Kako ispisati neizrecivo? – o granicama i mogućnostima jezika u čitateljskom kružoku Kluba-knjižare Giardini 2

Treće izda­nje Kluba u klu­bu – čita­telj­skog kru­žo­ka Giardini 2 u kojem se vodio raz­go­vor o „Knjizi krvi“, tek objav­lje­nom roma­nu u nak­la­di OceanMore, a koji pot­pi­su­je Kim de l’Horizon, prva nebi­nar­na oso­ba koja je ovjen­ča­na Njemačkom knji­žev­nom nagra­du odr­ža­no je u uto­rak, 28. trav­nja u pul­skom Klubu-knji­ža­ri Giardini 2 odr­ža­no. Kroz raz­go­vor s goš­ćom, pre­vo­di­te­lji­com i ured­ni­com Natašom Medved, publi­ka je ima­la eks­klu­ziv­nu pri­li­ku upoz­na­ti se s pro­ce­som nas­tan­ka hrvat­skog pri­je­vo­da roma­na iz prve ruke – od izna­la­že­nja novih nači­na repre­zen­ta­ci­je nebi­nar­ne oso­be u iznim­no rod­no obi­lje­že­nom jezi­ku, do istra­ži­va­nja već pos­to­je­ćih jezič­nih regis­ta­ra u kons­tant­noj mije­ni, poput queer slen­ga, i stva­ra­nja sasvim novih – pas­ti­ša hrvat­skih dija­le­ka­ta – a da bi se stvo­ri­la hrvat­ska  ina­či­ca „ecri­tu­re flu­id“, eks­pe­ri­men­tal­nog, flu­id­nog pisma osmiš­lje­nog u vidu novog sta­di­ja „ecri­tu­re femi­ni­ne“ (žen­skog pisma).

Povela se se disku­si­ja o gra­ni­ca­ma i moguć­nos­ti­ma (mate­ri­njeg) jezi­ka, odno­su jezi­ka i tije­la, dina­mi­ci sje­ća­nja i zabo­ra­va, otkri­va­nju zabo­rav­lje­nih zna­nja i osvje­šta­va­nju nas­li­je­đa. Značaj i višes­tru­ka zna­če­nja jezi­ka u roma­nu, koji je isto­vre­me­no odre­đen kao sve­obu­hvat­ni hori­zont smis­la koji nas uko­tv­lju­je u una­pri­jed odre­đe­ne rod­ne i klas­ne obras­ce, ali i kao teč­nost koja omo­gu­ću­je ispi­si­va­nje neuk­lop­lje­nih obli­čja, odnos­no tije­la koja iza­zi­va­ju i razo­bli­ču­ju same (nasil­ne) pos­tav­ke tak­vog hori­zon­ta smis­la, Nataša Medved je pojas­ni­la slje­de­ćim riječima:

„Kim de l’Horizon ispi­su­je roman u kojem je jezik pro­pu­san, pro­bi­ja, pre­la­zi, pot­ko­pa­va, raz­bi­ja gra­ni­ce na sve mogu­će nači­ne, pa i auto­re­flek­si­jom, razot­kri­va­ju­ći nasil­ne kodo­ve koje nam jezik name­će, a koji izbi­ja­ju iz nas una­toč našoj obra­zo­va­nos­ti ili osvi­je­šte­nos­ti. Na taj način nam poka­zu­je kako je važ­no pro­na­ći neki novi jezik koji će nadi­ći nasil­ni bina­ri­zam zapad­ne civilizacije.“

„Što je ispri­po­vje­di­vo, što je neis­pri­po­vje­di­vo? To iskus­tvo tje­les­nog, tje­les­no nasi­lje je neis­pri­po­vje­di­vo. To je pita­nje tra­ume. Utoliko je Knjiga krvi izved­ba iska­za o nemo­guć­nos­ti pri­po­vi­je­da­nja, zato jer nema­mo jezik, jer je to tije­lo otpo­je­no od jezi­ka.“ , povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i teore­ti­čar­ka Leonida Kovač, jed­na od sudi­oni­ca čita­telj­skog kru­žo­ka, dotak­nu­la se pita­nja neiz­re­ci­vos­ti tra­ume, koje izvi­re na pre­si­je­ku glav­nih nodal­nih toča­ka roma­na – jezi­ka i tijela.

Pitanje pri­je­no­sa sje­ća­nja i zabo­rav­lje­nih zna­nja otvo­re­no na čita­telj­skom kru­žo­ku bit će u foku­su novog pro­gra­ma Kluba-knji­ža­re Giardini 2 pod nazi­vom Bocni me njež­no koji će se odr­ža­ti u čet­vr­tak, 7. svib­nja u 19:00 sati. Bocni me njež­no pro­gram je zamiš­ljen kao suvre­me­na ver­zi­ja neka­daš­njih „sije­la“ unu­tar kojih dola­zi do dije­lje­nja zna­nja i iskus­ta­va među čla­no­vi­ma i čla­ni­ca­ma Kluba, kao i raz­go­vo­ra o  „boc­ka­vim“, pre­šu­ći­va­nim, tema­ma u sigur­nom okru­že­nju. Kroz radi­oni­cu hek­la­nja umjet­ni­ce Hane Kolić i raz­go­vor o pro­jek­tu „1758“ umjet­ni­ce Cosme, posve­će­nom gene­ra­cij­skom pri­je­no­su zna­nja sa žene na ženu, sudi­oni­ci i sudi­oni­ce će upoz­na­ti više umjet­nič­kih moda­li­te­ta (re)kreacije naslijeđa.

• Kim de l'Horizon
• Klub-knjižara Giardini 2
• Nataša Medved