Miljenko Jergović: „Ja sam čitajuće čeljade i sve drugo meni služi da bih mogao čitati“

Otvoreni 29. Dani Antuna Šoljana u Rovinju

Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva Dana Antuna Šoljana

25.04.2025.

Književni susret s Miljenkom Jergovićem, nagra­đi­va­nim knji­žev­ni­kom, novi­na­rom i publi­cis­tom, odr­žan sinoć pred broj­nom publi­kom u rovinj­skom Multimedijalnom cen­tru, bio je pro­gram­ski vrhu­nac prvog dana 29. Dana Antuna Šoljana, kul­tur­no-znans­tve­nog sku­pa koji se odr­ža­va u Rovinju do subo­te, 26. trav­nja, u orga­ni­za­ci­ji Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Grada Rovinja-Rovigno i Društva hrvat­skih knji­žev­ni­ka. Zanimljiv i eru­dit­ski rasko­šan raz­go­vor nas­lov­ljen je Knjige Miljenka Jergovića, a s auto­rom boga­tog opu­sa, pra­vim „knji­žev­nim vul­ka­nom“ čija su dje­la pre­ve­de­na na broj­ne svjet­ske jezi­ke, vodi­li su Tomislav Brlek i Melita Jurkota. Osvijetlili su važ­ne toč­ke Jergovićeva stva­ra­laš­tva, a u foku­su je bio soci­jal­ni, povi­jes­ni, poli­tič­ki, knji­žev­ni, ali i obi­telj­ski i emo­tiv­ni kon­tekst nje­go­va knji­žev­nog stva­ra­laš­tva, a što je za nje­ga i kao pis­ca i čita­te­lja, kako je istak­nuo Jergović – straš­no bitno.

Uz nje­go­vu prvu zbir­ku pri­po­vi­je­da­ka, kul­t­nu knji­gu „Sarajevski Marlboro“ (1994.) i novo pri­po­vi­je­da­nje istih pri­ča u knji­zi „Trojica za Kartal“ (2022.), a koja je nas­ta­la uz polj­ski pri­je­vod „Marlbora“, Jurkota je raz­go­vor otvo­ri­la temom „gubit­ka, gubit­ka Sarajeva ili živo­ta kojeg je možda mogao ima­ti i koji bi od nje­ga napra­vio možda nekog dru­gog Miljenka Jergovića“.

„Ja sam pot­pu­no odre­đen tom činje­ni­com reza i nekog dru­gog živo­ta koji je počeo ono­ga tre­nut­ka kada su poče­le pada­ti gra­na­te po Sarajevu. Počeo sam živje­ti sasvim dru­gi život od onog koji sam živio pri­je toga. Ne pos­to­ji ni jedan model s kojim bih nas­ta­vio kon­ti­nu­itet s dota­daš­njim živo­tom, a ono što bi sasvim sigur­no bilo isto je to da bih bio pisac i da bi čita­nje bila moja temelj­na i glav­na aktiv­nost i temelj­ni smi­sao mog živo­ta. Ja sam čita­ju­će čelja­de i sve dru­go meni slu­ži da bih mogao čita­ti. Sve osta­lo je jedan dru­gi život o kojem mi je, kako vri­je­me pro­la­zi, sve zanim­lji­vi­je raz­miš­lja­ti i kroz mašta­ri­je obu­hva­ća roma­ne­sk­ne, knji­žev­ne i povi­jes­ne teme“, kazao je Miljenko Jergović.

„Sve što napi­šem mi je loše ili groz­no. Jedva se pri­si­lim da nas­ta­vim pisa­ti. Pisanje je bor­ba sa samim sobom i pot­pu­nom nemo­guć­noš­ću da se piše. Najbolje su mi moje knji­ge koje sam zabo­ra­vio, i kad ih čitam poči­nju mi se svi­đa­ti, odgo­vo­rio je, uz osta­lo, Jergović na Brlekovo pita­nje o odno­su pre­ma čita­nju vlas­ti­tih knjiga.

„Iako sam inte­gri­ra­na lič­nost i zapra­vo dosad­na oso­ba, ja sam isto­dob­no barem četi­ri, pet raz­li­či­tih pisa­ca. Svaka moja knji­ga je raz­li­či­ta od bilo koje dru­ge moje knji­ge i sva­ki taj pisac piše raz­li­či­te knji­ge“, kazao je Jergović o (ne) pla­ni­ra­nju raz­li­či­tih faza u svom knji­žev­nom opu­su. Tijekom raz­go­vo­ra poseb­no su izdvo­je­ni nje­gov poro­dič­ni ili autobiografski/autofikcijski cik­lus, koji poči­nje s pje­sma­ma iz zbir­ke „Opservatorij Varšava“ (1988), a tu su i roman „Rod“ (2013.), knji­ga „Rat“(2024.) i dru­ga dje­la, a fokus je bio i na roma­ni­ma- pri­po­vi­jet­ka­ma, odnos­no „para­his­to­rij­skim roman­či­ći­ma“ – „Herkul“ (2019.), „Doboši u noći“ (2015,), „Wilimowski“ (2016.).

