Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Pule Zlatka Devedžića
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Zlatka Devedžića i arhiva Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. U nastavku je intervju s kandidatom Zlatkom Devedžićem.
Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Vjerujem da kulturna politika ne smije biti ograničena isključivo na profesionalnu umjetničku produkciju i velike institucije – iako one čine temelj kulturnog identiteta grada i zaslužuju snažnu podršku. Istovremeno, jednako je važno razvijati kulturu „odozdo“ – onu koja nastaje kroz svakodnevne, lokalne i participativne inicijative koje okupljaju građane svih generacija.
Osobno se zalažem za povezivanje i međusobnu interakciju – smatram da profesionalna i institucionalna kultura te nezavisna, lokalna scena moraju biti ravnopravno zastupljene u Puli. To nije pitanje ili-ili, već i‑i.
Pula ima iznimno kreativnu i raznoliku kulturnu scenu, a grad mora prepoznati i osnažiti sve njezine slojeve – od kazališta i festivala do kvartovskih udruga, mladih umjetnika i neformalnih inicijativa.
Za mene je ključno postaviti model kulturne politike koji ne suprotstavlja institucije i nezavisnu scenu, već ih povezuje kroz suradnju, zajedničke projekte i pravednu raspodjelu sredstava. Kultura mora biti dostupna svima – i na Forumu i u Šijani-Stoji, Verudi… Zalagao bih se za transparentniji kulturni proračun, otvaranje novih prostora za kreativni rad i uključivanje građana u odlučivanje o kulturnim prioritetima kroz participativne procese.
Kulturna politika Pule treba biti usmjerena na ravnotežu između profesionalne i lokalne kulturne produkcije, s ciljem uključivanja svih građana u kulturni život grada. Kultura mora biti dostupna svima – od Foruma do Šijane, kroz projekte koji spajaju umjetničke institucije i nezavisnu scenu. Ovaj pristup omogućava stvaranje sinergije koja osnažuje kulturnu scenu, čineći je bogatom i raznolikom.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno? Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Iznos od 7,8 milijuna eura za Program javnih potreba u kulturi svakako je važan korak i pokazuje da Grad prepoznaje značaj kulturnog sektora. Međutim, smatram da to nije kraj priče – ključ je u tome kako se ta sredstva raspodjeljuju, koliko su dostupna različitim kulturnim akterima i koliko potiču razvoj, a ne samo održavanje postojećeg stanja.
Za grad poput Pule, s bogatom kulturno-povijesnom baštinom, živom nezavisnom scenom i velikim turističkim potencijalom, potrebno je stalno tražiti dodatne izvore financiranja. To uključuje povlačenje sredstava iz EU fondova, kroz kvalitetno pripremljene projekte i jačanje kapaciteta gradskih službi i kulturnih organizacija za prijavu na međunarodne natječaje.
Osim toga, potrebno je sustavno graditi partnerski odnos s privatnim sektorom – ne kroz povremena sponzorstva, nego kroz modele javno-privatnog partnerstva, porezne olakšice za ulaganje u kulturu, te stvaranje fondova koji omogućuju zajedničko financiranje kulturnih programa. Kultura se mora prestati promatrati kao trošak, a početi kao vrijednost i resurs – društveni, identitetski, ali i ekonomski.
Pula može i mora biti grad u kojem ulaganje u kulturu postaje atraktivno i održivo – za Grad, za zajednicu, ali i za poslovni sektor.
Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- Kulturne i kreativne industrije već jesu stvaran gospodarski faktor – ne samo u kulturnom sektoru, nego i u ukupnom razvoju gradova. Pula to treba prepoznati i strateški tretirati te sektore kao važnu ekonomsku granu. To znači da ih ne možemo podržavati isključivo kroz klasične kulturne politike, nego i kroz konkretne poduzetničke modele, poticajne mjere i razvojne alate.
Grad treba razvijati infrastrukturu i programe koji spajaju kreativnost s poduzetništvom – kroz inkubatore za kreativne industrije, edukacijske programe, mentorstva, povoljne prostore za rad te lakši pristup financiranju.
Istovremeno, važno je očuvati kulturnu vrijednost tih praksi – ne smijemo dopustiti da se one svedu isključivo na tržišnu logiku. Ravnoteža je ključna: s jedne strane razvoj i ekonomska održivost, a s druge prepoznavanje društvene i kulturne vrijednosti onoga što stvaraju dizajneri, glazbenici, digitalni umjetnici, izdavači i drugi akteri tog sektora.
