OTVORENA IZLOŽBA SANJE IVEKOVIĆ U NOVIGRADSKOJ GALERIJI RIGO
“Domaći rad u samoizolaciji”
• Mali prostor novigradske galerije Rigo ugostio je u petak, 24. srpnja jednu od najvećih hrvatskih suvremenih umjetnica, fotografkinju, skulptoricu i performericu Sanju Iveković. Izložba naziva „Domaći rad u samoizolaciji“ („Homework from self-isolation“), sastoji se od tri rada, odnosno tri digitalna printa velikog formata, koji su nastali u 2020. godini po narudžbi tri različita muzeja: “Subtopia – Moj viralni portret”, u suradnji sa Sanjom Bachrach Krištović čiji je naručitelj Moderna galerija, Ljubljana, Slovenija , “Zašto je dobro biti umjetnica u karanteni” u suradnji sa Sanjom Bachrach Krištofić i Aidom Bagić naručitelja The museum confederation L‘Internationale i “Solidarnost 1989.-2020” naručen iz Muzeum Sztuki (Lodz, Poljska).
Izložbu je pred mnogobrojnim posjetiteljima otvorila kustosica dr.sc Jerica Ziherl koja je prije svega izrazila veliko zadovoljstvo što je Sanja Iveković pristala doći u Novigrad i po drugi put gostovati u galeriji Rigo, te istakla: “Prvi put 1996. godine kad smo napravili mali katalog njezine izložbe, tu je bilo oko sedam fen sušilica za kosu, jedna arhaična skulptura iz Indonezije i projekcija koja se okretala i prolazila kroz tu skulpturu, prikazujući tijelo Sanje kad je bila u drugom stanju. To je bila tek druga godina postojanja galerije, Novigrad je bio apsolutno nepoznat na karti umjetničke scene i morale smo se domišljati što ćemo i kako ćemo i bila sam fascinirana njome kao umjetnicom i načinom na koji je znala rješavati probleme. Rad, video-instalacija se zvala „Ne-stabilne slike“, i zapravo od tih nestabilnih slika nastala je jedna vrlo stabilna izložba, dosljedna našoj umjetnici. Sada, dvadeset i četiri godine nakon toga, Sanja Iveković izlaže nove radove u zbilja nestabilnom vremenu, u vremenu nestabilnih slika i to je doista znakovito. Je li umjetnica predvidjela ovo nestabilno vrijeme kada je čitav svijet obuhvaćen nizom kriza, je li put vodio ka tim nestabilnim slikama ili je sve slučajnost? No bez obzira na to, i ovoga puta umjetnica je pokazala svu svoju umješnost u koncipiranju izložbe u kojoj je postavila pitanje o ulozi žene u društvu, o prikazivanju žena koje nisu samo žene sa slika, kipova, nisu alegorije, nisu simboli, nego žene s imenom i prezimenom, sa svojim, najčešće nesretnim, biografijama. Riječ je o medijskim slikama koje povezuju lica i tekst, a tu je i tekst rađen za američku on-line izložbu posvećen feminističkoj skupini anonimnih umjetnica Guerilla girls koji s nemalo ironije i humora govori zašto je dobro biti umjetnica u karanteni. A neke od prednosti koje autorica navodi su: radiš bez pritiska da budeš uspješna, uključena si u on-line izložbe brojnih muzeja koji te ne plaćaju, imaš priliku nositi lateks rukavice, slobodna si socijalno se distancirati od kustosa, vidiš kako se tvoje ideje šire kao virus, otkrivaš da je tvoj umjetnički rad ili jako značajan ili totalno beznačajan, imaš dovoljno vremena zamišljati kako bi svojom umjetnošću mogla izliječiti svijet.”
Umjetnica je da je ova izložba nastala je u vrlo kratkom vremenu, od radova predstavljenih on-line, te pojasnila da djelo naziva „Subtopia“, rađeno za ljubljansku Modernu galeriju predstavlja kolaž trgovačke ponude u doba korone, jer se smatra da smo svi konzumenti i da svi moramo kupovati ono što se nudi na tržištu, a najmanje se iskazuje briga o ljudima.
