INK na Kaštelu zaokružio sezonu 2024./2025.
„Stradanjem Ivane Orleanske“ ispraćena „Oda srcu“
Tekst i video Daniela KNAPIĆ • Fotografije D. KNAPIĆ, M. JURCAN i M. ANGELINI iz arhiva INK-a
S tri uzastopne ljetne večeri poezije, glazbe, kazališta i filma INK je od 22. do 24. srpnja na Kaštelu ispratilo svoju kazališnu sezonu čiji je moto bio „Oda srcu“. U prve dvije večeri posjetitelji su imali priliku uživati u poeziji Eveline Rudan koju je čitala Jadranka Đokić, hommageu Cohenu uz Maju Posavec i Ivana Kapeca, te plesnoj predstavi Roberte Milevoj.
Sinoć, posljednje večeri, prikazan je filmski klasik „Stradanje Ivane Orleanske“ danskog redatelja Carla Theodora Dreyera. Film je snimljen davne 1928. godine s nezaboravnom Renée Jeanne Falconetti u ulozi Ivane. Svrstava se među vrhunce filmske umjetnosti i prikazuje posljednje Ivanine trenutke – ne kao povijesne figure, već kao univerzalnog simbola unutarnjeg otpora i transcendentalne vjere. Ovom su prilikom film svojom suvremenom glazbenom interpretacijom uživo dodatno osnažili sjajni Alen i Nenad Sinkauz i Luka Čapeta, stvarajući izniman kontemplativni doživljaj.
Poznata priča o hrabroj djevojci koja je ključno pridonijela obratu u francusko-engleskom ratu vješto je prikazana promišljenom montažom i maestralnim krupnim planovima. Ivana je optužena za herezu i doslovno izgorjela za svoje ideale, odbivši pred pro-britanskim svećenicima poreći svoje uvjerenje da je ‑unatoč ženskom tijelu – i sama Božje dijete poput Isusa. Ivana je naknadno 1456. godine rehabilitirana, a 1920. proglašena je i sveticom.
Ovaj moćno duhovan film, temeljen na službenim dokumentima sudskog procesa održanog 30. svibnja 1431. godine u Rouenu u Normandiji, imao je uslijed cenzorskih i političkih pritisaka više verzija, a original je pronađen tek 1981. godine u jednoj norveškoj filmskoj arhivi.
Prije same projekcije “Jednim malim, ali srcu važnim, činom kojim se zaključuje ova sezona“ ravnateljica INK Gordane Jeromela Kaić i umjetnički direktor Matija Ferlin dodijelili su nagradu “Gledatelj kazališne sezone Oda srcu 2024./2025.” Ljubici Drvenica-Herceg i Georgu Hercegu. Kako je prilikom dodjele kazao glumac Luka Mihovilović, ovaj bračni par nadilazi kategoriju redovite publike, jer kazalište ne samo prate, već su njegov nerazdvojni dio: „Njihova strastvena predanost umjetnosti traje desetljećima, a njihov osobni registar pogledanih predstava nadmašuje mnoge institucionalne arhive. Rijetki su kulturni događaji u ovom gradu, kazališni, filmski, likovni ili glazbeni, na kojima ih nećete susresti. Vikendima ih se može zateći i izvan Pule – u Trstu, Rijeci, Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu – gdje god umjetnost poziva, oni joj odgovaraju. Na Maloj i Velikoj sceni INK‑a imaju rezervirana mjesta, jer se njihova prisutnost podrazumijeva kao dio kazališnog tkiva našega grada. Oni su naši dugogodišnji suputnici, prijatelji i podrška, ali i iskrena, ponekad nužno oštra kritika, koja proizlazi iz velikog gledateljskog iskustva, dubokog razumijevanja i ljubavi prema kazalištu. Karakterno su dijametralno različiti: dok ona s entuzijazmom dijeli dojmove i izražava emocije bez zadrške, on riječima postupa pažljivo, ali kad ih izgovori, svaka precizno pogađa bit izvedenog. Njihovo razumijevanje i poznavanje kazališta izgrađeno je na godinama posvećenog promišljanja i prisutnosti.“ Preuzimajući nagradu – poklon bon za besplatan posjet svim programima INK u idućoj sezoni – Ljubica Drvenica-Herceg rekla je: “Hvala puno, il teatro è vita!”
U ime INK‑a, Mihovilović je pročitao i obrazloženje mota naredne kazališne sezone, koji će biti „Oda miru“: “Kada smo prije tri godine oblikovali četverogodišnji programski okvir koji će obilježiti rad našeg kazališta, nadali smo se da ćemo sezonu2025./26. posvećenu miru dočekati u svjetlu pozitivnih globalnih pomaka, u nadi da će sukobi u Ukrajini i diljem svijeta biti okončani, i da ćemo, barem simbolično, moći govoriti o miru kao nečemu postignutom, izborenom, zajedničkom.
„Međutim, sve je upravo suprotno našim nadama: svijet srlja u posvemašnji kaos, ratovi ne prestaju, nego se šire. Genocidi, humanitarne katastrofe, sustavno nasilje i dezinformacije postaju dio naše svakodnevice. U digitalnom prostoru milijuni se korisnika diljem svijeta zaustavlja na viralnom videu dvoje ljubavnika uhvaćenih na koncertu, a slike ranjene djece iz Gaze ili Sudana ostaju nevidljive, potisnute ispod praga algoritamske pažnje.
„U takvom svijetu pitamo se: što može kazalište? Kako danas, u ovoj stvarnosti, vapiti za mirom? Kakav program može istovremeno ponuditi prostor za razmišljanje, za otpor, za suosjećanje?
„Tražiti ćemo odgovore u sezoni pred nama. Ne promatrajući mir kao apstraktni, utopijski ideal, nego kao duboku potrebu, kao prostor političke i emocionalne imaginacije, kao odgovornost koju dijelimo. Od one koja počinje u nama samima, u našim svakodnevnim izborima, do one koju gradimo među najbližima – sa svojim susjedima, sugrađanima, pridošlicama i strancima.”
Kao glazbena poslastica za kraj, večer su svojim plesnim setovima zaokružile tri mlade vodnjanske gracije: Ana Predan, Daria Morosin i Margherita Baggi – članice DJ kolektiva Samonikle.




















