­lja tako i same dje­ce koja su u ova­ko opu­šte­ni­joj atmo­sfe­ri slo­bod­na upi­ta­ti sve što im pad­ne napamet.

Tako je bilo i tije­kom raz­go­vo­ra sa Šumbercom koji nije stig­nuo ni nabro­ja­ti čime se sve kre­ativ­no bavi kada je iz publi­ke sti­glo pita­nje „Da li se u tom pos­lu dobro zarađuje?“.

- Ovisi što vi mis­li­te da je puno, naša­lio se Šumberac i zbog toga dobio mnoš­tvo odgo­vo­ra: od 20 eura po ilus­tra­ci­ji do 150 eura po knji­zi. To je potak­nu­lo Juhasa da im saop­ći kako su vrlo skromni.

- Recimo to ova­ko: ako zna­te koli­ka je sred­nja hrvat­ska pla­ća onda ja zara­đu­jem nešto više od toga, kazao je Šumberac pa je na pri­mje­ru svo­je sli­kov­ni­ce „Potrsga“ poka­zao sve ele­men­te koje čine knji­gu koje ilus­tra­tor mora osmis­li­ti. Juhas ga je potom upi­tao koli­ko crta na dan?

- Crtam sva­ki dan – i subo­tom i nedje­ljom pa čak i praz­ni­ci­ma i to uglav­nom od 8 do 12 sati na dan, no ja taj posao volim i nije mi pro­blem toli­ko radi­ti. Kada crta­te za kli­jen­ta onda prvo mora­te osmis­li­ti kon­cept, nacr­ta­ti ski­cu, pos­la­ti kli­jen­tu, pa nakon povrat­ne infor­ma­ci­je izra­di­ti ilus­tra­ci­ju. Nju pono­vo šalje­te kli­jen­tu za zad­nje komen­ta­re i nakon dora­de ona je sprem­na za štam­pu, pojas­nio je Šumberac.

Na Juhasovo pita­nje kako se odlu­čio za tu kari­je­ru autor odgovara:

- Kada sam bio mali kao i vi htio sam biti pilot, poli­ca­jac i nogo­me­taš, ali i tada sam volio sam crta­ti. Iako sam iz Labina doz­nao sam da u Puli pos­to­ji sred­nja ško­la gdje se uči crta­ti, a to vam je Škola za pri­mi­je­nje­nu umjet­nost i dizajn. Kad sam ju zavr­šio upi­sao sam Akedemiju u Zagrebu gdje sam naučio kako radi­ti crta­ne fil­mo­ve i pos­tao ani­ma­tor, kazao je Šumberac i objas­nio okup­lje­nim ško­lar­ci­ma kako za samo sekun­du ani­mi­ra­nog fil­ma tre­ba nacr­ta­ti 24 crte­ža, pa zato pro­duk­ci­ja crta­nog fil­ma može potra­ja­ti i do osam godi­na te da na nje­mu radi veli­ki broj animatora.

- No malo po malo odlu­čio sam se bavi­ti ilus­tra­ci­jom jer ima širo­ki ras­pon pri­mje­ne – od pla­ka­ta, pre­ko sli­kov­ni­ca sve do nas­lov­ni­ca knji­ga. Možda ne zna­te, ali sli­kov­ni­ce se rade za sve uzras­te – za dje­cu vaše dobi, one malo sta­ri­je, ali i za odras­le lju­de. Meni je pak naj­dra­že radi­ti za dje­cu u dobi od tri do osam godi­na jer u tom slu­ča­ju mora­te ispri­ča­ti pri­ču kroz sli­ke uz jako malo tek­s­ta što mi je jako inte­re­sant­no. Što se ilus­tri­ra­nih knji­ga za odras­le tiče tu je put malo teži jer mora­te naći izda­va­ča koji je voljan obja­vi­ti tak­vu vrstu knji­ge, kazao je Šumberac.

Djecu je zani­ma­lo crta li na kla­si­čan način ili s raču­na­lom, a Šumberac im je odgo­vo­rio da su svi obli­ci likov­nog izra­ža­va­nja jed­na­ko važ­ni te da crta­nje s raču­na­lom nije tako jed­nos­ta­van posao.

- Budući da sam kao ani­ma­tor radio digi­tal­no, s raču­na­lom sam se nas­ta­vio koris­ti­ti i za izra­du ilus­tra­ci­ja. Možda je malo lak­še crta­ti na taj način, ali na kra­ju, i kad crta­te ruč­no i ta sli­ka zavr­ši u raču­na­lu i tamo se dodat­no obra­đu­je, kazao je Šumberac, a Juhas se nado­ve­zao objas­niv­ši ško­lar­ci­ma da se zapra­vo radi o istoj vje­šti­ni, osim što je rad na raču­na­lu malo čiš­ći i lak­še ispravljiv.

Voditelja je potom zani­ma­lo kako autor dola­zi do pos­lo­va te kak­vi su vre­men­ski roko­vi za njih.

