Arhiv u nastanku: Do ciacole con Nataša Medved e Ana Opalić – tribute to Ivana Kovačić

Priredio B. V. • Fotografije iz arhiva udruge Proces

04.05.2026.

Udruga Proces je u čet­vr­tak, 30. trav­nja odr­ža­la “Do ciaco­le con…” u Dnevnom borav­ku Rojca koje su odu­da­ra­le su od uobi­ča­je­nih knji­žev­nih gos­to­va­nja. Ovoga puta radi­lo se o paž­lji­vo otvo­re­nom pros­to­ru pam­će­nja u kojem se knji­žev­nost pres­ta­la pro­ma­tra­ti samo kao tekst te se poče­la živje­ti kao odnos i zajed­nič­ki arhiv.

Umjesto uobi­ča­je­nog Procesovog for­ma­ta raz­go­vo­ra s jed­nim auto­rom, pred publi­kom su sje­di­le dvi­je auto­ri­ce, Nataša Medved i Ana Opalić, ali je fokus bio na tre­ćoj, pre­ra­no pre­mi­nu­loj, ali i isto­vre­me­no još uvi­jek snaž­no pri­sut­noj: Ivani Kovačić. Već u uvod­nim minu­ta­ma bilo je jas­no da će se odvi­ti raz­go­vor o knji­žev­nos­ti “iznu­tra”, iz pros­to­ra iskus­tva, pri­ja­telj­stva i gubitka.

Na pita­nje o prvom susre­tu s Ivanom, odgo­vo­ri nisu išli pre­ma line­ar­nim biogra­fi­ja­ma, nego pre­ma spe­ci­fič­nim frag­men­ti­ma: pri­zo­ri­ma, atmo­sfe­ra­ma, malim ges­ta­ma koje su nosi­le više isti­ne nego bilo kak­va fak­to­gra­fi­ja, čime se i otvo­ri­la jed­na od ključ­nih lini­ja veče­ri, a to je da Ivana nije bila samo auto­ri­ca koju tre­ba “smjes­ti­ti” u knji­žev­ni kon­tekst, već oso­ba čije je pos­to­ja­nje već bilo akti­vis­tič­ko i poetsko.

Postavilo se i pita­nje što osta­je nakon auto­ri­ce i tko to nas­lje­đe nosi. Odgovori su ovdje ponu­di­li direk­t­nu odgo­vor­nost te je Nataša Medved govo­ri­la o potre­bi da se tek­s­to­vi čita­ju paž­lji­vo i bez apro­pri­ja­ci­je, dok je Ana Opalić nagla­si­la važ­nost nas­tav­ka dija­lo­ga i odr­ža­va­nja pros­to­ra otvo­re­nim, poseb­no isti­ču­ći i bli­sku pri­ja­telj­sku per­s­pek­ti­vu koju je imala.

Završni dio veče­ri, pro­jek­ci­ja fil­ma “Još Jednom” Ane Opalić i Noe Pintarića, dje­lo­vao je goto­vo nuž­no. Ako je raz­go­vor bio pros­tor inter­pre­ta­ci­je i sje­ća­nja, film je omo­gu­ćio nešto dru­go, a to je susret bez posred­ni­ka, čime je večer dobi­la svo­ju puninu.

U kon­tek­s­tu queer kul­tu­re, koja je povi­jes­no čes­to bila frag­men­ti­ra­na, bri­sa­na ili pre­pu­šte­na usme­nim tra­go­vi­ma, sva­ki zapis, bio to knji­žev­ni, film­ski ili zved­be­ni pos­ta­je dio šire bor­be za kon­ti­nu­itet te ovak­vi doga­đa­ji onda nisu samo kome­mo­ra­tiv­ni, nego i aktiv­no sudje­lu­ju u izgrad­nji arhi­va koji je i dalje u nastanku.

Program “Do ciaco­le con…” teme­lji se na raz­go­vo­ri­ma s auto­ri­ca­ma i auto­ri­ma, umjet­ni­ca­ma, umjet­ni­ci­ma, akti­vis­t­ki­nja­ma i akti­vis­ti­ma iz regi­je, kroz koje se pro­miš­lja queer knji­žev­nost, umjet­nost, pisa­nje i čita­nje kao obli­ci otpo­ra i samo­iz­ra­ža­va­nja. U sre­di­štu pro­gra­ma nala­zi se ide­ja arti­viz­ma – umjet­nič­kog akti­viz­ma koji dje­lu­je kroz nara­tiv, a u queer kon­tek­s­tu pos­ta­je poli­tič­ki čin. Priče koje izmi­ču hete­ro­nor­ma­tiv­nim okvi­ri­ma razot­kri­va­ju slo­že­nost LGBTIQ+ iskus­ta­va i iden­ti­te­ta, poti­ču dija­log o slo­bo­di, lju­ba­vi i vid­lji­vos­ti te publi­ci nude pri­li­ku za intros­pek­ci­ju i pre­is­pi­ti­va­nje vlas­ti­tih pogle­da na svijet.

Program “Peti Proces” reali­zi­ran je sred­stvi­ma Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Istarske župa­ni­je, Grada Pule, Turističke zajed­ni­ce Grada Pule i Zaklade Kultura nova.