Izložba Ide Blažičko „Nestajanje / Vanishing“ u Muzeju suvremene umjetnosti Istre
B. V.
Otvorenje samostalne izložbe višestruko nagrađivane akademske kiparice Ide Blažičko naziva „Nestajanje / Vanishing“ bit će održano u petak, 25. srpnja u 20.30 sati u Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Riječ je o monumentalnoj multimedijalnoj prostorno-specifičnoj instalaciji umjetnice koja je u javnom prostoru prisutna gotovo punih dvadeset godina, a ujedno i njenom prvom samostalnom predstavljanju u prostorima Muzeja.
“Multimedijalna instalacija Nestajanje / Vanishing transformira Muzej suvremene umjetnosti Istre u iskustveno polje tihe nestalnosti. Oslanjajući se na suvremene pristupe koji izložbeni prostor promišljaju kao aktivno polje osjeta, instalacija se razvija kao sekvencijalna meditacija o postupnom iščezavanju prirodnih staništa i ugroženih bioloških sustava.
„U skladu s dugogodišnjim interesom autorice za biomimetiku, održivost i perceptivne fenomene, instalacija spaja skulpturalni izraz s ekološkom refleksijom. Prozračne tekstilne strukture lebde u prostoru, evocirajući obrise različitih ekosustava. Materijali odabrani zbog svoje taktilnosti i transparentnosti tvore ambijent koji je istovremeno fizički prisutan i vizualno krhak – sugerirajući proces dematerijalizacije kao metaforu za gubitak biološke raznolikosti: nevidljiv, ali postojan.
„Zvučni pejzaž, oblikovan ambijentalnim kompozicijama Alexa Brajkovića, uključuje zborsko pjevanje suptilnog, gotovo bestjelesnog karaktera. Umjesto naturalističkog pejzaža, korišten je vokal kao univerzalni instrument ljudskog izraza. Vokal se ovdje ne koristi kao nositelj naracije, već kao materijal koji mapira unutarnja stanja, kolektivno sjećanje i akustičnu ekologiju prostora. Glas se pritom širi izvan tijela, postaje produžetak prostora – vibracija koja utjelovljuje nestabilnost, ranjivost i međupovezanost. Zvuk se u prostoru širi suptilno i difuzno, a tijekom vremena razrjeđuje do gotovo potpune tišine. Ta postupna zvučna erozija ne označava odsutnost, već prisutnost gubitka – istančani akustički znak nevidljivih promjena. U interakciji sa svjetlom i arhitekturom, zvuk postaje medij tihe kontemplacije – osjetilni most između unutarnjeg svijeta posjetitelja i okoliša u procesu nestajanja.
„Svjetlosni elementi dodatno artikuliraju prostornu kompoziciju. Nježni, disperzni izvori stvaraju promjenjive luminozne odraze koji s vremenom postaju rjeđi, slabiji i fragmentiraniji.
„Svjetlosni pejzaž djeluje poput vremenske mape – bilježeći prijelaz od vidljivog prema nevidljivom. Ovdje svjetlost postaje alat percepcije i orijentacije; njezina promjena djeluje kao vizualna mjera prolaznosti i nestajanja, usmjeravajući pažnju na odnos između opaženog, vremena i prisutnosti. Percepcija se ne događa pasivno; ona je čin prisustva, pažnje i odgovornosti.
„Završna sekvenca instalacije uvodi posjetitelja u gotovo monokromatski, tihi prostor, lišen boja, zvukova i tekstura. Ova redukcija osjetilnih podražaja metaforički odražava gubitak bioraznolikosti – ključni pojam suvremene ekološke misli. Promjena je gotovo neprimjetna, ali snažno prisutna, pozivajući na usporavanje, prisutnost i refleksiju.
„Instalacija koristi arhitekturu muzeja ne samo kao okvir, već kao rezonantnu membranu u kojoj se prepliću prostorni, zvučni i svjetlosni slojevi. Ne nameće narativ, već uspostavlja uvjete za kontemplaciju – otvarajući prostor za refleksiju o odnosu čovjeka i okoliša, percepciji i neizbježnosti promjene.
