Bogat program pulske Noći muzeja

I ove se godi­ne, prvi put bez odre­đe­ne teme, odr­ža­la Noć muze­ja u kojoj su sudje­lo­va­li i pul­ski muze­ji te gale­ri­je. Noć muze­ja, naci­onal­na mani­fes­ta­ci­ja u orga­ni­za­ci­ji Hrvatskog muzej­skog druš­tva, odr­ža­va se od 2005. godi­ne s ciljem da se potak­ne dalj­nje pre­poz­na­va­nje muze­ja kao dina­mič­nih ins­ti­tu­ci­ja, koje poti­ču istra­ži­va­nje, ino­va­tiv­nost i kre­ativ­nost. Promoviranjem bašti­ne i nje­nog utje­ca­ja na suvre­me­ne ten­den­ci­je pro­mi­če se važ­nost inte­rak­ci­je muze­ja s okru­že­njem, stva­ra­nje nove publi­ke i odr­ži­vi razvoj muze­ja i lokal­ne zajednice.

Manifestacija se odr­ža­va sva­ke godi­ne pos­ljed­nji petak u siječ­nju, ove godi­ne to je bio 30. siječanj.

Arheološki muzej Istre i ove se godi­ne uklju­čio s raz­no­li­kim i atrak­tiv­nim pro­gra­mom. Program se ostva­rio u surad­nji sa Sa(n)jam knji­ge u Istri, a muzej­ski objek­ti bili su otvo­re­ni za posje­ti­te­lje do jedan sat iza ponoći.

La vita è bella

Program je počeo struč­nim vod­stvom u Areni, a u 19 sati se u Svetim Srcima odr­žao Umjetnički per­for­mans La vita è bel­la u sklo­pu izlož­be „Sajam na oko“ koja je tamo pos­tav­lje­na. Sudjelovali su mla­di pul­ski umjet­ni­ci i umjet­ni­ce te pul­ski DJ-evi.

Darko Komšo, rav­na­telj Arheološkog muze­ja Istre, istak­nuo je jedins­tve­ni pris­tup umjet­nič­koj kre­aci­ji, koji je pro­iza­šao iz dugo­go­diš­nje surad­nje sa Sajmom knji­ge u Istri, a koji iska­zu­je, u suprot­nos­ti s uobi­ča­je­nim poima­njem muze­ja, kao oka­me­nje­nog u vre­me­nu, život­nost i nepres­ta­nu mije­nu muzej­skog i gale­rij­skog postava.

Mauricio Ferlin, autor izlož­be posve­će­ne vizu­al­nom aspek­tu Sa(n)jam knji­ge u Istri koja kroz dizaj­ner­ske, sli­kar­ske, crtač­ke, sce­no­graf­ske rado­ve, vide­oza­pi­se, ins­ta­la­ci­je i sajam­ske memo­ra­bi­li­je pred­stav­lja unu­tar­nji karak­ter pro­miš­lja­nja i kre­aci­je Sajma, nagla­sio je kako ovaj doga­đaj izra­ža­va srž Pulskog fes­ti­va­la knji­ga i auto­ra koji je od samih poče­ta­ka teme­ljen na okup­lja­nju, soli­dar­nos­ti i kre­ativ­noj raz­mje­ni ideja.

Helena Vodopija, vodi­te­lji­ca Kluba-knji­ža­re Giardini 2, jed­nog od orga­ni­za­to­ra umjet­nič­kog hap­pe­nin­ga uz Sa(n)jam knji­ge u Istri i Arheološki muzej Istre rek­la je kako im je zelja bila pos­ljed­njeg dana izlož­be posve­će­ne povi­jes­ti Sajma, pri­ka­za­ti „alan­for­dov­ski“ duh male cvje­ćar­ni­ce na kra­ju svi­je­ta, u kojoj za istim sto­lom sje­de naj­z­na­me­ni­ti­ji svjet­ski knji­žev­ni­ci, umjet­ni­ci, znans­tve­ni­ci i tako­zva­ni obič­ni lju­di, s istim, razo­ru­ža­va­ju­ćim osmi­je­hom doče­ku­ju­ći neo­če­ki­va­ne uzle­te i vrto­gla­ve pado­ve,  žive­ći u tre­nu „una vita bel­la„ u svoj svo­joj punini.

