Izložba Krune Jošta „Concerto Quieto“ u Galeriji Rigo

Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva Galerije Rigo

30.07.2025.

Izložba Krune Jošta nazi­va „Concerto Quieto“ odr­ža­na je od 4. do 30. srp­nja u novi­grad­skoj Galeriji Rigo.

„Istraživačko-umjet­nič­ki pro­jekt „Concerto Quieto“, nazi­va izve­de­nog od tali­jan­skog ime­na za rije­ku Mirnu u Istri, jedan je od onih sve više pri­sut­nih suvre­me­nih umjet­nič­kih prak­si koje pozi­va­ju na tran­sdis­ci­pli­nar­ni pris­tup u odno­su čovje­ka i pri­rod­nog okru­že­nja kojim je mogu­će, tamo gdje pri­rod­ne zna­nos­ti tap­ka­ju na mjes­tu, otva­ra­ti nove svje­to­ve i moguć­nos­ti. Takvu prak­su godi­na­ma pri­mje­nju­je Kruno Jošt, mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik koji se na svom per­ma­kul­tur­nom ima­nju kod Lovinca u Lici bavi suod­no­si­ma zna­nos­ti, umjet­nos­ti i odr­ži­vog razvoja.

„Jedan od tak­vih pris­tu­pa je i for­ma znans­tve­nog labo­ra­to­ri­ja kojim Kruno Jošt istra­žu­je kako se kroz medij zvu­ka kre­ira reme­di­ja­ci­ja rije­ke, tj. na koji način mikro­bi (ne-lju­di) mogu pomo­ći u raz­la­ga­nju tok­sič­nog sedi­men­ta rije­ke bez namet­lji­vog utje­ca­ja na okoliš.

„Sličan pris­tup pri­mje­nju­je i na mikro­lo­ka­ci­ji toka i ušća rije­ke Mirne. I samo ime govo­ri da to nije niti brza niti pre­vrt­lji­va rije­ka, no nje­zi­no podru­čje obi­lu­je boga­tom flo­rom i faunom, te je važ­na loka­ci­ja za seobu, pre­zim­lja­va­nje i gni­je­žđe­nje pti­ca vode­nih sta­ni­šta. Bez obzi­ra na to što Mirna (još) nije one­čiš­će­na rije­ka, zbog ero­zij­skih pro­ce­sa, otpad­nih voda nase­lja i umjet­nih gno­ji­va iz godi­ne u godi­nu ugro­ža­va se nje­zi­na pri­rod­na biolo­ška i kra­jo­braz­na raznolikost.

„Zbog una­pri­jed dogo­vo­re­ne izlož­be u Galeriji Rigo, koju pra­ti i ova publi­ka­ci­ja, Kruno Jošt posje­ću­je rije­ku Mirnu više puta. Prolazi je od izvo­ra u Kotlima do pod­no Motovuna, potom od Porte Portona do nje­zi­na uli­je­va u Jadransko more, te nje­zin orni­to­lo­ški rezer­vat kod Antenala. Dijelovima se vozio moto­rom, dije­lo­vi­ma je pje­ša­čio, pre­la­zio Mirnu gdje je to bilo mogu­će, a po koji puta i ula­zi u rije­ku. Pri tome pri­kup­lja uzor­ke vode i sedi­men­ta, osta­je sam s rije­kom, slu­ša je, pro­ma­tra nje­ne toko­ve, zapi­su­je bilje­ške i pra­vi foto­do­ku­men­ta­ci­ju. Povratkom u Lovinac, u nje­gov Centar za kre­ativ­na rje­še­nja, Jošt putem mikro­sko­pa pro­ma­tra mikro­svi­jet iz sakup­lje­nih uzo­ra­ka rije­ke Mirne. Na osno­vu uve­ća­nih živih „sli­ka“ mikro­ba, izdva­ja one u koji­ma nala­zi aps­trak­t­ne obli­ke koje pre­no­si u medij foto­gra­fi­je. Na taj način nevid­ljiv svi­jet mikro­ba pre­tva­ra u  vizu­al­ne for­me koje, nak­nad­nim Joštovim inter­ven­ci­ja­ma, dobi­va­ju i zvuč­nu pod­lo­gu – kom­po­zi­ci­ju za mikro­svi­jet rije­ke Mirne. Nadahnut saz­na­nji­ma iz znans­tve­nih istra­ži­va­nja o zvuč­nim frek­ven­ci­ja­ma koje pogo­du­ju bro­jev­nom ras­tu ili sma­nje­nju poje­di­nih mikro­or­ga­ni­za­ma, Jošt stva­ra kom­po­zi­ci­ju za mikro­svi­jet rije­ke Mirne.

