Izložba „Zadrži mi mjesto u propadanju“ Marcele Bencek u HUIU galeriji

B. V.

10.04.2026.

Otvorenje izlož­be „Zadrži mi mjes­to u pro­pa­da­nju“ Marcele Bencek bit će odr­ža­no u subo­tu, 11. trav­nja u 20 sati u pul­skoj HUIU galeriji.

Izložba „Zadrži mi mjes­to u pro­pa­da­nju“, auto­ri­ce Marcele Bencek, istra­žu­je slo­je­vi­tu pri­ro­du sje­ća­nja i nje­go­vu neiz­bjež­nu frag­men­ta­ci­ju, pos­tav­lja­ju­ći idu­ća pita­nja: Je li mogu­će uhva­ti­ti ono što se već poče­lo gubi­ti? Kako kroz mate­ri­jal­nost sli­ke odo­lje­ti ero­zi­ji pam­će­nja? Može li sli­ka, u svo­joj lom­lji­vos­ti, pos­ta­ti mjes­to gdje sje­ća­nje pres­ta­je biti line­aran zapis i pos­ta­je pros­tor arhi­ve uspomena?

Kroz seri­ju rado­va izve­de­nih u raz­li­či­tim mate­ri­ja­li­ma (plat­no, plek­si­glas, kamen i kera­mič­ke plo­či­ce), auto­ri­ca poku­ša­va zaus­ta­vi­ti gubi­tak i saču­va­ti ono što se čini nepo­vrat­no. Vizualni jezik izlož­be teme­lji se na este­ti­ci ras­pa­da­nja – liko­vi se ras­pa­da­ju u frag­men­te, povr­ši­ne pos­ta­ju nes­ta­bil­ne, moti­vi izmi­ču cjelini.

U knji­žev­nom dje­lu U potra­zi za izgub­lje­nim vre­me­nom i sam Prust isti­če da pra­vo iskus­tvo vre­me­na ne pro­iz­la­zi iz kro­no­lo­škog toka, već iz izne­nad­nih sje­ća­nja koja nas izno­va uvo­de u proš­lost i oživ­lja­va­ju se u sadaš­njos­ti. Njegov kon­cept neho­tič­nog pri­sje­ća­nja (mémo­ire invo­lon­ta­ire) poka­zu­je da se upra­vo kroz male i naiz­gled bez­na­čaj­ne sen­za­ci­je, poput miri­sa ili oku­sa, otva­ra­ju vra­ta slo­že­nih slo­je­va sje­ća­nja i osje­ća­ja. Proust navo­di da sje­ća­nja nisu sta­tič­ni zapi­si već živi i pro­mje­nji­vi enti­te­ti koji obli­ku­ju naš iden­ti­tet i per­cep­ci­ju svi­je­ta. U tom svje­tlu frag­men­ta­ci­ja nije nedos­ta­tak, već pri­ro­dan izraz slo­že­nos­ti ljud­skog uma i iskus­tva – naše pam­će­nje nikad nije pot­pu­na ili line­ar­na pri­ča, već moza­ik frag­me­na­ta koje intu­ici­ja i ima­gi­na­ci­ja poku­ša­va­ju sas­ta­vi­ti u smis­len narativ.

Prema rije­či­ma auto­ri­ce izlož­be, možda je upra­vo ta potre­ba za zadr­ža­va­njem tra­go­va ono što nas naj­vi­še pokre­će, iz osob­nog stra­ha od zabo­ra­va, iz želje da neki tre­nu­ci, lica i osje­ća­ji ne izbli­je­de u tiši­ni vre­me­na. Upravo u tom pros­to­ru izme­đu pri­sje­ća­nja i zabo­ra­va, izme­đu stvar­nog i rekons­tru­ira­nog, nas­ta­je niz vizu­al­nih zapi­sa kao intim­ni arhiv ono­ga što osta­je, makar u krhotinama.

HUiU izlož­be­ni pro­gram finan­ci­ran je sred­stvi­ma Odjela za kul­tu­ru Grada Pule, Odjela za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je, Ministarstva kul­tu­re i medi­ja RH i Zaklade Kultura nova.