Renata Jambrešić Kirin: Kroz književnost, film i ostale umjetnosti učimo što je empatija i kako se identificirati s drugim i drugačijim

Održan čitateljski kružok Giardini 2 posvećen Daši Drndić

Priredio B. V. • Fotografije Bora ČERNE iz arhiva Kluba-knjižare Giardini 2

27.03.2025.

Drugo izda­nje Kluba u klu­bu – čita­telj­skog kru­žo­ka koji je pre­ma rije­či­ma orga­ni­za­to­ri­ca „nas­tao kao odgo­vor na nasuš­nu potre­bu da se suoči­mo s neza­us­tav­lji­vom buji­com infor­ma­ci­ja i izno­va nauči­mo čita­ti“ odr­žan je u sri­je­du, 26. ožuj­ka u Klubu-knji­ža­ri Giardini 2.

U foku­su je bio roman Canzone di Guerra. Nove davo­ri­je. Daše Drndić (1946−2018), jed­ne od naj­z­na­čaj­ni­jih suvre­me­nih hrvat­skih knji­žev­ni­ca. Vođena miš­lju „Ne pono­vi­lo se“ Daša Drndić ispi­sa­la je povi­jest mar­gi­na­li­zi­ra­nih, a nje­zi­no se autor­sko nas­lje­đe – svje­do­čans­tvo vre­me­na u mani­ru auto­fik­ci­je koja pomi­če gra­ni­ce žan­ro­va i obi­lu­je etno­graf­skom i arhiv­skom gra­đom nepro­cje­nji­ve vri­jed­nos­ti – tek tre­ba dos­toj­no valo­ri­zi­ra­ti u hrvat­skom knji­žev­nom kano­nu. Klub u klu­bu ugos­tio je Renatu Jambrešić Kirin, ugled­nu antro­po­lo­gi­nju i teore­ti­čar­ku koja dje­lu­je pri Institutu za etno­lo­gi­ju i fol­k­lo­ris­ti­ku, a surad­ni­ca je Centra za žen­ske stu­di­je u Zagrebu, kodi­rek­to­ri­ca pos­li­je­di­plom­skog femi­nis­tič­kog semi­na­ra pri Interuniverzitetskom cen­tru u Dubrovniku te jed­na od ini­ci­ja­to­ri­ca Ad hoc femi­nis­tič­ke anti­rat­ne koalicije.

Ona je uvod­no istak­nu­la pre­ga­lač­ku vri­jed­nost opu­sa Daše Drndić za „para­dig­mat­ski zaokret u naci­onal­nom kano­nu“ te „stva­ra­nje kon­tra­kul­tu­re 90-ih koja se odu­pi­ra­la etno­na­ci­ona­liz­mu, repa­tri­jar­hi­za­ci­ji i pri­sva­ja­nju neo­li­be­ral­nih kul­tur­nih vri­jed­nos­ti“. Potom je, zajed­no s Larom Osman Grganja, jed­nom od vodi­te­lji­ca Kluba-knji­ža­re Giardini 2, otvo­ri­la disku­si­ju o struk­tu­ral­nim pro­ble­mi­ma odno­sa pre­ma proš­los­ti, migrant­skom iskus­tvu i ins­ti­tu­ci­onal­nom nasi­lju. Teme susre­ta bile su i (ne)mogućnost ispi­si­va­nja povi­jes­ti iz per­s­pek­ti­ve žena i dru­gih potla­če­nih i mar­gi­na­li­zi­ra­nih sku­pi­na, kao i stva­ra­nje odno­sa pre­ma dru­gom i dru­ga­či­jem zas­no­va­nom na empa­ti­ji. Sudionice i sudi­oni­ci čita­telj­skog kru­žo­ka, kroz živu ras­pra­vu, na tre­nu­tak su oži­vje­li više­gla­sje koji čini jed­no od ključ­nih obi­ljež­ja pisma Daše Drndić i nje­nog odno­sa pre­ma proš­los­ti kao kon­tra­pun­k­ta „povi­jes­ti pobjednika“.

„Mi uvi­jek govo­ri­mo nika­da se ne pono­vi­lo, a povi­jest se ope­to­va­no ponav­lja. Kada su nove izbje­gli­ce – Sirijci, Afganistanci, Rusi, Ukrajinci – pris­ti­gli u Beč gdje sam tada živje­la, shva­ti­la sam da se pošte­ni aus­trij­ski gra­đa­ni orga­ni­zi­ra­ju kako bi im pomo­gli. Prišla sam pri­ja­te­lji­ca­ma, koje su poput mene i same nekoć bile izbje­gli­ce i pred­lo­ži­la im da mi uči­ni­mo isto. ‘Mi smo ti pre­vi­še potre­se­ne’, odgo­vo­ri­le su mi, nado­dav­ši da će one narav­no izdvo­ji­ti odje­ću i sve potrep­šti­ne, ali ako ću ih ja raz­di­je­li­ti, jer se one s izbje­gli­ca­ma ne mogu ponov­no susres­ti“, podi­je­li­la je vlas­ti­to iskus­tvo jed­na od sudi­oni­ca čita­telj­skog kluba.