Posjetiteljice i posje­ti­te­lji ima­li su rijet­ku pri­li­ku svje­do­či­ti pro­ce­su stva­ra­nja mod­ne kre­aci­je, koju je osmis­li­la i izvo­di­la Bojana Drača, mod­na kre­ato­ri­ca i osni­va­či­ca bren­da Farrah Floyd. „U mojem se radu ogle­da dubo­ko uvje­re­nje da lje­po­ta može spa­si­ti svi­jet. U ovo­me vre­me­nu sve­op­će des­truk­ci­je, jedi­no nas kre­aci­ja odr­ža­va na živo­tu“, rek­la je Drača, tako se nado­ve­zu­ju­ći na misao Andree Matoševića, ins­pi­ri­ra­nu dje­li­ma Prima Levija i Roberta Begninija, u ese­ju posve­će­nom temi 32. Sa(n)jam knji­ge u Istri, a koji je pre­mi­jer­no pro­či­tan za Noć muze­ja u Svetim srci­ma: „Želiš li pre­ži­vje­ti i saču­va­ti život čak i u mjes­tu gdje ti je već odu­zet, u mjes­tu na kojem si već iona­ko mrtav, ne smi­ješ pris­ta­ti na vlas­ti­ti nes­ta­nak.“ Smješten unu­tar monok­la koji je Mauricio Ferlin osmis­lio za dodje­lu knji­ške nagra­de Kiklop u Svetim srci­ma, a čija impo­zant­nost reflek­ti­ra naj­ve­će uzle­te Pulskog fes­ti­va­la knji­ga i auto­ra, Hector Salazar, mek­sič­ki neuroz­nans­tve­nik, biolog i mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik, uži­vo je osli­ka­vao plat­no ins­pi­ri­ra­no  dje­li­ma Prima Levija iz podru­čja kemi­je koja je, manje je zna­no, bila nje­go­va osnov­na stru­ka. Ljepotu živo­ta sadr­ža­nu u nje­go­voj krh­kos­ti, na neo­če­ki­van je način izra­zio slje­de­ćim rije­či­ma: „Ugljik, osnov­ni kemij­ski ele­ment živo­ta, svo­jim svoj­stvi­ma nam uka­zu­je na nje­go­vu bit. Spajajući se s osta­lim ele­men­ti­ma on sači­nja­va neke od naj­č­vr­š­ćih mate­ri­ja­la koje poz­na­je­mo, ali isto­vre­me­no može pos­ti­ći lako­ću zra­ka. On je sadr­žan u sva­kom našem izda­hu, izda­hu koji nas može zagu­ši­ti. Sve nas­ta­je iz uglji­ka i ponov­no se nje­mu vraća.“

Na prvo­me katu posve­će­nom sajam­skim pro­gra­mi­ma „by the book“, odsja­ji­ma knji­žev­nog stva­ra­laš­tva  u vizu­al­nim medi­ji­ma, poput stri­pa, umjet­nič­ke foto­gra­fi­je, pa sve do izlož­bi svjet­ski poz­na­tih auto­ra i auto­ri­ca poput Marine Abramović i Mila Manare, posje­ti­te­lji­ce i posje­ti­te­lji svih uzras­ta strp­lji­vo su čeka­li u redu kako bi u kar­ne­val­skom duhu osli­ka­li dio svo­jeg tije­la kod kipa­ri­ce i bodypa­in­ting umjet­ni­ce Hane Kolić Peranić. „Ono što život čini lije­pim su tre­nu­ci sre­će koji dola­ze nakon tre­nu­ta­ka tuge. Iz tog sam raz­lo­ga oda­bra­la motiv cvi­je­ća u čijem se cik­lu­su ras­ta, odnos­no pro­pa­da­nja ogle­da dvos­tru­ko lice živo­ta.“, kaza­la je ova sves­tra­na umjet­ni­ca u krat­kom pre­da­hu od sli­ka­nja. Punom je parom radi­la i mala tiskar­ska manu­fak­tu­ra umjet­ni­ka Raoula Marinija i Louisa Abdelghanija, vodi­te­lja stu­di­ja Škarti smje­šte­nog u pod­zem­lje pul­skog Karlo Rojca, a koji je poseb­no za ovu pri­li­ku rekre­iran pod svje­tli­ma gale­rij­skih reflektora.