„Teorijski se rad može pozicionirati unutar suvremenih pristupa ekokritike, nove materijalnosti i posthumanističke estetike, koji naglašavaju međupovezanost svih oblika života i materije te zagovaraju etiku skrbi, simbioze i održivosti. Umjesto šoka ili moraliziranja, instalacija bira tišinu kao strategiju – stvarajući osjetilno uronjeni prostor unutarnjeg dijaloga.
„Polazište rada je pitanje: kako zamijetiti ono što nestaje – polako, tiho i gotovo neprimjetno? Autorica odgovara kroz estetiku efemernosti i taktilne nježnosti, stvarajući iskustvo koje nije zatvoreno ni konačno, već otvoreno i pozivajuće. Nestajanje tako postaje prostor među-granica – između prisutnog i iščezlog, osjetilnog i misaonog, između tišine i značenja”, navodi se u opisu izložbe
Ida Blažičko diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine, a tijekom studija boravila je na Indiana University of Pennsylvania (SAD). Na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou doktorirala je s disertacijom “Održiva javna umjetnost: ponovno stvaranje urbanog okoliša” (2012.). Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (ALU) doktorirala je s disertacijom “Biomimetika u službi umjetnosti” (2016.).
Prisutna je na hrvatskoj umjetničkoj sceni od 2006. godine. U javnim prostorima realizirala je skulpture od čelika “Vjetar” (Shanghai, 2011.), “Vjetar II” (Nacionalni park močvara Xixi, Hangzhou, 2012.), “Kakva tišina – u pećinu ponire zrika cicada” (San Vito al Tagliamento, Italija, 2017.), “Bubbles” (Festival svjetla Zagreb, 2024.); tekstila “Genius loci” (Arena centar Zagreb, 2015.), “Whiteness” ( u Vovkovom vrtu dvorca Khislstein iz 13. stoljeća u Kranju 2021.), “Cloud” i “Leaves” (East Gate Mall, Skopje 2021./2022.).
Jedinstvom monumentalnih dimenzija, krhkih materijala i biomorfne motivike u direktnom perceptualnom odnosu s promatračem pružaju dojam plemenite i dostojanstvene efemernosti koji autorica potencira ili nadograđuje, povezujući ih umjesto naslova ili objašnjenja s poetskim slikama haiku poezije.
Tijekom 2017. boravi na umjetničkoj rezidenciji Cité Internationale des Arts u Parizu, te izlaže ambijentalnu skulpturu Blossoms u javnom prostoru grada. Godine 2018. skulptura “Val” uvrštena je u zbirku Fondacije Ado Furlan (Pordenone, Italija). U okviru Bijenala suvremene tekstilne umjetnosti Contextile, 2018. umjetnički je boravila u portugalskom gradu Guimarães te realizirala prostorno specifičnu skulpturu “Traces of Time” temeljenu na bogatoj kulturno-povijesnoj i etnografskoj baštini te suvremenom kontekstu. Idini glavni istraživački interesi uključuju ono što se događa u preklapajućim područjima gdje možemo zamagliti granice i upotrijebiti biomimetiku kao umjetnički alat te ponuditi rješenja na probleme u okolišu.
Dobitnica je više nagrada među kojima se ističu nagrada HS AICA‑e na XIV. trijenalu hrvatskoga kiparstva 2022. godine za rad “Slobodan proctor”; multimedijalni umjetnički rad “A‑létheia” u suradnji s Alexom Brajkovićem, izabran je od strane stručnog žirija na Međunarodnom natječaju vizualnih umjetnosti 2021. godine i Hong Kong Contemporary Design Awards 2020. – Outstanding instructor award. Trenutno je izvanredna profesorica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, dopredsjednica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu i gostujuća profesorica na Kineskoj akademiji umjetnosti u Hangzhou.
Kustosica izložbe je Ketrin Milićević Mijošek. Izložba je realizirana u kontekstu Godišnjeg izložbenog programa uz financijsku podršku Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije – Regione Istriana, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Pule – Pola i Turističke zajednice Grada Pule.
Izložba ostaje otvorena do 31. kolovoza, a može se pogledati svakim danom osim ponedjeljka i blagdana prema sljedećem radnom vremenu; u srpnju od 10 do 21 sat te u kolovozu od 10 do 22 sata.
