Objavljen jubilarni album Remiks identiteta 10 udruge Mteamedij

Priredio B. V.

02.04.2026.

Jubilarni glaz­be­ni album Remiks iden­ti­te­ta 10 objav­ljen je na Bandcamp stra­ni­ci i YouTube kana­lu udru­ge Metamedij. Album je rezul­tat isto­ime­nog glaz­be­nog natje­ča­ja za remik­si­ra­nje kojeg su obja­vi­li Udruga Metamedij i Metamusic stu­dio u surad­nji s Centrom za nema­te­ri­jal­nu kul­tu­ru Istarske župa­ni­je Etnografskog muze­ja Istre. Radi se o glaz­be­nim remik­se­vi­ma teme­lje­nim na oda­bra­nim zapi­si­ma tra­di­cij­ske glaz­be iz Istre. Ove godi­ne se obi­lje­ža­va deset­lje­će pro­jek­ta okup­lja­njem naj­bo­ljih rado­va iz pret­hod­nih izda­nja i otva­ra­njem pros­to­ra za novu pro­duk­ci­ju. Prikupljen je repre­zen­ta­ti­van audio-mate­ri­jal koji uklju­ču­je: dvo­gla­sje tijes­nih inter­va­la Istre i Hrvatskog pri­mor­ja; glaz­be­nu bašti­nu mađar­ske, rom­ske, tali­jan­ske i boš­njač­ke manji­ne u Istri; glaz­be­nu prak­su dija­ton­ske har­mo­ni­ke (“tri­es­ti­ne”); do sada nedo­volj­no zas­tup­lje­ne tra­di­cij­ske audio snimke.

Materijali za remik­si­ra­nje su bili: “Baro bijav ka kerav” – Almir Ademi; “Srdo moja” – Alisa Čeliković; „Rosalina“ – Duško Angelini; “Tutta la not­te la luna cam­mi­na” – Antonio Giudici, Ana Debeljuh; „Oj ti Istro naša“ – Zoran Karlić, Noel Šuran i „Megfogtam egy szunyo­got“ – Zoltan Lečei.

Stručni žiri u sas­ta­vu Milan Đurić, Noel Šuran i Marino Jurcan oda­brao je sklad­bu “Megfogtam egy szúnyo­got (Sakadas Remix)” auto­ra Branka Škare kao naj­bo­lji rad ovo­go­diš­njeg natje­ča­ja. Osim Sakadasa na albu­mu su objav­lje­ni i remik­se­vi koje pot­pi­su­ju: Morski (Marino Jurcan), Nek (Milan Đurić), modro­ze­le­na (Eva Badanjak) i sku­re­en (Mateo Jurin).

Remiks iden­ti­te­ta 10

„Ovo nije pri­ča o tra­di­ci­ji i nije poku­šaj da se ona saču­va. Ovo je rad s mate­ri­ja­lom koji je već napu­kao, izmi­je­šan i pro­mi­je­njen. Istra nije homo­ge­ni pros­tor, a niti je ika­da bila.  Jezici su se suda­ra­li, lju­di su dola­zi­li i odla­zi­li, gra­ni­ce su se crta­le i bri­sa­le.  Ono što danas zove­mo “tra­di­ci­jom” već je rezul­tat tih lomova.

„I u samim napje­vi­ma to se čuje. Glasovi nisu čis­ti – inter­va­li nisu “toč­ni”. Linije se ne pok­la­pa­ju nego ula­ze jed­na u dru­gu, gura­ju se, pone­kad se i razi­la­ze.  To nije har­mo­ni­ja u kla­sič­nom smis­lu — to je odnos napetosti.

„Projekt Remiks iden­ti­te­ta pola­zi od toga: ne kao od ide­je da se nešto oču­va, nego da se vidi što se doga­đa kada se taj mate­ri­jal ponov­no sta­vi u cir­ku­la­ci­ju. U ovom slu­ča­ju — kroz elek­tro­nič­ku produkciju.

„Na ovom albu­mu tra­di­cij­ski mate­ri­jal ne sto­ji “sa stra­ne”, on ula­zi u sus­tav: ritam, bas, loop, sam­ple. Nije izo­li­ran, nije zašti­ćen. Ulazi u pro­ces koji ga reže, ponav­lja, ras­te­že i pres­la­gu­je, ali ne nestaje.

„Dio mate­ri­ja­la nas­tao je kroz direk­tan rad s izvo­đa­či­ma. Glasovi i ins­tru­men­ti sni­ma­ni su u raz­li­či­tim kon­tek­s­ti­ma — od radi­oni­ca do stu­di­ja — i kas­ni­je su pos­ta­li baza za dalj­nju obra­du. Tu poči­nje dru­gi sloj: remix kao rein­ter­pre­ta­ci­ja izvor­nog mate­ri­ja­la, rework kao povra­tak na već pos­to­je­će remik­se. Arhiva se ne zatva­ra — ona se ponov­no otvara.

„Album zato ne funk­ci­oni­ra kao kolek­ci­ja pje­sa­ma, nego kao niz ope­ra­ci­ja nad istim tije­lom mate­ri­ja­la. Istarski napje­vi, rom­ske melo­di­je, mađar­ski moti­vi — nisu pred­stav­lje­ni kao “iden­ti­te­ti”, nego kao slo­je­vi koji ula­ze u odnos. Ponekad se pok­lo­pe, a pone­kad osta­nu u suko­bu. Ono što izla­zi iz toga nije čis­ta for­ma – to je nešto izme­đu doku­men­ta i kons­truk­ci­je, nas­lje­đa i intervencije.

„Ako pos­to­ji kon­ti­nu­itet, onda nije u oču­va­nju obli­ka, nego u nači­nu na koji se mate­ri­jal mije­nja te u sprem­nos­ti da se taj pro­ces ne zatva­ra. Remiks iden­ti­te­ta 10 ne daje konač­nu sli­ku pros­to­ra. Samo ga ponov­no pokre­će“, piše ured­nik izda­nja Marino Jurcan.