(Ne)vidljivi: “Stvaram, dakle jesam” – izložba u MSUI‑u kojom se obilježava 25 godina Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna – Pula

04.04.2022.

Ravnatelj Kliman: „Školovati se i imati obrazovanje znači privilegij“

• „Stvaram, dak­le jesam“ naziv je izlož­be kojom se obi­lje­ža­va 25. godiš­nji­ca Škole pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na – Pula otvo­re­ne 1. trav­nja u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre. Otvorenju je pri­sus­tvo­va­lo mnoš­tvo sadaš­njih i biv­ših uče­ni­ka ško­le a pri­li­kom otvo­re­nja izlož­be rav­na­te­lji­ca MSUI, Ketrin Miličević Mijošek istak­nu­la je kako je „Stvaram, dak­le jesam“ vrlo dek­la­ra­ti­van, gla­san naziv izlož­be ali i monografije.

„Škola pri­mi­je­nje­ne umjet­nos­ti i dizaj­na iznje­dri­la je mno­ga ime­na koja danas čine istar­sku suvre­me­nu likov­nu sce­nu. To govo­ri o zna­ča­ju ško­le i nas­tav­ku pro­ce­sa za razvoj likov­nos­ti u Istri, zato s punim pra­vom mogu reći da je ova izlož­ba na pra­vom mjes­tu“, nagla­si­la je.

Davor Kliman, rav­na­telj ško­le, pri­li­kom otvo­re­nja istak­nuo je kako je ima­ti ško­lu za umjet­nost i dizajn civi­li­za­cij­ski doseg.

„Od otvo­re­nja ško­le proš­lo je sad već više od 27 godi­na ali nas je u obi­lje­ža­va­nju obljet­ni­ce koči­la koro­na. Prije ove naše, u Hrvatskoj su pos­to­ja­le samo dvi­je ovak­ve ško­le, jed­na u Zagrebu i Splitu, tako da s nama na ovim pros­to­ri­ma poči­nje pros­tor likov­ne edu­ka­ci­je u pra­vom smis­lu“, istak­nuo je Kliman uoči otvorenja.

Istaknuo je dvo­je lju­di, nje­mu i nje­go­vim kole­ga­ma jako bit­nih, Ivana Obrovca koji nije više s nama i biv­šeg kole­gu Fulvia Juričića koji je bio na izložbi.

„Svi smo mi bili neči­ji uče­ni­ci i nado­gra­đi­va­li svi­jet pred nama“, rekao je.

Napomenuo je kako je ima­ti tak­vu ško­lu i obra­zo­va­ne lju­de veli­ka stvar te da je ško­la u pro­tek­lih 25 godi­na iznje­dri­la oko 700 likov­nih umjetnika.

„Oni su pos­ta­li likov­ni stva­ra­oci, dizaj­ne­ri i na kra­ju kra­je­va likov­na publi­ka, a to je veli­ka stvar“, istak­nuo je.

„Smatram da ima­ti obra­zo­va­nje i ško­lo­va­ti se, zna­či pri­vi­le­gij“, nagla­sio je dodav­ši kako čes­to zabo­rav­lja­mo da je nema­li broj godi­na ško­lo­va­nje za mno­ge lju­de bilo dale­ko, danas nam je lako dos­tup­no i to tre­ba isko­ris­ti­ti, sma­tra Kliman koji je poru­čio okup­lje­nim uče­ni­ci­ma da isko­ris­te vri­je­me u ško­li da nauče što više.

Ono što ga poseb­no vese­li je veli­ki broj kole­ga koji danas rade u ško­li a neka­da su bili nje­zi­ni uče­ni­ci. Izložbu je otvo­ri­la istar­ska dožu­pa­ni­ca Jessica Acquavita koja je tom pri­li­kom citi­ra­la tali­jan­skog povjes­ni­ča­ra umjet­nos­ti, kus­to­sa i pis­ca, Francesca Bonamija i nje­go­vo dje­lo „Lo pote­vo fare anc­h’io. Perché l’ar­te con­tem­po­ra­nea è dav­ve­ro arte“.

U pri­je­vo­du „Mogao sam i ja to uči­ni­ti. Zašto je suvre­me­na umjet­nost zbi­lja umjet­nost“, gdje uspo­re­đu­je umjet­nost s hra­nom, jer ne jede­mo samo iz potre­be, već i iz užitka.

Konceptualan pristup izložbi

Kliman nam je rekao da su se odlu­či­li za kon­cep­tu­alan pris­tup izložbi.

„Uvijek kad obi­lje­ža­va­te neku obljet­ni­cu pita­nje je kako je obi­lje­ži­ti, ovaj put smo se odlu­či­li za jedan doku­men­ta­ris­tič­ki pri­kaz s mno­go foto­gra­fi­ja. Ovdje ima pre­ko 60 rado­va i još neko­li­ko sto­ti­na rado­va koji se vrte u pro­jek­ci­ja­ma s tek­s­to­vi­ma koji pri­ča­ju pri­ču o ško­li te jed­na ins­ta­la­ci­ja koja uz video rado­ve pri­ča o pro­to­ku vre­me­na“, rekao je.

Dodao je kako je pro­tek­lih 25 godi­na zna­ča­jan peri­od jer je nji­me zapo­če­la zna­čaj­na likov­na edu­ka­ci­ja u Istri.

Naime, veli­ka veći­na biv­ših uče­ni­ka kre­nu­la je dalje putem umjet­nos­ti ili su odmah nakon ško­le otiš­li u svi­jet vlas­ti­tih dizaj­ner­skih stu­di­ja, a kako nam je rekao Kliman, jedan od njih je i dizaj­ner mono­gra­fi­je, Oleg Morović. Istaknuo je i da je velik dio čla­no­va Društva likov­nih umjet­ni­ka Istre, bili su uče­ni­ci nji­ho­ve škole.

„Gledajući kuti­ju u kojoj čuvam foto­gra­fi­je na CD-ima, shva­tio sam da je do vrha ispu­nje­na digi­tal­nom memo­ri­jom rado­va jer na žalost nema­mo moguć­nost spre­ma­nja fun­du­sa u ško­li“, kazao nam je dodav­ši da je jedan dio rado­va pok­lo­njen u fun­dus MSUI i bit će nje­go­vo traj­no vlasništvo.

Izložba je i naj­a­va sko­raš­njih upi­sa nove gene­ra­ci­je a u pla­nu je da nakon Uskrsa u MSUI napra­vi­ti pro­mo­ci­ju škole.

„Interes za upis kod nas je bar tros­tru­ko veći nego što pri­ma­mo. Upisujemo 28 uče­ni­ka, a na upis ih dola­zi goto­vo 80“, rekao nam je Kliman izra­ziv­ši nadu da će u buduć­nos­ti, ako to bude mogu­će, tvo­ri­ti još jedan odjel.

Izložba se odr­ža­va u kon­tek­s­tu nove pro­gram­ske plat­for­me Muzeja pod nazi­vom MSUI POZORNICA i može se raz­gle­da­ti do 30. trav­nja. Realizirana je  sred­stvi­ma Grada Pule, Turističke zajed­ni­ce Grada Pule i MSUI/MACI. Bit će popra­će­na para­lel­nim pro­gra­mi­ma, a u samoj zavr­š­ni­ci i pred­stav­lja­njem isto­ime­ne monografije.

Tekst i foto­gra­fi­je Paola ALBERTINI

Ovaj tekst sufi­nan­ci­ran je sred­stvi­ma Fonda za poti­ca­nje raz­no­vr­s­nos­ti i plu­ra­liz­ma elek­tro­nič­kih medija.