Raoul Marini, pre­poz­nat po iznim­nom tiskar­skom umi­je­ću i začud­nim gra­fi­ka­ma koje sno­vi­tim lini­ja­ma ocr­ta­va­ju bol­nu, ali isto­vre­me­no oča­ra­va­ju­ću lje­po­tu živo­ta pro­živ­lje­nog do kraj­njih gra­ni­ca ljud­skih moguć­nos­ti, ovim je rije­či­ma izre­kao svo­ju misao vodi­lju: „Što je lijep život? Nema lije­pog živo­ta. Lijepo je to što ga živiš.“ Multimedijalni umjet­nik Petar Šćulac, koji je pred broj­nim posje­ti­te­lji­ma izra­đi­vao matri­cu za svje­tlos­nu pro­jek­ci­ju pod nazi­vom „Trotsky’s Left Lens“, tako se isto­vre­me­no refe­ri­ra­ju­ći i na esej Andree Matoševića, ali i na vizu­al­no impo­zant­ni Kiklopov monokl, zago­va­rao je povra­tak osnov­nim vri­jed­nos­ti­ma, shva­će­nim kao srž dobro pro­živ­lje­nog živo­ta: „Kao što nas uči Lav Trocki, težak život čovje­ka navo­di na to da pojed­nos­ta­vi stva­ri, da umjes­to utr­ke za fik­tiv­nom sre­ćom, pro­na­la­zi lje­po­tu živo­ta u jed­nos­tav­nim, malim stva­ri­ma“. Na nje­go­vu se misao nado­ve­zao foto­graf i vinyl maj­stor Jan Stojković Plexy, koji je glaz­bom pra­tio, ali i nado­gra­đi­vao umjet­nič­ka dje­la u nas­ta­ja­nju: „Ovo što mi upra­vo, na ovoj izlož­bi živi­mo – to je lijep život. Slušamo glaz­bu, dru­ži­mo se u jed­nom od naj­ljep­ših pros­to­ra na svijetu.“

U Galeriji C8 u 19 i 20 sati uz struč­no vod­stvo mogla se vidje­ti izlož­ba Matija Vlačić Ilirik i nje­go­vo doba, a u susjed­noj Galeriji C4 pod nazi­vom Prozor u proš­lost CVSTODI ME A MALO – Rimske posu­de od bakre­ne sli­ti­ne koje čuva­ju od zla, auto­ri­ce Alke Starac.

Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre

Muzej suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre kao cen­tral­ni dio pro­gra­ma pred­sta­vio je izlož­bu iz podru­čja suvre­me­ne umjet­nos­ti, a u zna­ku ovo­go­diš­njeg izda­nja publi­ku je doče­ka­la izlož­ba umjet­nič­kog kolek­ti­va LABIN ART EXPRESS XXI pod nazi­vom SUBPOLIS // ANTIBABILON uz izved­bu temat­skog performansa.

Uz stal­ni pos­tav i pred­stav­lja­nje novi­te­ta iz muzej­ske trgo­vi­ne, publi­ka je ima­la pri­li­ku čuti ANTIBABILON MIX pose­ban live soun­d­track kojeg je izve­la CODEX EUROPA, a tu su bili i boga­ti edu­ka­tiv­ni pro­gram nami­je­nje­ni raz­nim dob­nim sku­pi­na­ma, nagrad­ni temat­ski kvi­zo­vi te tra­di­ci­onal­na ponu­da toplih napi­ta­ka – kuha­nog vina i čaja.

LABIN ART EXPRESS XXI pod nazi­vom SUBPOLIS // ANTIBABILON ima tro­di­jel­ni audi­ovi­zu­al­ni sli­jed, izlož­ba se sas­to­ji od uvod­ne ins­ta­la­ci­je (INTRO) sa svje­tlos­nim kuti­ja­ma (lig­ht box), koje ilus­tri­ra­ju neke od reali­zi­ra­nih L.A.E. i/ili Metal Gurua (glaz­be­no-umjet­nič­ka frak­ci­ja L.A.E.-a) pro­je­ka­ta u pro­tek­lih 35 godi­na, te dvi­je mul­ti­me­di­jal­ne ins­ta­la­ci­je (SUBPOLIS i ANTIBABILON), koje pred­stav­lja­ju dis­to­pij­ski nara­tiv o nuž­nos­ti pro­mje­na za spas moder­ne civi­li­za­ci­je, u odno­su na tre­nut­no sta­nje stva­ri. Sva tri rada prvi su put izlo­že­na povo­dom sto­go­diš­nji­ce Labinske repu­bli­ke i tri­de­se­te obljet­ni­ce L.A.E.-a, u ožuj­ku i trav­nju 2021. u Društveno-kul­tur­nom cen­tru “Lamparna”, sje­di­štu i glav­nom izlož­be­nom pros­to­ru L.A.E.-a.

Autori izlož­be su Dean Zahtila, Damir Stojnić, i Noel Mirković (L.A.E. XXI), za 3D video ani­ma­ci­je zas­luž­ni su Petra Pletikos i Daniel Horvat, a kus­to­si­ca izlož­be je Ketrin Milićević Mijošek.