Pula ima potencijal postati grad koji potiče nove modele rada, kreativna partnerstva i inovaciju, a kulturne i kreativne industrije mogu biti pokretač upravo takvog, suvremenog gradskog razvoja.
Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama? Kako biste uskladili ta dva važna segmenta?
- Pula ima izniman kulturni kapital – od kulturno-povijesne, tehnički tehnološke baštine do međunarodno prepoznatljivih manifestacija poput Pula Film Festivala, Piramide, Fort Bourguignona, a do nedavno Outlooka, Dimesons‑a… Naravno da kulturna politika treba raditi na privlačenju i velikih međunarodnih projekata i jačanju brenda Pule kao kulturnog centra. To donosi vidljivost, turizam, investicije i jača imidž grada.
Ali to nikako ne smije ići nauštrb lokalne scene i participativnih inicijativa. Upravo su lokalni kreativci, udruge, kvartovske manifestacije i nezavisna scena ono što čini kulturni život Pule živim, svakodnevnim i dostupnim građanima.
Zato vjerujem da grad mora voditi dvostruku kulturnu politiku: s jedne strane strateški i profesionalno raditi na privlačenju velikih događanja koji Pulu pozicioniraju na europskoj kulturnoj mapi, a s druge sustavno jačati lokalne aktere, stvarati uvjete za njihov rad i uključivanje građana.
To nije suprotnost, nego prilika za sinergiju – međunarodni festivali mogu surađivati s lokalnim umjetnicima, velike produkcije mogu otvoriti vrata mladima, a grad može prepoznati kako upravo ta ravnoteža stvara održiv kulturni ekosustav.
Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Kulturna baština Pule jedan je od njezinih najvrjednijih resursa – identitetski, edukativno i razvojno. Nažalost, mnogi prostori su danas nedovoljno iskorišteni, zapušteni ili zaključani za javnost, što je veliki propušteni potencijal. Upravljanje tim prostorima mora biti strateško, transparentno i usmjereno na javni interes.
Grad svakako treba zadržati odgovornost za ključne objekte od kulturnog i povijesnog značaja, ali istovremeno otvoriti vrata inovativnim modelima korištenja – uključujući javno-civilna i javno-privatna partnerstva. To ne znači privatizaciju, već pametno korištenje resursa u suradnji s onima koji imaju viziju, kapacitet i želju da ožive te prostore u javnu svrhu.
Pritom treba jasno definirati uvjete: svaki oblik partnerstva mora poštovati kulturnu vrijednost prostora, biti transparentan i uključivati mehanizme javne kontrole i evaluacije.
Također, važno je otvoriti mogućnost da i lokalne udruge, umjetnici, inicijative i građani dobiju pristup tim prostorima – kroz modele privremenog korištenja, zajedničkih programa i inkubatora kulturnih sadržaja. Na taj način ne samo da spašavamo prostore od propadanja, nego ih vraćamo životu – i zajednici.
Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Kulturna scena Pule ima pravo i obavezu razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj jer upravo takva kultura stvara kritičko mišljenje, identitet i povezanost unutar zajednice. S druge strane, turizam je važan gospodarski sektor koji u Puli često traži spektakl, zabavu i brzu konzumaciju sadržaja. Taj potencijal treba znati iskoristiti – ali bez da izgubimo dušu grada.
Vjerujem da je moguće i potrebno uskladiti ta dva interesa – ne tako da kultura postane isključivo turistički proizvod, nego da se turizam gradi na autentičnoj, lokalnoj i suvremenoj kulturnoj ponudi. Turisti sve više traže sadržaje koji su drugačiji, iskreni, angažirani i povezani s mjestom u kojem borave – to je prilika, a ne prepreka.
Grad mora osigurati podršku za nezavisne i kritičke umjetničke prakse, ali i stvoriti platforme u kojima se one mogu predstaviti posjetiteljima na kvalitetan način – kroz festivale, rezidencijalne programe, vođene ture, kulturne centre i suradnje s lokalnim zajednicama.
Kultura ne smije služiti turizmu – ali turizam može služiti kulturi, ako ga tako usmjerimo. Dugoročno, autentičnost i kvaliteta su najjači brend koji Pula može ponuditi svijetu.
