Ilovčani kao Gali

Prikazan dokumetarac „Kako je počela pobuna na mom otoku“ povodom Dana planeta Zemlje u kinu Valli

Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ

24.04.2026.

Kod nas su, na žalost, sve učes­ta­li­ji pri­mje­ri bru­tal­nih zlo­upo­ra­ba jav­nog dobra koje se doga­đa­ju kada se “razvoj” poč­ne lomi­ti pre­ko leđa lokal­ne zajed­ni­ce. O jed­nom tak­vom novi­jem slu­ča­ju ima­li smo pri­li­ku više doz­na­ti u uto­rak 21. trav­nja u Kinu Valli, na pro­jek­ci­ji doku­men­tar­nog fil­ma „Kako je poče­la pobu­na na mom oto­ku“. Dubrovački reda­telj Nikola Duper je u ovom dir­lji­vom i dina­mič­no mon­ti­ra­nom 30 minut­nom fil­mu (s pre­ko 30 sugo­vor­ni­ka i auten­tič­nim snim­ka­ma svih doga­đa­nja) uspješ­no sažeo moć­nu pri­ču o sta­nov­ni­ci­ma Ilovika, oto­či­ća na jugu Lošinjskog arhi­pe­la­ga. Oni su se, poput malog gal­skog sela u stri­pu o Asterixu, hra­bro i odluč­no suprot­sta­vi­li pro­jek­tu izgrad­nje luke Mrtvaška na Malom Lošinju, podu­prt zna­čaj­nim EU sredstvima.

Za Ilovčane uva­la Mrtvaška nije tek infras­truk­tu­ra, jer je molić koji je tamo izgra­đen pri­je 20-ak godi­na dos­lov­no vra­tio život nji­ho­vom mjes­tu, pos­tav­ši im jedi­nom sigur­nom i naj­br­žom vezom s kop­nom, s liječ­ni­kom, ško­lom i dru­gim život­nim potre­ba­ma. Međutim, doz­nav­ši za pro­jekt koji taj živo­to­daj­ni molić namje­ra­va sru­ši­ti kako bi se tu sve „pota­ra­ca­lo“ i izgra­di­lo puno veću luku, uvi­dje­li su da bi to ugro­zi­lo i sam ops­ta­nak Ilovika. Naime, sred­stvi­ma EU za pobolj­ša­va­nje život­nih uvje­ta na hrvat­skim oto­ci­ma u ovom bi se slu­ča­ju pos­ti­glo pot­pu­no suprot­no – nakon ruše­nja moli­ća bila je pla­ni­ra­na izgrad­nja puno višeg mola na koji svo­jim bro­di­ca­ma Iločani ne bi mogli pris­ta­ja­ti, a kroz dvi­je godi­ne koli­ko je bilo pre­dvi­đe­no tra­ja­nje rado­va pris­tup bi im bio pot­pu­no blo­ki­ran. Shvativši da bi to dos­lov­no ubi­lo Ilovik jer bi bili pri­si­lje­ni odse­li­ti, nje­go­vi su se sta­nov­ni­ci pobu­ni­li te su svo­jim akci­ja­ma i upor­nom i slož­nom bor­bom na kon­cu uspje­li zaus­ta­vi­ti spor­ni pro­jekt. Sve vri­je­me pobu­ne, koja se odvi­ja­la para­lel­no s koro­na kri­zom, mno­gi su sudi­oni­ci sva­ku akci­ju detalj­no doku­men­ti­ra­li svo­jim mobil­nim tele­fo­ni­ma i te su snim­ke, pored vrlo podu­dar­nih svje­do­če­nja svih inter­v­ju­ira­nih Ilovčana, naj­ve­ći adut filma.

Nakon pro­jek­ci­je je Iris Mošnja, u ime kina Valli, odr­ža­la i kra­tak raz­go­vor s reda­te­ljem, kao i pred­sjed­ni­com udru­ge Zelena Istra Irenom Burbom, te mla­dom Puljankom s zagre­bač­kom adre­som Lorenom Mareglia, zas­luž­nom za dovo­đe­nje ove pro­jek­ci­je u Pulu.

