16. Audioart – festival eksperimentalne i improvizirane glazbe

Predstavljen rad „Why Frets?“ Marka Cicilijanija u galeriji Novo

Tekst i fotografije Boris VINCEK

29.08.2025.

Ovogodišnje, 16. izda­nje Audioarta, fes­ti­va­la eks­pe­ri­men­tal­ne i impro­vi­zi­ra­ne glaz­be otvo­re­no je u čet­vr­tak 28. kolo­vo­za u pul­skoj gale­ri­ji Novo.

Festival je otvo­rio Marko Cicilijani čiji fokus umjet­nič­kog rada leži u kom­po­ni­ra­nju izved­be­ne elek­tro­nič­ke glaz­be, naj­češ­će u audi­ovi­zu­al­nim kon­tek­s­ti­ma. Interaktivni video, dizajn ras­vje­te i laser­ska gra­fi­ka čes­to čine sas­tav­ni dio nje­go­vih kom­po­zi­ci­ja, kao i ele­men­ti tran­sme­dij­skog pri­po­vi­je­da­nja i spe­ku­la­tiv­ne fabu­la­ci­je. U gale­ri­ji Novo pred­sta­vio je rad „Why Frets?“ kroz tri for­me: audi­ovi­zu­al­ni per­for­mans, ins­ta­la­ci­ju i per­for­ma­tiv­no predavanje.

U pre­da­va­nju-per­for­man­su „Why Frets?— Requiem for the Electric Guitar”, Cicilijani pri­po­vi­je­da izmiš­lje­nu povi­jest elek­trič­ne gita­re, koja je temelj cije­log pro­jek­ta. Predavanje-per­for­mans nado­pu­njen je inte­rak­tiv­nim vizu­ali­ma, koji poči­nju kao konven­ci­onal­na pre­zen­ta­ci­ja u sti­lu PowerPointa, ali pos­tup­no dobi­va­ju na vizu­al­noj fino­ći i interaktivnosti.

Godine 2083. povjes­ni­čar Marek Sicilia pred­stav­lja svo­je naj­no­vi­je istra­ži­va­nje koje povi­jest elek­trič­ne gita­re pos­tav­lja u radi­kal­no novu per­s­pek­ti­vu. Prema nje­mu, pic­kup je 1833. izu­mi­la tka­lja i ama­ter­ska fizi­čar­ka Sieglinde Stern, koja ga je koris­ti­la u prvom elek­trič­no poja­ča­nom žiča­nom ins­tru­men­tu, Di-Cordu. Nizom slu­čaj­nos­ti i okol­nos­ti plan dizaj­na zavr­ša­va u ruka­ma Georgea Beauchampa koji 1933., sto godi­na nakon izu­ma pic­ku­pa, pro­izvo­di prvu elek­trič­nu gita­ru – Rickenbacher A‑22. Ovaj ins­tru­ment potom izras­ta u jedan od naj­po­pu­lar­ni­jih ins­tru­me­na­ta u povi­jes­ti glaz­be. Postaje sim­bol pobu­ne mla­dih i rock ’n’ rol­la te se pos­tup­no razvi­ja u sim­bol mužev­nos­ti i sek­su­al­ne poten­ci­je. Međutim, raz­ni doga­đa­ji dovo­de do naglog pada popu­lar­nos­ti ins­tru­men­ta, a godi­na 2033. ozna­ča­va pos­ljed­nji jav­ni nas­tup s elek­trič­nom gitarom.

„Why Frets? – Downtown 1983“ teme­lji se na isječ­ku snim­lje­nog ins­tru­men­tal­nog dje­la za tri elek­trič­na gita­ris­ta (Nico Couck, Nele de Gussem i Alex Tentor). Predstavljen je kao doku­men­ta­ci­ja fik­tiv­nog kon­cer­ta koji se odr­ža­va 1983. u klu­bu ‘Roulette’ u cen­tru Manhattana. Na počet­ku se pri­ka­zu­je tekst koji komen­ti­ra per­for­mans iz per­s­pek­ti­ve 2083. godi­ne. Tekst se usre­do­to­ču­je na zapa­ža­nja o ins­tru­men­tu i nači­nu na koji se svi­ra, a saz­na­je­mo da je elek­trič­na gita­ra neko vri­je­me izvan upo­tre­be. Komentar na kra­ju skre­će u opće­ni­ti­je reflek­si­je o nju­jor­škoj Downtown sce­ni 1980-ih i ulo­zi koju elek­trič­na gita­ra igra u njoj.

Tekst slu­ži kao uvod u stvar­ni per­for­mans s pos­ta­vom žive elek­tro­ni­ke u kojoj se sig­na­li una­pri­jed snim­lje­nih elek­trič­nih gita­ra mani­pu­li­ra­ju i obra­đu­ju na raz­li­či­te nači­ne. Otprilike na polo­vi­ci dje­la umet­nu­ti su frag­men­ti inter­v­jua iz 1980-ih s glaz­be­ni­ci­ma te sce­ne, izra­ža­va­ju­ći nji­hov odnos pre­ma glaz­bi, a poseb­no pre­ma elek­trič­noj gitari.

Treći seg­ment Cicilijanijevog rada je ins­ta­la­ci­ja nazi­va „Why Frets? – Tombstone“ i sas­to­ji se od četi­ri elek­trič­ne heavy metal gita­re (poput Flying V‑a i Warlocka) koje su ukli­je­šte­ne jed­na u dru­gu, pri čemu je sva­ki vrat pos­tav­ljen ispod žica susjed­ne gita­re, dok žice stva­ra­ju uzo­rak tka­nja. Zajedno, četi­ri gita­re tvo­re glaz­be­nu skul­p­tu­ru. Gitare su podu­pr­te s četi­ri stal­ka za hi-hat koji­ma može uprav­lja­ti publi­ka. Kada se pri­tis­ne peda­la na stal­ku za hi-hat, jed­na gita­ra se spu­šta iz svog stan­dard­nog hori­zon­tal­nog polo­ža­ja. Budući da su žice svih gita­ra ispre­ple­te­ne, čak i mala pro­mje­na polo­ža­ja jed­nog ins­tru­men­ta utje­če na uga­đa­nje sve četi­ri gita­re. Upravljanje nož­nom peda­lom na stal­ku za hi-hat tako rezul­ti­ra ukup­nom pro­mje­nom har­mo­ni­je. Instalaciju u gale­ri­ji Novo mogu­će je raz­gle­da­ti u petak i subo­tu, od 17 do 21 sat.

Program fes­ti­va­la nas­tav­lja se danas u 21 sat u DC‑u Rojc te dono­si tri kon­cer­ta. Festivalsku večer zapo­či­nje avan­gard­ni fran­cu­ski gita­rist jedins­tve­nog sti­la i eks­pre­si­je Julien Desprez, ina­če i član sas­ta­va Mopcut. Večer se nas­tav­lja nas­tu­pom dueta Mislava Režića i Gordana Tudora koji u ovoj for­ma­ci­ji svi­ra­ju od 2020. godi­ne. Drugi fes­ti­val­ski dan zavr­ša­va uz izved­bu slo­ven­ske ose­buj­ne umjet­ni­ce Maje Osojnik.