Puls novih generacija: U Gradskoj galeriji Pula izlaže Oleg Morović
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
U Gradskoj galeriji Pula 13. kolovoza otvorena je izložba pod naslovom „Par novih, uglavnom stare“ svestranog pulsko-fažanskog umjetnika (grafičkog dizajnera, kulturnog pedagoga i promotera, slikara i pjesnika) Olega Morovića koji, kako je zapisao u svom životopisu, „uglavnom chilla u Fažani“.
Izložbu je otvorio voditelj Galerije Eros Čakić, izrazivši zadovoljstvo što je i ovaj mladi umjetnik, mada nije nastavio obrazovanje na nekoj visokoškolskoj ustanovi, izrastao iz pulskog ŠPUD‑a i njegov je rad na svim poljima umjetnosti u kojima se okušao visoko kvalitetan i profesionalan. Zanimljivo je da je Mladen Lučić – Luc, kao kustos izložbe i autor popratnog teksta u katalogu, na izložbi prisutan i u vidu jednog Morovićevog portreta. On je podsjetio je da je ovo nadogradnja (na što upućuje i sam naslov izložbe), s nekoliko novih radova, autorove izložbe koju je u ljeto 2023. godine održao u vodnjanskoj „Staroj školi“.
Lucić je priznao da je stoga i on svoj tekst u katalogu uglavnom prepisao s prošlog. „Interesantno je da je, premda nije završio Akademiju, Morovićev odnos prema slici vrlo kvalitetno artikuliran, što je posebno vidljivo u velikim formatima kojima odlično vlada. Slika svašta, u svojim slikama koristi sva prikupljena znanja da bi pričao o sebi, svojim psihičkim stanjima… Oleg govori kako se osjeća, što radi, ali ne uvlači nas previše u te priče, već nas pušta da s distance gledamo i uživamo u njegovim radovima. Mislim da će biti zanimljivo pratiti njegov daljnji razvoj, jer vjerujem da će nastaviti uznemiravati naše slikarsko more“, kazao je Lučić, koji je u katalogu, uz ostalo, zabilježio da je Oleg „svojim lucidnim grafičkim rješenjima (posebno plakatima) i prepoznatljivim autorskim crtežom, stekao jednu od vodećih uloga među današnjim istarskim grafičkim dizajnerima i likovnim umjetnicima. Njegov jednostavan, duhovit, ponekad sarkastičan i opušteni likovni izraz zasniva se na predlošcima suvremenog stripa, filma i glazbe, a referira se na današnje potrošačko društvo i njegove navike.“
U katalogu dalje Lucić piše i o Morovićevim ranijim radovima kao spoju „crteža, karikatura, tekstova ili fotoprintova koji zajedno čine živopisni kaleidosklop svega iz današnje pop kulture.“ Zajedno s Olegom Šuranom i Andijem Pekicom, Morović je 2007. pokrenuo neformalni časopis „Polet“, opremljen njihovim likovnim radovima, budući da sva trojica jednako vole riječ i sliku. Lani je promovirao i svoju prvu zbirku poezije „Možda brz naslova“, a te mu pjesme služe i kao svojevrsni libreto za ovaj slikarski ciklus.
„Dream machine“, objašnjava Oleg, “bio je prvi rad s kojim sam započeo proces gdje napišem pjesmu i prema njoj izradim sliku. Može se povući paralela s ovime što se dešava na polju umjetne inteligencije, s automatizacijom umjetničkog rada gdje upišeš tekst i dobiješ sliku.“
Iz njegovog životopisa dalje doznajemo da, opet zajedno s imenjakom Šuranom i Andijem Pekicom, vodi umjetničku organizaciju „Fazan“, kao i web potral za dizajn, interakcije i umjetnost „nakonjusmo.net“. Također, voditelj je udruge Prostor urbane kulture u Fažani, kroz koju organizira edukativne i kreativne radionice te razne kulturno-umjetničke programe. U posljednje vrijeme piše i scenarije i intenzivno razmišlja o režiranju igranih filmova.
Kako u katalogu podsjeća Lučić, Oleg je mladost proveo na skate pistama, u klubovima i kafićima, ali je jednako predano crtao, čitao stripove i časopise, slušao glazbu i gledao filmove, te je bio bitan čimbenik hip hop kulture u Puli i Fažani, objavljujući svoje likovne kreacije u mnogim underground fanzinima i sličnim tiskovinama. Njegovo je slikarstvo „naglašene subjektivnosti i spontanosti, otvoreno za daljnja narativna i strukturalno-morfološka istraživanja na temeljima modernističke i postmoderne tradicije. Te predloške Morović nadograđuje jezikom ulice, ikonografskim obrascima današnje pop kulture te osobnom spontanom, nepredvidljivom i ludičkom poetikom koja balansira između bezbrižne zaigranosti i seriozno postavljenih slikarskih problema.“
To, zaključuje Lucić, „rezultira slikama suvremenog senzibiliteta koje odišu pulsom novih generacija“.