„Gotovo lir­ski kon­cert mikro­ba, uz prat­nju vide­oza­pi­sa uspo­re­na žubo­re­nja Mirne, Joštov „Concerto Quieto“ kao da ne nudi ništa više osim sli­ka i zvu­ko­va „iznu­tra“ rije­ke. Ne sadr­ži ljud­sku pri­sut­nost, nema odba­če­nog plas­tič­nog i dru­gog otpa­da, nema ni izrav­ne pri­če o antro­po­cen­trič­noj zane­ma­re­nos­ti i ranji­vos­ti Mirnina eko­sus­ta­va. No, ipak je „Concerto Quieto“ sup­til­no eko­lo­ški anga­ži­ra­no dje­lo koje tran­sfor­mi­ra našu per­cep­ci­ju o naiz­gled bez­na­čaj­nim deta­lji­ma živo­ta pri­rod­nog oko­li­ša. Smještajući nas „u rije­ku“, omo­gu­ću­je nam da posre­du­je­mo u našim odno­si­ma s Drugima (ne-lju­di­ma), u sus­tva­ra­nju s oni­ma raz­li­či­ti­ma. Onima nevid­lji­va obli­ka i nečuj­na gla­sa, što ne zna­či da ne zas­lu­žu­ju našu traj­nu paž­nju i pre­da­nost“, piše Jerica Ziherl.

Kruno Jošt (1973., Zagreb) mul­ti­me­di­jal­ni umjet­nik, čiji rad istra­žu­je sje­ci­šta suvre­me­ne umjet­nič­ke prak­se, eko­lo­gi­je i teh­no­lo­gi­je. Studirao je na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu i aka­de­mi­ji Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu te ste­kao titu­lu magis­tra likov­nih umjet­nos­ti na Transart Instituteu u Berlinu.

Radovi su mu izla­ga­ni u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu, što uklju­ču­ju izlož­bu „Platforma za tran­sdis­ci­pli­nar­ne prak­se” (u surad­nji s Majom Kohek), pred­stav­lje­nu u Muzeju moder­ne i suvre­me­ne umjet­nos­ti u Rijeci, 2014.; zvuč­nu ins­ta­la­ci­ju „Sound Fertilizer” u izlož­be­nom pros­to­ru Büro für Bestimmte Dinge (BBD) u Berlinu, 2017.; izlož­bu „Ecocentric” u RMZ Ecoworld, Bangalore, Indija, 2018;  te „Playing for Microbes”  u Kulturhuset Komedianten, Varberg, Švedska, 2022.. Godine 2007. pri­mio je nagra­du Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske za naj­bo­lje suvre­me­no glaz­be­no dje­lo, a 2009. osvo­jio je prvu nagra­du na fes­ti­va­lu ART.Move u Belo Horizonteu u Brazilu za naj­bo­lju inte­rak­tiv­nu mul­ti­me­dij­sku ins­ta­la­ci­ju. Među novi­jim pro­jek­ti­ma isti­če se „ISLAND CONNECT” – rezi­den­ci­jal­ni pro­gram za izved­be­ne umjet­nos­ti odr­žan na oto­ci­ma Tenerife i Sardiniji, koji je Joštu pos­lu­žio za istra­ži­va­nje pove­za­nos­ti slat­ko­vod­nih i mor­skih oko­li­ša i nji­ho­vih mikro­skop­skih sta­nov­ni­ka. Kruno Jošt sa svo­jom obi­te­lji živi u selu Rasoje kraj Lovinca (Lika), na samo­odr­ži­vom per­ma­kul­tur­nom ima­nju gdje vodi umjet­nič­ku orga­ni­za­ci­ju i rezi­den­ci­jal­ni pro­gram Centra za kre­ativ­na rješenja.

Izložba i kata­log ostva­re­ni su uz pot­po­ru Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Istarske župa­ni­je – Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost, Grada Novigrada-Cittanove i Turističke zajed­ni­ce Grada Novigrada-Cittanove.