20. put na Valentinovo održan tradicionalni koncert Tamare Obrovac u INK‑u
Tamarini glazbeni prizori
Tekst Daniela KNAPIĆ • Fotografije iz arhiva Tamare Obrovac
Tradicionalni koncert koji Tamara Obrovac u Istarskom narodnom kazalištu već 20 godina za redom na Valentinovo poklanja svojim sugrađanima, protekle je subote bio naslovljen „Glazbeni prizori“. Vjernoj publici koja je kao i uvijek do posljednjeg mjesta ispunila Malu scenu Tamara je, zajedno sa svojim Transhistria Ensembleom, ovaj put predstavila djelić posebnog segmenta svog stvaralaštva – glazbu za film i kazalište.
Dok se čekao početak koncerta, iz zvučnika su išli isječci iz njene glazbe za predstavu HNK Varaždin „Čekajući Oresta“ prema tekstu Lade Kaštelan.
Na sceni su se potom pojavili članovi Transhistria Ensemblea, koji pored Tamare čine njeni dugogodišnji suradnici i prijatelji, redom vrsni glazbenici: gitarist Uroš Rakovec, Žiga Golob na kontrabasu, bubnjar Krunoslav Levačić te Fausto Beccalossi na harmonici, a ovom prilikom pridružio im se i talijanski pijanist Oscar Del Barba. Njegovim je solo muziciranjem koncert započeo, a u jednoj je kasnijoj skladbi zasvirao i harmoniku u duetu s Beccalossiem. Naravno, i ostali članovi ansambla tijekom večeri su briljirali u svojim solo-dionicama.
Otpjevavši prvu romantično-nostalgičnu skladbu, iz predstave „Prolaznici“ HNK‑a Osijek, Tamara se zahvalila cijeloj ekipi kazališta i „diretoreši“ na ovoj lijepoj tradiciji, kao i publici na odanosti, dodavši kako se nada da su kroz sve te godine jedni druge obogatili.
U usporedbi s njenim prepoznatljivim autorskim rukopisom originalne istarske inačice jazza, scenska i filmska glazba Tamare Obrovac žanrovski je vrlo raznolika, što je bilo vidljivo i iz izbora 20tak za ovu prigodu aranžiranih skladbi – npr. onih za predstave „Tomiziana“, „Okretište“ (po romanu Damira Karakaša), „O miševima i ljudima“ ili pak za plesnu predstavu „Apoksiomen“, s tekstom baziranim na izvornim starogrčkim stihovima iz Euripidovih „Trojanki“. Naglasila je kako joj je ipak najdraže raditi glazbu za dječja kazališta jer je s djecom sve puno jednostavnije, te uz ostalo otpjevala i dvije skladbe za predstave koje je radila za splitsko Gradsko kazalište lutaka – „Zmaj i princeza“ i „Šporki Špiro i neposlušna Tonka“, prema tekstovima Olje Savičević-Ivanković, dodajući kako posebno voli nestašnu djecu poput Šporkog Špire.
U svom opusu Tamara do danas ima glazbu za čak 44 kazališne predstave, za mnoga kazališta u Hrvatskoj i široj regiji, kao i za deset filmova.
Iako ovog puta istarske ljestvice u izvedbama gotovo da nije bilo, sam Tamarin moćan glas nerazdvojiv je od njenih „sakramenskih“ korijena i uvijek mu iznova uspijeva stvoriti atmosferu „za naježiti se“. Vrhunac, pak, večeri svakako je bila vesela izvedba skladbe „Villa Idola“, s albuma „Neću više jazz kantati“ i „Madirosa“, korištene i u filmu „Noćni brodovi“ Igora Mirkovića, u kojem se dvoje korisnika doma za starije zaljube i odluče zajedno pobjeći na posljednju avanturu. Tamara je prisutne nasmijala anegdotom iz filma, ali još i više duhovitom improvizacijom – glazbenom „svađom“ s Faustom Beccalossijem i njegovom harmonikom, kojom je razgalila publiku i još jednom zasjala svojim neodoljivim specifičnim humorom u glazbenom ruhu.
Nakon dvije skladbe iz predstave „Naš razred“ kojim je koncert zaokružen, publika je dugim pljeskom uspjela „užicati“ i uobičajeni bis, na koji se Tamara vratila „jelenjim skokom“ dodavši i šalu na račun svoje nespretnosti u „takima“. Ovaj je bis publika prepoznala od prvih taktova, te nastavila pljeskom odobravanja pratiti ritam pjesme iz filma „Što je muškarac bez brkova“, poznate po refrenu „Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj tko me voli“. Tamara i njeni glazbeni kavaliri su i ovu, nešto dulju i drugačiju, izvedbu tog hita u sredini obogatili razigranom improvizacijom. Našalila se i kako su je tek nakon te uspješnice ljudi počeli prepoznavati i „na naplatnim kućicama, u policiji, u općini, poli mediga, učitelja, profešura i drugih važnih stvari“, a podijelila je i foru jednog Puležana koji je na naslovno pitanje spomenutog filma iz 2005. godine odgovorio: Carla DelPonte. Možemo samo ponoviti zaključak da bi, da nije vrhunska glazbenica, Tamara mogla izgraditi jednako uspješnu karijeru kao komičarka.
Na kraju dodajemo i informaciju da će, pod naslovom „Misečina bila“, uskoro biti objavljen četrnaesti Tamarin autorski album, šesti kojeg je ostvarila s Transhistria Ensembleom. Koncertna promocija započinje 18. ožujka u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog i dan kasnije u Casa della musica u Trstu, a nastavlja se serijom ljetnih koncerata.