„Moja kći stu­di­ra­la je u Italiji. Kako se ne raz­li­ku­je od Talijana nekim oči­tim, fizič­kim karak­te­ris­ti­ka­ma – bije­la je i pla­vu­ša – jed­no­ga dana priš­la joj je susje­da i kre­nu­la se žali­ti na ‘stra­ni­ere’. Kada joj je moja kći odgo­vo­ri­la ‘pa i ja sam stran­ki­nja’ osta­la je šoki­ra­na“, nado­ve­za­la se dru­ga sudionica.

„U našoj zem­lji dje­ci se govo­ri ‘Odite vani, tamo sja sun­ce’. A tamo ti nije dovolj­na ni diplo­ma ni dok­to­rat, nego ćeš lije­pi­ti kuver­te, kao što piše u Dašinom roma­nu. A kad ih net­ko pita kako je vani oni kažu dobro je, jer im ne pre­os­ta­je ništa dru­go“, zaklju­či­la je jed­na od sudionica.

Na pita­nje o struk­tu­ral­nim uvje­ti­ma koje je potreb­no osi­gu­ra­ti kako bismo pre­du­hi­tri­li ovak­ve situ­aci­je, suoči­li se s tra­umat­skom proš­loš­ću i razvi­li odnos zas­no­van na empa­ti­ji spram onih s koji­ma dije­li­mo slič­no iskus­tvo, Renata Jambrešić Kirin odgo­vo­ri­la je: „Kroz knji­žev­nost, film i osta­le umjet­nos­ti uči­mo što je empa­ti­ja i kako se iden­ti­fi­ci­ra­ti s dru­gim i dru­ga­či­jim.“ Naglasila je pri­tom da je za buduć­nost ključ­no saču­va­ti dig­ni­tet huma­nis­tič­kih dis­ci­pli­na, a ključ­ni zna­čaj obra­zo­va­nja u pro­mje­ni para­dig­me odno­sa pre­ma proš­los­ti istak­nut je i tije­kom rasprave.

„Riječ edu­ka­ci­ja dola­zi od latin­skog ‘edu­ca­re’ u zna­če­nju eks­trak­ci­je. Potrebno je eks­tra­hi­ra­ti, izvu­ći već pos­to­je­će talen­te koje uče­ni­ci posje­du­ju i nauči­ti ih da raz­miš­lja­ju svo­jom gla­vom. Ali to sis­te­mu sme­ta“, jed­no je od miš­lje­nja izne­se­nih tije­kom rasprave.

„Vlastitu je proš­lost nemo­gu­će pro­mi­je­ni­ti, ali je u sva­koj povi­jes­noj pri­či mogu­će oda­bra­ti etič­ke pri­mje­re pra­ved­nos­ti, hra­bros­ti i ‘banal­nos­ti dobra’ u koji­ma se lju­bav, a ne bol pojav­lju­je kao moda­li­tet povi­jes­ne isti­ne“, zaklju­či­la je susret Renata Jambrešić Kirin.

Sljedeći Klub u klu­bu – čita­telj­ski kru­žok Giardini 2 odr­žat će se u sri­je­du, 16. trav­nja u 19 sati. U foku­su će biti roman Gabriela Garcie Marqueza „Kronika naj­av­lje­ne smr­ti“, a gost čita­telj­skog kru­žo­ka bit će Amir Alagić čiji je spi­sa­telj­ski put obi­lje­žio ovaj roman.

Klub-knji­ža­ra Giardini 2, čiji pos­tav čine antik­var­ni nas­lo­vi i dje­la pul­skih umjet­ni­ka, gra­fi­ča­ra i dizaj­ne­ra, nala­zi se na prvom katu, na adre­si Giardini 2. Otvorena je od pone­djelj­ka do pet­ka od 9 do 17 sati, a na dan doga­đa­nja tokom cije­log dana. Za posje­ti­te­lje je otvo­ren i klup­ski pros­tor Male sale u kojem članovi/ice mogu čita­ti, radi­ti, igra­ti druš­tve­ne igre uz šali­cu kave ili čaja.