Proces – Književni glas koji ruši granice: refleksije nakon Ciacole s Dragoslavom Barzut

Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva Procesa

12.09.2025.

U intim­nom ambi­jen­tu Dnevnog borav­ka Rojca, 6. ruj­na odr­ža­na je još jed­na iznim­no sadr­žaj­na večer iz pro­gra­ma “Do ciaco­le con…”, ovo­ga puta posve­će­na knji­žev­nom i akti­vis­tič­kom radu Dragoslave Barzut, jed­ne od naj­z­na­čaj­ni­jih auto­ri­ca suvre­me­ne pos­tju­gos­la­ven­ske sce­ne. U raz­go­vo­ru koji je vodi­la Antonela Marušić, publi­ka je ima­la pri­li­ku uro­ni­ti u svi­jet pro­ze i poezi­je koji beskom­pro­mis­no istra­žu­je inti­mu, iden­ti­tet, ali i druš­tve­ne meha­niz­me isklju­či­va­nja i otpora.

Večer je obi­lje­ži­la otvo­re­na ras­pra­va o polo­ža­ju lez­bij­ki u umjet­nos­ti i kul­tu­ri, koje i dalje zauzi­ma­ju rub­ne i čes­to zane­ma­re­ne pozi­ci­je. Barzut je nagla­si­la kako je vid­lji­vost nuž­na kao čin umjet­nič­kog inte­gri­te­ta te kao poli­tič­ka ges­ta. Autanje, pre­ma nje­zi­nim rije­či­ma, osta­je pre­su­dan korak za raz­bi­ja­nje ste­re­oti­pa i jača­nje zajed­nič­kog osje­ća­ja pri­pad­nos­ti. Razgovor je otvo­rio i šira pita­nja femi­niz­ma, patri­jar­ha­ta i hori­zon­tal­ne hije­rar­hi­je unu­tar kul­tur­nih i akti­vis­tič­kih kru­go­va, pa sve do osjet­lji­vih tema gene­ra­cij­skih pri­je­po­ra i kon­ti­nu­ira­nih bor­bi za eman­ci­pa­ci­ju. Poseban nagla­sak stav­ljen je na stvar­nost zlo­či­na iz mrž­nje i dis­kri­mi­na­ci­je, pri čemu je Barzut podi­je­li­la i vlas­ti­to iskus­tvo napa­da kao akti­vis­t­ki­nje. Time je uka­za­la na kon­trast izme­đu zakon­skih odred­bi koje nomi­nal­no šti­te pra­va LGBTIQ+ oso­ba i suro­ve real­nos­ti u kojoj su nji­ho­vi živo­ti i dalje ozbilj­no ugroženi.

Osvrnula se i na ulo­gu Labris orga­ni­za­ci­je, gdje je dugi niz godi­na dopri­no­si­la edu­ka­ci­ja­ma i jav­nim kam­pa­nja­ma, uklju­ču­ju­ći i pro­gram ospo­sob­lja­va­nja poli­ci­je za pre­poz­na­va­nje i adek­vat­no reagi­ra­nje na zlo­či­ne moti­vi­ra­ne mrž­njom. Publiku je poseb­no dir­nu­lo nagla­ša­va­nje važ­nos­ti sigur­nih pros­to­ra, ne samo fizič­kih, već i sim­bo­lič­kih, gdje se iden­ti­tet može živje­ti bez stra­ha i podređenosti.

U lite­rar­nom dije­lu susre­ta, auto­ri­ca je pro­či­ta­la ulo­mak iz vlas­ti­tog opu­sa, pod­sje­ća­ju­ći da knji­žev­nost osta­je snaž­no oruž­je u bor­bi pro­tiv tiši­ne i nevid­lji­vos­ti. Na samom kra­ju podi­je­li­la je neko­li­ko pre­po­ru­ka za čita­nje, pro­ši­ru­ju­ći hori­zont publi­ke pre­ma auto­ri­ca­ma koje su tako­đer dale glas lez­bij­skoj i queer egzis­ten­ci­ji, oso­bi­to na pros­to­ru biv­še Jugoslavije.

Večer s Dragoslavom Barzut poka­za­la je kako se knji­žev­nost i akti­vi­zam među­sob­no ispre­pli­ću i osna­žu­ju – jed­no daju­ći dubi­nu, a dru­go hit­nost i rele­vant­nost. Atmosfera u Rojcu bila je nabi­je­na ener­gi­jom zajed­niš­tva, ali i odluč­noš­ću da se knji­žev­nost pro­miš­lja i kao oruž­je otpo­ra i eman­ci­pa­ci­je. Program “Do ciaco­le con…” time je još jed­nom pot­vr­dio svo­ju vri­jed­nost kao plat­for­ma za raz­go­vo­re koji nisu samo kul­tur­ni, već i druš­tve­no pre­sud­ni. Oni koji su pro­pus­ti­li ovu večer već sada ima­ju raz­log više da se pri­dru­že slje­de­ćem susre­tu koji će biti u stu­de­nom, jer ovak­vi raz­go­vo­ri ne pres­ta­ju odzva­nja­ti ni kada svje­tla pozor­ni­ce utihnu.