Otvorena izložba “Tijelo / Corpus “ priznatog kipara Alema Korkuta

09.07.2018.

Samostalna izlož­ba priz­na­tog kipa­ra Alema Korkuta pod nazi­vom “Tijelo/Corpus” otvo­re­na je u petak, 6. srp­nja u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre uz pri­sut­nost auto­ra te kus­to­sa izlož­be Mladena Lučića. Izložba pred­stav­lja tre­ću fizič­ku mani­fes­ta­ci­ju ovih rado­va, pret­hod­no je bila pos­tav­lje­na u pros­to­ru neg­daš­nje cis­ter­cis­tič­ke samos­tan­ske crk­ve odnos­no sadaš­njoj Galeriji Božidar Jakac u Kostanjevici na Krku, zatim u Laubi – Kući za lju­de i umjet­nost u Zagrebu. Ova je izlož­ba ujed­no i Korkutovo prvo samos­tal­no pred­stav­lja­nje u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre.

Izložbu “Tijelo/Corpus” čini devet skul­p­tu­ra raz­li­či­tih dimen­zi­ja, izra­đe­nih od poli­es­te­ra i epoxid­nih smo­la te dvi­je auto­ro­ve video pro­jek­ci­je. Korkutove skul­p­tu­re ne mogu se per­ci­pi­ra­ti samo kao tije­lo odnos­no volu­men u pros­to­ru pre­ma kla­sič­nim defi­ni­ci­ja­ma kipar­stva, kre­aci­ja i pred­stav­lja­nje nje­go­vih rado­va uvi­jek su popra­će­ni nekim kon­tek­s­tom. Osim što autor u svo­jem pred­stav­lja­nju pro­miš­lja pros­tor, ambi­jent, skul­p­tu­ru te nji­ho­ve među­od­no­se, tako­đer smje­šta skul­p­tu­ru u odno­su na druš­tve­nu stvar­nost, pa su nje­go­vi rado­vi zanim­lji­vi i zbog nji­ho­ve višez­nač­nos­ti, odnos­no višes­loj­nos­ti oči­ta­va­nja. Tako je i izlož­ba “Tijelo/Corpus” nudi­la dru­ga­či­ja išči­ta­va­nja istih rado­va u raz­li­či­tim izlož­be­nim pros­to­ri­ma, pa u Muzeju suvre­me­ne umjet­nos­ti Istre, u ori­gi­nal­nom indus­trij­skom pros­to­ru nosi refe­ren­ce jed­ne memo­ri­je neg­daš­nje uti­lis­tič­ke funk­ci­je današ­njeg muzeja.

“Korkuta ne zani­ma skul­p­tu­ra samo kao tije­lo, nego on pro­ma­tra i nje­ne meta­fi­zič­ke mani­fes­ta­ci­je” pojas­nio je kus­tos Mladen Lučić, “sim­bo­lič­ki ove skul­p­tu­re poka­zu­ju uru­ša­va­nje tije­la, ta jed­na mono­lit­nost cor­pu­sa se ruši pred našom stvar­noš­ću i sva­kod­nev­ni­com, pred struk­tu­ra­ma”. Metaforičko išči­ta­va­nje rado­va ne zadr­ža­va se samo na para­bo­li potroš­nje ljud­skog tije­la, već obu­hva­ća sve kon­cep­te koje taj pojam kono­ti­ra. “Osim što uka­zu­je na pro­laz­nost i krh­kost živo­ta, Alem pro­pi­tu­je i rela­tiv­nost funk­ci­oni­ra­nja ins­ti­tu­ci­ja, odnos­no nji­ho­vog usmje­re­nog biro­krat­sko – des­truk­tiv­nog dje­lo­va­nja o kojem život na zem­lji sve više ovi­si. Korkut današ­nje sta­nje per­ma­nent­nog uni­šta­va­nja osnov­nih civi­li­za­cij­skih vri­jed­nos­ti doča­ra­va svo­jim novim rado­vi­ma koji sim­bo­lič­no govo­re o gubit­ku mono­lit­ne čvr­sto­će tije­la poje­din­ca, koje se nemoć­no uru­ša­va pred kor­po­ra­cij­skom dik­ta­tu­rom svjet­skih moć­ni­ka”, piše kus­tos. Urušena tije­la pri­kaz su suvre­me­ne duhov­ne stvar­nos­ti, upo­zo­ra­va­ju na pro­ble­me čovje­čans­tva i refe­ri­ra­ju se na auto­ro­vu apo­ka­lip­tič­nu vizi­ju buduć­nos­ti, no ipak ostav­lja­ju otvo­re­na vra­ta i nekoj boljoj buduć­nos­ti, jer su još uvi­jek ovdje, žive i pola­ga­no se kreću.

Alem Korkut rođen je 8. lis­to­pa­da 1970. godi­ne u Travniku (BIH), 1991. upi­su­je stu­dij kipar­stva u Sarajevu, a 1992. godi­ne Kiparstvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu, gdje je 1997. diplo­mi­rao u kla­si prof. Šime Vulasa. Autor je neko­li­ko jav­nih skul­p­tu­ra, među koji­ma je „Karijatida“ u Pazinu, nas­ta­la 2002. godi­ne. Dobitnik je broj­nih nagra­da, a od 2007. godi­ne pre­da­je Kiparstvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu.

Izložba je dio poprat­nog pro­gra­ma Pula Film Festivala, ostva­re­na je finan­cij­skom podr­škom Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske župa­ni­je, Ministarstva Republike Hrvatske i Grada Pule.

Tekst i foto­gra­fi­je Mateja FILIPOVIĆ-SANDALJ