Tu je bila i edu­ka­tiv­no-likov­na radi­oni­ca “Podzemni grad – mjes­to za sve” osmiš­lje­na kao pros­tor zajed­nič­kog stva­ra­nja koji se izrav­no nado­ve­zu­je na izlož­bu Labin Art Express XXI: Subpolis // Antibabilon. Koristeći ugljen kao osnov­no likov­no sred­stvo, mate­ri­jal koji sim­bo­li­zi­ra rad, pam­će­nje, rudar­sku bašti­nu i tamu pod­zem­lja, posje­ti­te­lji svih uzras­ta pozva­ni su sudje­lo­va­ti u izgrad­nji kolek­tiv­nog “pod­zem­nog gra­da” kroz crtež, znak i trag. Radionica pod­zem­lje ne pro­ma­tra kao mrač­no i pri­je­te­će mjes­to, već kao pros­tor soli­dar­nos­ti, zajed­niš­tva i mogu­ćih novih odno­sa, kao sigur­no uto­či­šte posr­nu­le civi­li­za­ci­je. Tijekom veče­ri nas­ta­je veli­ki, stal­no pro­mje­njiv kolek­tiv­ni crtež koji se nado­gra­đu­je dopri­no­si­ma posje­ti­te­lja, a sama radi­oni­ca funk­ci­oni­ra kao pro­du­že­tak izlož­be i pros­tor tihe, ali aktiv­ne par­ti­ci­pa­ci­je u Noći muzeja.

U MSUI još se od 18.30 do 19 sati odr­ža­ti struč­no vod­stvo Ive Gašparić izlož­bom Subpolis/Antibabilon.

Cijela izlož­ba funk­ci­oni­ra kao nara­tiv­na inter­ven­ci­ja o kri­ti­ci civi­li­za­ci­je, u kojoj je L.A.E. suges­tiv­no uje­di­nio povi­jes­ne, osob­ne, mit­ske, poet­ske i alke­mij­ske izvo­re, te ih pre­veo u vizu­al­ni jezik. L.A.E. ovom izlož­bom zapo­či­nje godi­nu u kojoj obi­lje­ža­va svo­ju 35. obljet­ni­cu dje­lo­va­nja (1991. – 2026.), kao i 105. obljet­ni­cu Labinske repu­bli­ke (1921. – 2026.). U 20.30 – 20.45 odr­žao se temat­ski per­for­mans umjet­nič­kog kolek­ti­va Labin art epress XXI. Dobitnici nagra­da na kvi­zo­vi­ma bit će pro­gla­še­ni 5. velja­če 2026.

Povijeni i pomor­ski muzej Istre

Povijesni i pomor­ski muzej Istre sudje­lo­vao je pro­gra­mom na Kaštelu gdje je pri­sut­ne zabav­lja­ti DJ Filjo. Od 19 do 22 sata odr­žao se stre­et art u muze­ju u sklo­pu kojeg je umjet­nik Vedran Štimac tije­kom Noći muze­ja dovr­šio svo­ju inter­pre­ta­ci­ju Antoinea De Villea, fran­cu­skog inže­nje­ra i pro­jek­tan­ta pul­skog Kaštela iz 17. sto­lje­ća. Rad će dobi­ti istak­nu­to mjes­to unu­tar Muzeja, na pro­če­lju zida pre­ma uspo­nu ka kuli i biti prvi od mno­gih koji će se ostva­ri­ti kroz taj vid atrak­tiv­ne umjetnosti.

U Rock gale­ri­ji mogla se pogle­da­ti izlož­ba „Nestali navo­zi klu­ba Uljanik“. Riječ je o izlož­bi o pos­to­ja­nju, radu, uspje­si­ma, zna­če­nju toga kluba.

Memo muzej pred­sta­vio je pro­ši­re­nje Galerije tiskar­stva u sklo­pu samo­ga muze­ja, a posje­ti­te­lji su se ima­li pri­li­ke upoz­na­ti s teh­ni­ka­ma tiskar­stva na sta­rim stro­je­vi­ma i prešama.

I Kuća istar­skog mas­li­no­vog ulja u Puli te Muzej vina Istre sudje­lo­va­li su u mani­fes­ta­ci­ji te pred­sta­vi­li svoj stal­ni pos­tav, a ove godi­ne u Noć muze­ja uklju­či­la se i Udruga pče­la­ra Pula s edu­ka­tiv­nim pos­ta­vom „Više od pčele“.

Iako ispr­va nije bilo posje­ti­te­lja, iza 20 sati pros­to­ri gale­ri­ja i Muzeja poče­li su se puni­ti posje­ti­te­lji­ma svih gene­ra­ci­ja koji su do jedan sat iza pono­ći uži­va­li u boga­tom kul­tur­nom pro­gra­mu, toplim napit­ci­ma i druženju.

• Noć muzeja 2026.