Dead Like Juliet i još neki u Kasarni

09.05.2014.

Kako orga­ni­zi­ra­ti kon­cert pro­duk­cij­ski zah­tjev­nog ben­da koji je navi­kao na svjet­ske stan­dar­de u apso­lut­no neadek­vat­nom pros­to­ru s neadek­vat­nom opre­mom u gra­du sce­ne nera­zvi­je­ne  za tak­vu glaz­bu moglo se saz­na­ti sinoć u fažan­skoj Kasarni. Cijela stvar je tek­la tako da se na pri­mje­ru tog kon­cer­ta može napi­sa­ti mali priručnik.

Dead like Juliet

Da spo­me­ne­mo i ben­dov­lje koje je nas­tu­pi­lo: Product Of The Past (punk rock Pula), Noisefight (melo­dic hard core/skate punk Pula) i gos­ti iz Italije Dead Like Juliet (melo­dic hardcore/metalcore).

Ekipa okup­lje­na oko Kasarne napra­vi­la je to u kora­ci­ma kako slijedi:
1. Kada je bend sti­gao, odmah im se poka­za­lo ono naj­go­re što ih oče­ku­je: pros­tor i opre­ma. Nakon prvot­nog šoka i kom­pli­ci­ra­ne ton­ske pro­be, bend je ste­kao dojam da situ­aci­ja i nije toli­ko loša kako se čini­lo na prvu.

2. Kreće se s opu­šta­njem. Vadi se cuga, pali roštilj. Bend je na tur­ne­ji i jako će cije­ni­ti ako im pri­pre­mi­te nešto toplo, a roštilj svi vole. Dobro je pozva­ti i lokal­ne šaljiv­dži­je uvi­jek sprem­ne na šalu koji će ani­mi­ra­ti gos­te da im ne bude dosad­no i da zabo­ra­ve na ton­sku. Naravno, naučit će ih i neke hrvat­ske psovke.

roštilj

3. Kada dođe vri­je­me za svir­ku, svi su već dovolj­no opu­šte­ni da ih baš boli bri­ga što se sku­pi­lo tek dva­de­se­tak lju­di, zajed­no s ben­do­vi­ma. Pred sam poče­tak kon­cer­ta od nekud se pojav­lju­je još dese­tak ljudi.

4. Prvi nas­tu­pa­ju naj­mla­đi, i po moguć­nos­ti bend koji nema baš nikak­ve dodir­ne toč­ke s gos­ti­ma (osim što su isto bend). U ovom slu­ča­ju to su bili Product Of The Past koji­ma je to bio tek dru­gi kon­cert, a mom­ci su dobro uvjež­ba­ni i uspje­li su zaba­vi­ti okup­lje­ne. Posebno onu dvo­ji­cu koji su zna­li sve tekstove.

Product of the past

5. Prije nego nas­tu­pe hed­laj­ne­ri, na binu sta­vi­te bend koji je po kva­li­te­ti svir­ke možda čak i bolji od njih kako bi ih natje­ra­li da daju sve od sebe una­toč tome što svi­ra­ju u rupe­ti­ni. Ovu ulo­gu su odlič­no odi­gra­li Noisefight. Njihove svir­ke su sada liše­ne bilo kak­vih gre­ša­ka, dje­lu­ju kom­pak­t­no i usvi­ra­no i stvar­no zvu­če jako­ja­ko dobro. I vokal manje pri­ča glu­pos­ti nego inače.

Noisefight

6. Na redu je glav­ni bend. U ovom slu­ča­ju Dead Like Juliet. Kako to obič­no biva, nit­ko nije čuo za njih osim par nes­hva­će­nih entu­zi­jas­ta koji­ma se osta­tak pan­ke­ra pod­smje­hu­je jer slu­ša­ju „pede­ra­nu“. Pred binom sada osta­ju samo čla­no­vi ben­do­va koji su malo­pri­je svi­ra­li, i par spo­me­nu­tih entu­zi­jas­ta. To je šte­ta jer bend zvu­či stvar­no odlič­no i niko­me ne bi ško­di­lo da si još malo pro­ši­ri glaz­be­no žan­rov­ske vidike.

 DLJ4

Zaboravio sam još spo­me­nu­ti da su Noisefight bili toli­ke legen­da da su svi nas­tu­pa­li u maji­ca­ma ben­da Dead Like Juliet. Ovaj kon­cert je bio zais­ta divan pri­mjer kako se gra­di i podr­ža­va sce­na. Bilo bi lije­po kada idu­ći put doš­lo malo više ljudi.

DLJ3

 

 

Tekst i foto: Davor Vuković