Kulturna politika ne smije biti u sukobu s turizmom. Ova dva sektora mogu se međusobno podržavati ako grad razvija kulturnu ponudu koja je autentična, angažirana i uključiva. Turizam može obogatiti kulturnu ponudu, ali se ne smije temelji isključivo na komercijalizaciji, već na očuvanju i promoviranju kulturnog identiteta grada.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- Kultura ne smije biti privilegija centra – ona mora biti dostupna svima, bez obzira žive li u Šijani, Stoji, Verudi, Valdebeku ili Štinjanu. Ako želimo uključivu i živu kulturnu scenu, moramo je ravnomjerno rasporediti po cijelom gradu. To je pitanje i pravednosti i razvoja.
Jedan od prvih koraka bio bi mapiranje potreba i potencijala po kvartovima – kako bismo znali gdje postoji interes, a gdje već postoje prostori koji se mogu prenamijeniti ili revitalizirati za kulturne svrhe. Kroz suradnju s mjesnim odborima, školama, udrugama i građanima, moguće je razviti mrežu lokalnih kulturnih točaka – manjih, fleksibilnih prostora za izložbe, radionice, predstave, susrete i rad s djecom i mladima.
Osim toga, kulturni programi koje podržava Grad trebali bi imati jasne poticaje za decentralizaciju – bilo kroz dodatne bodove pri ocjenjivanju projekata, sufinanciranje događanja izvan centra ili logističku podršku pri organizaciji.
Na taj način kultura prestaje biti nešto što se „konzumira“ u centru i postaje sredstvo povezivanja, izražavanja i razvoja lokalnih zajednica – u svakom dijelu Pule.
Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- Kulturna politika u Puli treba biti usmjerena i na poticanje produkcije novih kulturnih sadržaja, ali i na povećanje dostupnosti postojećih programa, uključujući njihovu digitalizaciju. Ove dvije stvari nisu međusobno isključive – upravo suprotno, mogu se međusobno podupirati.
S jedne strane, važno je stvarati nove, relevantne kulturne sadržaje koji odgovaraju na društvene izazove, raznolike interese građana i nove estetske potrebe. Pula ima veliki potencijal za inovativne, eksperimentalne i interdisciplinarne projekte, posebno u kontekstu mladih umjetnika i novih medija. Grad mora pružiti podršku takvim inicijativama kroz financiranje, resurse i prostore za razvoj.
S druge strane, povećanje dostupnosti postojećih kulturnih programa, osobito kroz digitalizaciju, ključ je za širenje dosega, uključivanje novih publika, ali i očuvanje kulturne baštine. Digitalizacija može omogućiti građanima i turistima lakši pristup kulturnim sadržajima, a istovremeno pružiti priliku za virtualne izložbe, online predstave ili digitalne arhive (iako je uvijek najbolje u živo).
Inovacije i eksperimentalni pristupi u kulturi zasigurno nisu dovoljno zastupljeni na svim razinama, i to treba promijeniti. Pula može postati grad koji ne samo da podržava tradicionalnu kulturnu produkciju, već i inspirira nove, inovativne pristupe u umjetnosti i kulturnim praksama – od novih medija do umjetnosti zajednice. To uključuje otvaranje prostora za eksperimentiranje, veće povezivanje s globalnim kulturnim trendovima i uključivanje mladih kreatora u procese kreiranja kulturnih politika.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Kulturna scena u Puli mora biti otvorena za sve, uključujući osobe s invaliditetom, starije osobe, djecu s teškoćama u razvoju i druge ranjive skupine. Kultura nije luksuz, ona je pravo svakog građanina, bez obzira na njihove fizičke, mentalne ili socijalne uvjete. Stoga je izuzetno važno poduzeti konkretne mjere kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji i pristupačniji za sve.
Prvo, važno je raditi na fizičkoj pristupačnosti kulturnih prostora. To uključuje prilagodbu objekata za osobe s invaliditetom – od ulaza, parkirališta, WC‑a, do prostora unutar galerija, kazališta i muzeja. Pula već ima neke od tih osnovnih infrastrukturalnih mogućnosti, ali tu uvijek postoji prostor za daljnje unaprjeđenje, kao i osiguranje da svi prostori budu stvarno dostupni, bez barijera.
Drugi korak je razvoj specijaliziranih programa za ranjive skupine. To može uključivati, primjerice, predstave i izložbe prilagođene osobama s oštećenjem sluha (s titlovima ili znakovnim jezikom), glazbene i kulturne radionice za djecu s teškoćama u razvoju, te posebne projekte koji uključuju starije osobe u kreativni proces.
Treće, važno je osigurati da kulturni sadržaji budu i informativno i digitalno pristupačni. To znači ulaganje u digitalne platforme i aplikacije koje omogućuju pristup kulturnim sadržajima u različitim formatima – od audiovizualnih materijala, do sadržaja na internetu koji je prilagođen za osobe s različitim vrstama oštećenja.