Jedan od Jergovićevih ruko­pi­sa u nas­ta­ja­nju je „1983“, a pod­nas­lov ove budu­će knji­ge o godi­ni nakon koje ništa nije bilo više isto je „roma­ne­sk­ni mane­vri“. Brlek je uka­zao i na vezu izme­đu Jergovićeve naj­no­vi­je knji­ge „Rat“ i budu­će knji­ge „Dvjesto pede­set gla­va“, koja je nas­ta­la u vri­je­me pan­de­mi­je kada je pre­plav­ljen izne­nad­nom ogrom­nom koli­či­nom vre­me­na autor sva­ko jutro poči­njao pisa­njem jed­nog proz­nog tek­s­ta. Zanimljivo je da ova knji­ge, poči­nje i zavr­ša­va tek­s­tom koji poči­nje i zavr­ša­va u Rovinju, a oba se tiču Mirka Kovača.

„Mirko Kovač je bio naj­ve­ći pisac koji je živio u Rovinju. Šteta da tu činje­ni­cu Rovinj nije umio pre­tvo­ri­ti u duhov­nu vri­jed­nost, vri­jed­nost povi­jes­nog kon­ti­nu­ite­ta, tra­di­ci­ju koja će Kovača nadži­vje­ti. Danas je u Rovinju osta­la smo kuća Mirka Kovača i nje­gov grob, a gro­bo­vi ne govo­re ako ih pis­ci ne raz­go­vo­re“, kazao je Miljenko Jergović i publi­ci poru­čio: „Čitajte Mirka Kovača, on je jedan od naših naj­ve­ćih i naj­za­bav­ni­jih pisaca.“

Inače, jučer pri­je­pod­ne je u pro­gra­mu 29. Dana Antuna Šoljana u rovinj­skoj Gradskoj knjiž­ni­ci “M. V. Ilirik” upri­zo­ren igro­kaz i odr­ža­na radi­oni­ca za dje­cu osnov­nih ško­la teme­lje­na na pri­po­vi­jet­ci Antuna Šoljana „Kapetan koji nije nika­da plovio“.

Današnji pro­gram u petak, 25. trav­nja, poči­nje u 12:35 sati u Kazalištu “Antonio Gandusio” susre­tom čla­no­va Novog vod­njan­skog film­skog vala i uče­ni­ka sred­njih ško­la, a koji je otvo­ren za gađa­ne. Na pro­gra­mu su fil­mo­vi koje su rovinj­ski sred­njo­škol­ci sni­mi­li pod men­tor­stvom film­skih umjet­ni­ka iz Vodnjana – Marina Morosina, Erica Ušića, Michelea Bulešića i Tea Morosina.

Večeras u 19:30 sati u kinu „Antonio Gandusio“ gost je nagra­đi­va­ni reda­telj Nebojša Slijepčević. Uvodno će publi­ka moći vidje­ti nje­gov dugo­me­traž­ni doku­men­ta­rac „Gangster te voli“ (2013.) te krat­ko­me­traž­ni igra­ni film „Čovjek koji nije mogao šutje­ti“ (2024.), koji je bio ovo­go­diš­nji kan­di­dat za nagra­du Oscar, te laure­at Zlatne pal­me u Cannesu i nagra­de Europske film­ske aka­de­mi­je. Nakon pro­jek­ci­ja sa Slijepčevićem će raz­go­va­ra­ti fil­mo­lo­zi Tomislav Brlek i Višnja Pentić.

Ovogodišnji 29. Šoljanovih dani zavr­ša­va­ju u subo­tu 26. trav­nja. U 9:30 će biti polo­žen vije­nac kod spo­men plo­če na kući Antuna Šoljana, u 10 sati u rovinj­skom MMC‑u poči­nje knji­žev­no-znans­tve­ni kolok­vij na temu „Hrvatska knji­žev­nost 1990.- 2025. Žanrovi, kri­ti­ka, kon­tekst“, a nave­čer u 20 sati u Kazalištu “Antonio Gandusio” poči­nje kon­cert zagre­bač­ke kan­ta­uto­ri­ce Sare Renar.