Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Filipa Zoričića
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. Ista ćemo pitanja proslijediti i ostalim mogućim kandidatima kada njihova kandidatura postane službena. U nastavku je intervju sa sadašnjim gradonačelnikom i kandidatom za gradonačelnika u slijedećem mandatu Filipom Zoričićem.

Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Kulturna politika je primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i ustanove u kulturi kojima je Grad osnivač, jer je zakonska obveza JLS‑a brinuti o vlastitim institucijama te primarni cilj biti podrška profesionalnim umjetnicima i kulturnim djelatnicima. Bez obzira na to, Pula je grad sa zavidnim brojem udruga u kulturi obzirom na broj stanovništva te se kroz proračun iz godine u godinu podižu sredstva za sufinanciranje „nezavisne“ kulturne scene. Ako pratite rast proračuna u posljednje četiri godine za Natječaj za Javne potrebe u kulturi Grada Pule – Pola, jasan je konstantni rast sredstava za te potrebe. Od ukupnog proračuna za kulturu za Natječaj se odvaja 15 – 20% ukupnog gradskog proračuna za kulturu, što je za usporedbu s drugim gradovima vrlo velik prosjek za tu namjenu. Također, Pula se može pohvaliti da je većinu svojih udruga (ne samo iz kulture) zbrinula u gradske prostore koje koriste po 0,13 eura po kvadratu, što malo koji grad pruža. Zatim, i gradske kulturne ustanove otvorene su i kroz ustupanje resursa uz minimalne naknade i razna partnerstva u projektima te uključivanje u gradske manifestacije daju podršku vaninstitucionalnoj sceni. Onda, Pula je prvi Grad u Hrvatskoj koji je davno uveo i institucionalnu podršku za udruge u kulturi, čime se i danas malo koji grad u zemlji može pohvaliti, a u svakom ciklusu i ta se sredstva povećavaju. I u Planu razvoja kulture koji smo donijeli u mom mandatu puno ciljeva i aktivnosti odnosi se upravo na još veću podršku vaninstitucionalnoj sceni, a jasni su pokazatelji da iz godine u godinu radimo na tome te smatram da se taj cilj mora nastaviti ispunjavati.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno? Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Iako je u mojem mandatu proračun za kulturu bilježio stalni rast, svakako nije dovoljno. Međutim, kad predlažete proračun postoji jako puno potreba i zahtjeva, a sredstva su ograničena. Stoga se nastoji sve uskladiti i predložiti proračun koji u svojim razmjerima donekle zadovoljava potrebe svih djelatnosti. Na kraju proračun usvaja Gradsko vijeće. Dodatni izvori financiranja osiguravaju se i kroz razna sponzorstva. Nastojao sam poticati veće donacije privatnog sektora i u kulturu i vjerujem da je jedan od puteva osnivanje Zaklade za kulturu, po uzoru na Zakladu za sport, koju smo osnovali. Svakako u kulturu treba stalno ulagati i izdvajati veća sredstva koliko je to moguće. Gledat ćemo kroz spomeničku rentu i sl.
Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- I kroz jedno i kroz drugo. Grad i kroz Program javnih potreba u kulturi potiče kreativne industrije pa se i na taj način sufinancira njihovo djelovanje.

Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama? Kako biste uskladili ta dva važna segmenta?
- Mislim da smo pokazali kako se ta dva segmenta usklađuju – s jedne strane, i to je primarno, cjelogodišnja podrška lokalnim umjetnicima i kulturnim djelatnicima, razvijanje kulturnih ustanova i njihovih programa, s druge strane rad na razvoju ljetnih programa i festivala – koncerti u Amfiteatru, Pulsko kulturno ljeto na Malom rimskom kazalištu, koncerti na Kaštelu. Osim toga, i neke manifestacije koje su krenule od, kako ih nazivate, lokalnih inicijativa, prerasle su u nacionalne i međunarodne razmjere, te itekako doprinose brendiranju Pule kao Grada kulture. Svakako je uvijek bolje, ako u gradu postoje inicijative koje imaju takav potencijal, da one izrastu iz svog podneblja, nego uvoz stranih proizvoda, naravno, kad i koliko je to moguće.
Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Sva rimska baština je dana na upravljanje još davno Arheološkom muzeju Istre, s kojima imamo usku i dobru suradnju. Naravno, postoji uvijek prostora za poboljšanje. Što se tiče austrougarske, talijanske i industrijske baštine, nažalost, suprotno općem mišljenju, većinom tom baštinom ne upravlja grad, obzirom da se radi ili o državnoj ili privatnoj imovini. I tu nastaju problemi…Vi ne možete ni izraditi Plan upravljanja ako nešto nije u vašem vlasništvu. I tu su nam zavezane ruke. Za puno toga smo pokrenuli razgovore s državom, međutim to su dugotrajni procesi koji nemaju uvijek pozitivan ishod. Uzmite primjer tvrđava, ako pričamo isključivo o onima na području samog grada, samo ih je nekoliko u vlasništvu grada i tu potičemo stvari naprijed. Pula je grad s tisućljetnom poviješću i imamo sreću da obilujemo kulturnom baštinom, ali što zbog nesređenih imovinskih odnosa, što zbog dugoljetne nedovoljne brige, a što zbog ograničenih sredstava, ona nikako nije dovoljno obnovljena i valorizirana. Na tome treba još sustavnije raditi.

Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Mislim da ima prostora i za jedno i za drugo, i da se nerijetko te potrebe mogu i prožimati. Nama kao Gradu primarno je podržavati naše umjetnike, kulturne djelatnike, lokalnu scenu, ali obzirom da je turizam vrlo važan ekonomski čimbenik grada, važno je i u tom smjeru razmišljati o kulturnoj ponudi. Pula već obiluje ljetnim festivalima i programima u organizaciji mahom „lokalnih snaga“, koji generiraju kulturni sadržaj i za posjetitelje u ljetnim mjesecima. Pulski TZ, s kojim Grad ima dobru suradnju, bavi se i organizacijom programa koji su djelomično usmjereni prema „komercijaliziranoj“ ponudi. Ono što treba naglasiti, a često se miješa, je srž definicije kulturnog turizma. Kulturni turizam je ponuda koja posjetitelje dovodi u grad, koji dolaze isključivo zbog te ponude. Nažalost, činjenica je da takvih sadržaja u ponudi lokalne kulturne produkcije nemamo puno. Zato u tom smjeru moramo još raditi i razvijati takve sadržaje. To se pokušava i kroz manifestaciju Pulsko kulturno ljeto, koja je prije tri godine pokrenuta od strane grada, Arheološkog muzeja i TZ‑a Pula.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- Ne bih se složio u potpunosti sa Vama – s jedne strane pokrenuli smo manifestacije po kvartovima poput Dođi u kvart, Dođi u park, Kino u kvartu se provodi još od ranije itd. S druge strane, lokalni kulturni djelatnici imaju slobodu na koji će lokacijama raditi, ali npr. kroz kriterije koji su doneseni prije dvije godine za sufinanciranje pojedinih djelatnosti upravo potičemo nove lokacije, vansezonska događanja i slično. A da se većina ključnih manifestacija provodi u centru smatram logičnim, tako je u svim gradovima. Nisam nikad posjetio grad gdje je većina manifestacija izvan centra grada…

Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- I jedno i drugo: podrška razvoju tradicionalnih programa, ali i uvođenje dodatnih linija financiranja pogotovo za mlade umjetnike, kao što smo prije dvije godine uveli novu liniju financiranja za Produkciju mladih umjetnika. S druge strane, naravno da imate i tradicionalne programe koji su obilježili ovaj grad, ali ostaju zatočeni u nekom prošlom vremenu i trebaju više poraditi na inovativnosti.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Ustanove u kulturi Grada Pule zadnjih godina konstantno rade na prilagodbi sadržaja upravo ranjivim skupinama. To je i jedna od ciljeva i aktivnosti u kulturnoj strategiji, a koji sufinanciramo i kroz natječaj za podršku nezavisnoj sceni i kroz druge proračunske linije. Svakako treba ostati prioritet te nastaviti uvoditi takve sadržaje i provoditi programe koji su inkluzivni i svima dostupni.
Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- U Rojcu postoje razni pravni problemi koje treba riješiti kako bi se uopće cijela situacija počela rješavati. To je površinski daleko najveća zgrada tog tipa u Hrvatskoj a vjerujem i puno šire, i nije jednostavno pomiriti želje i potrebe svih koji unutra djeluju (105 udruga trenutno), od kojih svi smatraju da, jer su 20 a neki i više godina unutra, imaju neprikosnoveno pravo da tamo i ostanu bez obzira na zakonske propise. Naslijedili smo pravno neriješenu situaciju te smo napravili još jednu reviziju i pokušali naći najbolji način da se situacija dovede u zakonske okvire te da udruge koje aktivno provode svoje programe od interesa za zajednicu i Grad Pulu ostanu u prostorima. S tim ciljem sljedeći tjedna na Gradskom vijeću bit će i glasanje o novoj odluci za dodjelu poslovnih prostora udrugama, koja bi trebala, između ostalog, omogućiti da se korisnicima prostora u DC‑u Rojc koji su sve ove godine aktivno i sukladno svojim djelatnostima koristili prostor produže ugovori. Udruge koje ne ispunjavaju propisan uvjete morat će vratiti prostor te se eventualno ponovno javiti na natječaj za dodjelu prostora. Modeli upravljanja proučavali su se i izrađivali još 2019., a tada je zaključeno da bi DC Rojc trebao postati ustanova. Ja se slažem s tim modelom, ali za to prvo moramo stvoriti preduvjete. Koliko je DC Rojc važan za grad na kraju govori i činjenica da je u planu kroz sljedeće dvije godine uložiti milijune eura u njegovu energetsku obnovu, statičku sanaciju, postavljanje solarne elektrane, ugradnju lifta, uređenje okoliša itd. Svakako je u cilju da zgrada ostane u namjeni u kojoj je, da ju koristi što više udruga koje provode programe od velikog interesa za Grad Pulu te da se zgrada sanira i privede stanju u kojem ćemo onda moći razmišljati o novom modelu upravljanja, odnosno osnivanju javne ustanove.