Mali koraci velikog utjecaja

Proces: „Zavičajna nastava nenasilja“ u Muzeju Apoksiomena

Priredio B. V. ● Fotografije Andrea VIDOVIĆ i Antonio PAVELA

08.10.2024.

Posljednji doga­đa­ju putu­ju­ćeg pro­jek­ta „Zavičajna nas­ta­va nena­si­lja“ udru­ge Proces iz Pule odr­žan je u petak, 4. lis­to­pa­da u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju. Projekt “Zavičajna nas­ta­va nena­si­lja” isti­če pro­blem nasi­lja i dis­kri­mi­na­ci­je s kojim se LGBTIQ+ zajed­ni­ca još uvi­jek suoča­va te se pla­ni­ra­nim radi­oni­ca­ma utje­ca­lo na stva­ra­nje aktiv­ne i soci­jal­no osjet­lji­ve zajed­ni­ce, poti­ca­ne na pro­miš­lja­nje o pro­ble­ma­ti­ci koja se u manjim sre­di­na­ma čes­to pome­te pod tepih.

Tako je u Malom Lošinju Muzej Apoksiomena pos­tao sre­di­štem ras­pra­ve o iznim­no važ­noj, a čes­to zane­ma­re­noj temi – nasi­lju i dis­kri­mi­na­ci­ji, s poseb­nim nagla­skom na LGBTIQ+ zajed­ni­cu. Program je otvo­ren pro­jek­ci­jom dva krat­ko­me­traž­na eks­pe­ri­men­tal­na fil­ma nas­ta­lih na pro­jek­t­noj radi­oni­ci u Pazinu. Svaki kadar tih fil­mo­va, ispu­njen sim­bo­li­kom i eks­pre­si­jom, pri­ka­zao je na inti­man način bor­bu i unu­tar­nje pre­vi­ra­nje onih koji su, zbog svo­je raz­li­či­tos­ti, čes­to suoče­ni s odba­ci­va­njem i nera­zu­mi­je­va­njem. Kroz umjet­nič­ki izraz, auto­ri fil­mo­va uspje­li su pro­dri­je­ti u sušti­nu pro­ble­ma, poti­ču­ći publi­ku na raz­miš­lja­nje i intros­pek­ci­ju. Osim dvod­nev­ne radi­oni­ce izra­de eks­pe­ri­men­tal­nog fil­ma, pro­jekt je uklju­či­vao i dvod­nev­nu radi­oni­cu pro­tes­t­nog bub­nja­nja te su zain­te­re­si­ra­ni sudi­oni­ci radi­oni­ce mogli sudje­lo­va­ti i bub­nja­njem na prvoj Povorci pono­sa u Puli koja se odr­ža­la ovo ljeto.

Nakon pro­jek­ci­je eks­pe­ri­men­tal­nih fil­mo­va, usli­je­di­la je pro­jek­ci­ja doku­men­tar­nog fil­ma “Ja bi’ da to imam doma” koji se teme­lji­to bavi temom iden­ti­te­ta, auta­nja i stig­ma­ti­za­ci­je LGBTIQ+ oso­ba. Nakon pogle­da­nog fil­ma mno­gi su posje­ti­te­lji izra­zi­li svo­ju dubo­ku pove­za­nost s tema­ma fil­ma, nagla­ša­va­ju­ći koli­ko je važ­no otvo­re­no raz­go­va­ra­ti o ovim pitanjima.

Stručna panel disku­si­ja, koju je mode­ri­ra­la Andrea Vidović iz udru­ge Proces, bila je cen­tral­ni dio ovog doga­đa­nja. Na pane­lu su sudje­lo­va­le psi­ho­lo­gi­nje Elena Busanić iz Malog Lošinja i Marina Milković iz Zagreba te sce­na­ris­ti­ca fil­ma Emina Hermann, koje su otvo­re­no i iskre­no podi­je­li­le svo­ja zna­nja, iskus­tva i uvi­de na temu. Diskusija se foku­si­ra­la na obli­ke nasi­lja i dis­kri­mi­na­ci­je koju neri­jet­ko doživ­lja­va­ju i pri­pad­ni­ci LGBTIQ+ zajed­ni­ce. Naglašeno je kako, iako nasi­lje i dis­kri­mi­na­ci­ja poga­đa­ju širu popu­la­ci­ju, čla­no­vi LGBTIQ+ zajed­ni­ce, oso­bi­to mla­di, češ­će su izlo­že­ni spe­ci­fič­nim obli­ci­ma nasi­lja – ver­bal­nom, fizič­kom i psi­hič­kom koje je još izra­že­ni­je u manjim sre­di­na­ma zbog manj­ka razu­mi­je­va­nja i vidljivosti.