Redatelj Nikola Duper bavi se i sni­ma­njem, mon­ta­žom, foto­gra­fi­ra­njem i pro­du­ci­ra­njem, ali doku­men­tar­ni film mu je naj­ve­ća lju­bav, makar za sebe kaže da je pri­je sve­ga akti­vist. Uz dru­ge akti­vis­tič­ke uspje­he, u raz­go­vo­ru se poseb­no pohva­lio sudje­lo­va­njem uz bok svo­jih sugra­đa­na u ini­ci­ja­ti­vi „Srđ je naš“ kojom su svo­je­dob­no uspje­li blo­ki­ra­ti mega­lo­man­ski pro­jekt izgrad­nje golf tere­na na dubro­vač­kom dra­gu­lju – brdu Srđ.

„Volim doku­men­tar­ni film“ – zapo­čeo je Duper svo­ju pri­ču o pri­ka­za­nom fil­mu – „jer i igra­ni vas može potres­ti, ali ipak zna­te da je to igra­ni film. On se pone­kad ins­pi­ri­ra i stvar­nim doga­đa­ji­ma, ali nis­te baš sigur­ni da li je to bilo upra­vo kako je pri­ka­za­no, dok vas doku­men­ta­rac –bar što se mene tiče – jako potre­se. Večeras ste gle­da­li auten­tič­ne snim­ke, svo to nasi­lje koje su ti lju­di doži­vje­li i koje vi ne bi na nika­kav dru­gi način mogli doži­vje­ti nego kroz te nji­ho­ve snim­ke. Zato moram priz­na­ti da više ne znam koli­ko sam ga puta gle­dao, ali mi još uvi­jek kre­ne suza, jer je to toli­ko dir­lji­vo i toli­ko je snaž­no to nasi­lje koje mi mora­mo pod­no­si­ti u ovoj drža­vi da je to zapa­nju­ju­će. Živio sam u Italiji 27 godi­na, od 1987. do 2014. godi­ne i Italija je sve osim savr­še­ne zem­lje, vi to zna­te jako dobro jer ste tu bli­zu. Međutim, ovo što mi ovdje doživ­lja­va­mo u Italiji zais­ta nisam vidio. Ima i tamo sva­šta, ali ova vrsta aro­gan­ci­je, način kako se odno­si pre­ma lju­di­ma (i ovo naža­lost nije jedi­ni slu­čaj) to zais­ta nisam nig­dje drug­dje vidio i to me užas­no boli kao čovje­ka. Zato sam izu­zet­no pono­san što sam jed­nu ovak­vu dir­lji­vu ljud­sku pri­ču imao pri­li­ku pre­ni­je­ti na film, da pri­je sve­ga pos­lu­ži kao ins­pi­ra­ci­ja, a i kao neka vrsta vodi­ča dru­gi­ma kako to mogu napra­vi­ti. Imate sva uput­stva što vam je čini­ti ako ste svje­do­ci ovak­ve neprav­de, a i da vidi­te da se ipak može, jer oni koji nad nama pro­vo­de tu svo­ju aro­gan­ci­ju i nasi­lje toč­no su toli­ko snaž­ni koli­ko ste vi sla­bi i neo­r­ga­ni­zi­ra­ni. Onoga tre­nut­ka kad se pove­že­te, orga­ni­zi­ra­te, kad ima­te jasan cilj i meto­du oni uvi­jek pada­ju, jer nisu u pra­vu“ – zaklju­čio je Duper.

Ono što ovu pri­ču čini poseb­no važ­nom jest činje­ni­ca da Ilovik nije iznim­ka. Slične situ­aci­je doga­đa­ju se duž cije­le oba­le, uklju­ču­ju­ći i uva­lu Dajla-Karigador, kod Novigrada, o čemu je detalj­ni­je pri­ča­la Irena Burba, kao i prof. Teodora Beletić koju je Burba pri­mi­je­ti­la u publi­ci i pozva­la da i ona nešto kaže o tom slu­ča­ju, budu­ći je upra­vo ona ini­ci­ra­la pre­is­pi­ti­va­nje tog pro­ble­ma i već više od 13 godi­na upor­no sudje­lu­je u svim akci­ja­ma koji­ma se nas­to­ji sto­pi­ra­ti taj po lokal­nu zajed­ni­cu, ali i pri­rod­na i kul­tur­na bla­ga tog kra­ja, vrlo šte­tan pro­jekt. Iako slu­čaj istra­žu­je Europska komi­si­ja, rado­vi još nisu zaustavljeni.