Sanja Iveković sakupila je tim sastavljen od prijatelja, suradnica i kustosica koji su ovim povodom napisali osvrte i napravili publikaciju, posebno za ovu izložbu, koja ima formu novina. Publikacija sadrži tekstove Gorana Trbuljaka, Jelene Vesić, Zdenke Badovinec i poljske kustosice Joanne Sokolowske, koja je, kao predstavnica Muzeja suvremene umjetnosti iz Lodza u Poljskoj, na otvorenje izložbe doputovala iz Varšave te posjetiteljima ukratko predstavila rad “Solidarnost 1989. – 2020.” Sokolowska pojašnjava da rad koji prikazuje zdravstvenu djelatnicu sa zaštitnom maskom kombiniranu s logotipom sindikata Solidarnost spaja estetiku oglašavanja i političke propagande, simbolizira kapitalističke uvjete rada, ukazuje na eksploataciju zdravstvene radne snage, što većinom pogađa medicinske sestre i čistačice, a to su slabo plaćena, nevidljiva, pretežito ženska zanimanja.
“Ne bi trebalo biti iznenađujuće što je pandemija pojačala nasilje nad ženama, na koje se gleda kao jeftin, lako dobavljiv izvor kako u zdravstvu, tako i u njihovim obiteljima, jer su pretežito žene te koje su opterećene kućnim poslom za održanje života.”, ističe Sokolowska.
Nezavisna beogradska kustosica Jelena Vesić u svom tekstu kaže: “Naziv izložbe Home-Works Sanje Iveković evocira tri vrste rada uvezanih u aktualnost suvremenog trenutka globalne pandemije, izvanrednog stanja i društvene izolacije: homework kao domaći (školski) zadatak, work from home kao visokozastupljeni i popularni “rad od kuće” i housework, odnosno “rad u kući”, tradicionalno ženski, nevidljiv i neplaćen. Ovom izložbom Sanja 
Iveković održava kontinuitet u svom radu , da parafraziramo čuveni konceptualni anti-izložak Gorana Trbuljaka iz 1971. godine, koji počinje riječima “Ne želim pokazati ništa novo ni originalno”. Sanja Iveković održava kontinuitet u svom radu tako što izbjegava senzacionalizam “novog i originalnog” priređenog za laku potrošnju medija i tržišta, već se radije okreće umjetničko-političkoj strategiji upornog inzistiranja. Kontinuitet u njenom radu održava angažirano inzistiranje na činjenici da su žene subjekti historije. „Subtopia“ je mapa-tableaux, posvećena imagosferi krize Covid-19, na kojoj Iveković, s preciznošću laboranta izolira uzorke popularnih slika koje cirkuliraju u off i on-line vizualnim prostorima, proizvodeći globalnu zarazu ljudi željom i potrošnjom.”
Zdenka Badovinac, slovenska kustosica i spisateljica, direktorica Moderne galerije u Ljubljani, autorica koncepta on-line izložbe “Virusni Avtoportreti” u publikaciji navodi: “Epidemija je postala metaforom za naš život u cjelini, za našu subjektivnost koja je istodobno nositelj zaraze i njezin objekt.”
Osobni “touch”, publikaciji daje neobičan ali vrlo topao tekst jednog od naših najznačajnijih konceptualnih umjetnika Gorana Trbuljaka. Sanja i Goran gotovo su nerazdvojni od osnovne škole, pa do današnjih dana, a u tekstu on iskazuje svoje divljenje njenom talentu još od ranih školskih dana do izlaganja njenih djela u nekim od najprestižnijih svjetskih umjetničkih institucija.
“Složili se sa mnom ili ne, ja smatram da umjetnost jeste protumoć sustavu i da je svojim djelima Sanja Iveković itekako pokazala i dokazala da je suvremena umjetnost društveno relevantna”, zaključila je Ziherl.
Izložba Sanje Iveković u galeriji Rigo može se pogledati do 15. kolovoza.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