“U malim sre­di­na­ma, kao što je Lošinj, LGBTIQ+ oso­be čes­to se suoča­va­ju sa soci­jal­nom izo­la­ci­jom, što može doves­ti do ozbilj­nih psi­ho­lo­ških pos­lje­di­ca poput ank­si­oz­nos­ti, depre­si­je, pa čak i suici­da,” istak­nu­la je psi­ho­lo­gi­nja Marina Milković, nagla­ša­va­ju­ći važ­nost stva­ra­nja sigur­ne mre­že podr­ške, kako od stra­ne obi­te­lji, tako i od šire zajednice.

Vidljivost LGBTIQ+ zajed­ni­ce na razi­ni Hrvatske još je uvi­jek ogra­ni­če­na, pose­bi­ce u manjim sre­di­na­ma, gdje kon­zer­va­tiv­ne druš­tve­ne nor­me čes­to prev­la­da­va­ju. Elena Busanić doda­la je kako je važ­no radi­ti na edu­ka­ci­ji, ali i na zako­no­dav­nom okvi­ru koji bi bolje šti­tio pra­va mar­gi­na­li­zi­ra­nih oso­ba. “Naša druš­tve­na binar­nost ulo­ga i oče­ki­va­nja čes­to dopri­no­si osje­ća­ju nepri­pa­da­nja kod mla­dih koji se ne ukla­pa­ju u te zada­ne okvi­re,” navo­di Elena.

Emina Hermann podi­je­li­la je svo­ja iskus­tva o pro­ce­su sni­ma­nja fil­ma “Ja bi’ da to imam doma” isti­ču­ći kako je sni­ma­nje bilo ispu­nje­no iza­zo­vi­ma, ali i pono­som: “Osjetljivost teme je neiz­bjež­na, ali upra­vo zbog toga film ima moć da otvo­ri oči i srca oni­ma koji su do sada bili nes­vjes­ni koli­ko je LGBTIQ+ zajed­ni­ca mar­gi­na­li­zi­ra­na i izložena”.

Na kra­ju veče­ri pred­stav­lje­na je edu­ka­tiv­no – savje­to­dav­na bro­šu­ra “Znanjem do nena­si­lja” koja je nas­ta­la kao dio ovog pro­jek­ta. Brošura je nami­je­nje­na udru­ga­ma, cje­lo­kup­nom obra­zov­nom sus­ta­vu i svim gra­đa­ni­ma koji žele aktiv­no sudje­lo­va­ti u stva­ra­nju ink­lu­ziv­nog druš­tva. U istoj se pri­ka­zu­ju nači­ni pre­poz­na­va­nja i sprje­ča­va­nja nasi­lja te poti­če zajed­ni­ca da se uklju­či u izgrad­nju sigur­nih pros­to­ra za sve, bez obzi­ra na rod­ni i/ili spol­ni identitet.

Program je zaklju­čen rije­či­ma podr­ške i pozi­vom na zajed­nič­ko dje­lo­va­nje: “Svatko od nas ima moć da dopri­ne­se pro­mje­ni, bilo kroz obra­zo­va­nje, raz­go­vor ili jed­nos­tav­no pri­hva­ća­nje raznolikosti”.

Ovaj doga­đaj nije bio samo pri­li­ka za ras­pra­vu o važ­nim tema­ma, već i korak una­pri­jed u stva­ra­nju druš­tva u kojem nasi­lje i dis­kri­mi­na­ci­ja nema­ju mjes­ta. Muzej Apoksiomena te je veče­ri pos­tao pros­tor gdje su soli­dar­nost, empa­ti­ja i razu­mi­je­va­nje pos­tav­lje­ni kao temelj, ne samo buduć­nos­ti, već i pri­hva­ća­ju­će sadašnjosti.

Proces – udru­ga za pro­mi­ca­nje queer kul­tu­re i LGBTIQ+ pra­va iz Pule već šest godi­na pro­vo­di raz­ne aktiv­nos­ti s cilje­vi­ma pro­mo­ci­je, razvi­ja­nja i una­pre­đe­nja queer umjet­nos­ti i kul­tu­re, pro­mi­ca­nja pra­va LGBTIQ+ oso­ba, razvi­ja­nja jav­nog diskur­sa o LGBTIQ+ zajed­ni­ci, te o queer kul­tu­ri, pro­mi­ca­nja pra­va i vid­lji­vos­ti LGBTIQ+ oso­ba, razvo­ja i zašti­te ljud­skih pra­va i slo­bo­da te pro­mi­ca­nja kul­tu­re nena­si­lja i rav­no­prav­nos­ti u društvu.

Neke od aktiv­nos­ti uklju­ču­ju izlož­be­ne, film­ske i edu­ka­tiv­ne pro­gra­me, raz­go­vo­re s knji­žev­ni­ca­ma i knji­žev­ni­ci­ma “Do ciaco­le con..”, tjed­no emi­ti­ra­nje emi­si­je Proces na radio Rojcu i mje­seč­no emi­si­je Dugine frek­ven­ci­je, zabav­ne veče­ri te nefor­mal­na dru­že­nja za zajednicu.