Osim toga, moramo razvijati suradnju s udrugama i organizacijama koje se bave pitanjima pristupačnosti i inkluzije, kako bi njihovo iskustvo i stručnost pomogli u dizajnu kulturnih politika i programa. Kultura mora postati alat za uključivanje, a ne isključivanje – zato će moj cilj biti osigurati da svaki kulturni događaj i prostor bude otvoren za sve, bez obzira na njihove specifične potrebe.
Drugim riječima kulturne aktivnosti moraju biti inkluzivne – dostupne osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama. Kultura ne smije biti privilegija, ona mora biti pravo svakog pojedinca, bez obzira na njihove specifične potrebe. Povećanje dostupnosti kulturnih sadržaja, kao i njihova digitalizacija, omogućit će širu participaciju i ravnomjernu distribuciju kulturnih dobara.
Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- Prostor Rojca ima nevjerojatan potencijal, ali njegova trenutna neiskorištenost i problemi s upravljanjem već godinama ometaju daljnji razvoj. Smatram da je nužno redefinirati model upravljanja tim prostorom kako bi postao održiviji i bolje iskorišten. Rojc treba biti otvoren, dinamičan prostor koji služi svim korisnicima – od umjetnika i kulturnih udruga do šire zajednice.
Za to je potrebno implementirati model upravljanja koji uključuje suradnju s različitim korisnicima, ali i jasnu odgovornost i transparentnost. Umjesto trenutnog centraliziranog ili ad hoc upravljanja, predlažem da Rojc postane „kreativni hub“ s jasnim pravilima, fleksibilnim prostorima i sustavom koji omogućuje lakši pristup i korištenje od strane različitih udruga, organizacija i pojedinaca.
Ključ je u sustavnom pristupu koji uključuje:
Jasan plan financiranja i održavanja prostora – osigurati sredstva za redovito održavanje i obnovu, ali i za stvaranje novih sadržaja u prostoru, bez da ovisimo samo o povremenim projektima ili donacijama.
Uključivanje privatnog i civilnog sektora – kroz javno-privatna partnerstva koja mogu omogućiti dugoročnu održivost prostora. Iako prostor treba ostati u vlasništvu Grada, suradnja s privatnim sektorom (npr. sponzorstvima, partnerstvima s tvrtkama) može osigurati dodatna sredstva.
Participativni model upravljanja – uključivanje korisnika prostora u proces donošenja odluka o korištenju prostora, raspodjeli sredstava i organizaciji programa. Kultura mora biti živa i demokratska, pa bi lokalne inicijative, udruge i kulturni radnici trebali imati značajnu ulogu u odlučivanju o budućem razvoju prostora.
Fleksibilnost i prilagodljivost prostora – prostor bi trebao biti modularan i prilagodljiv različitim vrstama kulturnih i društvenih aktivnosti, od radionica i izložbi, do malih izvedbi i festivala. To će osigurati da prostor ne bude samo „prostor za najam“, nego živahno kulturno čvorište.
S takvim modelom upravljanja, Rojc može postati stvarni kulturni centar koji će biti održiv, ekonomski životan i usmjeren na potrebe građana, umjetnika i organizacija.
Ravnoteža između privatnog i javnog sektora, uključujući suradnju u upravljanju kulturnim prostorima poput Rojca, također je ključna za osiguranje održivosti i dugoročnog razvoja. Transparentno upravljanje, uključivanje zajednice u odlučivanje te poticanje privatnih investicija može omogućiti efikasno korištenje resursa.
Sve prethodne misli, s naglaskom na važnost ulaganja u kulturu, obitelj i zajednicu kao temelji za budući razvoj Pule, dovode me do glavnog zaključka: „Kultura i obitelj su temelj društva.“
Kultura je osnova za izgradnju zajednice koja se temelji na međusobnom poštovanju, razumijevanju i stvaranju. Ako želimo izgraditi snažno društvo, moramo ulagati u kulturu koja povezuje, obrazovanje koje osnažuje, i obitelj koja je temelj svakog građanina. Kultura nije samo zabava – ona oblikuje identitet, vrijednosti i smjer u kojem društvo ide. A obitelj, kao osnovna društvena jedinica, igra ključnu ulogu u očuvanju tih vrijednosti. Na tom temelju, Pula može graditi održivu i prosperitetnu budućnost, u kojoj će kultura i obitelj biti usklađeni u svakodnevnom životu.