- Budući da u 90% slu­ča­je­va radim za među­na­rod­no trži­šte imam tu sre­ći da imam agen­ta u Londonu. No kao prvo mora­te ima­ti svoj por­t­fo­lio, dak­le broj­ne rado­ve koje ste crta­li za sebe kako bi budu­ćim kli­jen­ti­ma mogli poka­za­ti što od vas mogu oče­ki­va­ti. Danas ima­mo inter­net pa je takav por­t­fo­lio mogu­će obja­vi­ti i na druš­tve­nim mre­ža­ma i tako ga uči­ni­ti dos­tup­nim svim zain­te­re­si­ra­ni­ma. Unatoč sve­mu tome tre­ba biti upo­ran i dosa­dan jer ne ide sve iz prve, a tre­ba i zna­ti nosi­ti se s odbi­ja­njem. No to što vas je net­ko odbio ne smi­je vas obes­hra­bri­ti jer to ne zna­či da vas net­ko dru­gi neće pri­hva­ti­ti. Što se roko­va tiče, oni vari­ra­ju. Uzmemo li recent­ni pri­mjer sad imam rok za ilus­tra­ci­ju do 15. pro­sin­ca, ali ski­cu moram pos­la­ti do 7. pro­sin­ca pa kad ona bude odo­bre­na mogu radi­ti na konač­noj ilus­tra­ci­ji. Rokovi se mora­ju pošti­va­ti jer u slu­ča­ju da se oni pre­ko­ra­če pla­ća­ju se pena­li, pa tako umjes­to da zara­di­te od sli­ke mora­te pla­ti­ti to što ste zakas­ni­li, kazao je Šumberac i dodao da uglav­nom radi na pet do šest pro­je­ka­ta isto­vre­me­no – što osob­nih, a što za klijente.

Juhasovo zad­nje pita­nje tica­lo se sam ins­pi­ra­ci­je te ga je zani­ma­lo što sve Šumberac kon­zu­mi­ra kako bi došao do svo­jih radova.

- Konzumiram puno toga: fil­mo­ve, seri­je, crti­će, stri­po­ve, izlož­be i saj­mo­ve – sve mi je to inte­re­sant­no jer volim vidje­ti što dru­gi rade. Svime time se hra­nim, a pone­kad me nešto i pod­s­vjes­no inspirira.

Zadnje pita­nje iz publi­ke tica­lo se ilus­tra­ci­je nas­lov­ni­ce knji­ga, a mla­du ško­lar­ku zani­ma­lo je stig­ne li sve te knji­ge pro­či­ta­ti pri­jo nego što kre­ne crtati.

- Recimo da je omjer pola pola – za pola knji­ga dobi­jem zada­tak što bi kli­jent htio da se nađe na nas­lov­ni­ci, a pola knji­ga imam vre­me­na pro­či­ta­ti pa znam koji su ele­men­ti bit­ni i što bi tre­bao nacr­ta­ti, odgo­vo­rio je Šumberac.

Njegovo gos­to­va­nje bilo je ujed­no i zavr­š­no za ovo­go­diš­nji pro­gram Hop lek­ti­ra koji je izvr­s­no pri­la­go­đen mla­di­ma koji odras­ta­ju u vre­me­nu druš­tve­nih mre­ža i inte­rak­tiv­nih sadr­ža­ja. Jedan od cilje­va je pri­vu­ći mla­de u svi­jet knji­ga i doča­ra­ti im draž čita­nja. Osim već spo­me­nu­te vje­šti­ne vodi­telj­skog dvoj­ca da u ležer­nom tonu pri­vu­ku ško­lar­ce tu su i mla­di ili druk­či­ji pis­ci, ilus­tra­to­ri i strip-crta­či koji svoj stva­ra­lač­ki pro­ces objaš­nja­va­ju na zanim­ljiv način. Za kraj ove pre­zen­ta­ci­je vodi­telj Juhas je poru­čio ško­lar­ci­ma da se ne sra­me ako ih priv­la­če „dje­ti­njas­te“ stva­ri jer je to lju­bav koja može tra­ja­ti cije­li život.

Manuel Šumberac rođen je 1988. godi­ne u Puli. Magistrirao je ani­mi­ra­ni film i nove medi­je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu. Autor je ani­mi­ra­nih fil­mo­va, glaz­be­nih vide­os­po­to­va, namjen­skih fil­mo­va, knji­ga za dje­cu, nas­lov­ni­ca knji­ga… Surađuje s nizom reno­mi­ra­nih izda­vač­kih kuća u hrvat­skoj i ino­zem­s­tvu, od SAD‑a do Ujedinjenoga Kraljevstva, Francuske, Austrije i Nizozemske. Do sada je reali­zi­rao pet autor­skih knji­ga za dje­cu: „Steampunk City: An Alphabetical Journey“ (2014.), „Potraga“ (2019.), „Het wac­h­ten waard“ (2020., Belgija), „Plavi cvi­jet“ (2020.) te „Vrlo Zapetljan Čvor“ (2021.). Surađivao je na većem bro­ju knji­ga za dje­cu te roma­na i zbir­ki pri­ča za mla­de, doma­ćih i stra­nih nak­lad­ni­ka. Autor je i pet krat­kih ani­mi­ra­nih fil­mo­va, niz glaz­be­nih ani­mi­ra­nih spo­to­va te većeg bro­ja ani­mi­ra­nih namjen­skih fil­mo­va. Za svoj je rad višes­tru­ko nagra­đi­van, od čega su naj­z­na­čaj­ni­je Nagrada „Grigor Vitez – za ilus­tra­ci­ju za dje­cu mla­đe dobi“ 2019. godi­ne za ilus­tra­ci­je u autor­skoj knji­zi „Potraga“ te Nagrada „Grigor Vitez – za ilus­tra­ci­ju za dje­cu sta­ri­je dobi“ 2017. godi­ne, za ilus­tra­ci­je u knji­zi „Jura i kuc­ka­lo pro­tiv dosa­de“ auto­ra Romana Simića. Kao vanj­ski surad­nik pre­da­je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za ani­mi­ra­ni film i nove medije.

 

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.