U oba nave­de­na pri­mje­ra vid­lji­vo je da se te luke zapra­vo ne gra­de za potre­be lokal­nog sta­nov­niš­tva (kako se to služ­be­no tuma­či) već zbog neči­jih uskih komer­ci­jal­nih inte­re­sa. Također, oči­to je da nije riječ o izo­li­ra­nim slu­ča­je­vi­ma, već o obras­cu koji se ponav­lja duž čita­ve hrvat­ske oba­le. Vidljivi su i obras­ci koji­ma se vlas­ti šti­te kri­tič­kih reak­ci­ja jav­nos­ti – od dono­še­nja ključ­nih odlu­ka u momen­ti­ma kad je naj­vje­ro­jat­ni­je da će „pro­ći ispod rada­ra“ do tzv. Slap-tuž­bi i dru­gih obli­ka zas­tra­ši­va­nja, iscrp­lji­va­nja i poti­ca­nja među­sob­ne podi­je­lje­nos­ti onih koji se usu­de pobu­ni­ti pro­tiv nekog spor­nog poteza.

Stoga je Lorena Mareglia, ina­če aktiv­na u zagre­bač­koj udru­zi „Get to life“, pred­sta­vi­la svo­ju ini­ci­ja­ti­vu Plava fron­ta – mre­žu za obra­nu oba­le i pomor­skog dobra, nas­ta­lu kao pri­rod­no pro­ši­re­nje pro­jek­ta „Zaštitimo našu uva­lu“, posve­će­nog oču­va­nju uva­le Dajla – Karigador. Cilj je pove­za­ti se i dje­lo­va­ti zajed­no na zago­va­ra­nju pra­ved­nog, odr­ži­vog i zako­ni­tog uprav­lja­nja pomor­skim pros­to­rom, s vizi­jom zašti­te cije­le oba­le, a ne samo bav­lje­njem poje­di­nač­nim slu­ča­je­vi­ma. Zato je sve zain­te­re­si­ra­ne pozva­la da se pri­dru­že ini­ci­ja­ti­vi, za sada putem FB gru­pe „Plava fronta“.

Na kra­ju je Irena Burba naj­a­vi­la još jed­nu pro­jek­ci­ju u kinu Valli koja je ovaj tje­dan u surad­nji s Zelenom Istrom orga­ni­zi­ra­na povo­dom juče­raš­njeg Dana pla­ne­te Zemlje: sinoć je, naime, bes­plat­no pri­ka­zan doku­men­ta­rac „Sjeme Vandana Shive“ – biograf­ski ali i dubo­ko anga­ži­ran film o naj­poz­na­ti­joj indij­skoj akti­vis­ti­ci. Film, uz osta­lo, govo­ri i o bor­bi indij­skih poljo­pri­vred­ni­ka za oču­va­nje nji­ho­vog pri­rod­nog pra­va na pri­kup­lja­nje i čuva­nje autoh­to­nog sje­me­nja, a pro­tiv nava­le kor­po­ra­ci­ja koje im to pra­vo ospo­ra­va­ju i sve ih više pri­tiš­ću svo­jim sulu­dim pro­fi­ter­skim inte­re­si­ma i zah­tje­vi­ma, name­ću­ći svo­je paten­ti­ra­no GMO-sje­me koje nema spo­sob­nost obnav­lja­nja i sto­ga se sva­ke godi­ne izno­va mora od njih kupo­va­ti, zajed­no s pri­pa­da­ju­ćim gno­ji­vi­ma i dru­gim nji­ho­vim tok­sič­nim pre­pa­ra­ti­ma. Projekcija je poseb­no aktu­al­na jer se upra­vo ovih dana na razi­ni EU ras­prav­lja i „na mala vra­ta“ poku­ša­va uves­ti slič­ne nove zako­ne i pra­vi­la koja u pot­pu­nos­ti pogo­du­ju istim tim kri­mi­nal­nim korporacijama.

Ova pro­jek­ci­ja je dio pro­gra­ma „Vrt pro­mje­ne”, kojim Zelena Istra gra­di otpor­nu zajed­ni­cu i poti­če prak­su rege­ne­ra­tiv­ne hor­ti­kul­tu­re u Puli i Istri.