Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Valtera Boljunčića (IDS)
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva IDS-a i Kulturistre
Ususret ovogodišnjim lokalnim izborima, portal Kulturistra.hr je svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule koji su službeno objavili svoju kandidaturu poslao pitanja za intervjue putem kojih želimo doznati nešto više o njihovim programima u domeni kulture. Svim smo kandidatima postavili ista pitanja koja su oblikovana na temelju ključnih strateških smjernica razvoja kulture u Puli i globalnih kulturnih dilema. Intervjue objavljujemo redoslijedom primitka odgovora i nakon finalne autorizacije kandidata. Ista ćemo pitanja proslijediti i ostalim mogućim kandidatima kada njihova kandidatura postane službena. U nastavku je intervju s kandidatom Valterom Boljunčićem.

Smatrate li da kulturna politika u Puli treba biti primarno usmjerena na profesionalnu umjetničku produkciju i velike kulturne institucije, ili bi trebala obuhvatiti šire aspekte svakodnevnog života građana kroz participativne i lokalne inicijative? Kako biste to uravnotežili?
- Kulturna politika Grada Pule treba težiti ravnoteži između podrške profesionalnoj umjetničkoj produkciji i velikim kulturnim institucijama, s jedne strane, te uključivanja šireg spektra kulturnih potreba građana kroz participativne i lokalne inicijative, s druge strane budući smo svjedoci veoma bogate aktivnosti nezavisne scene.
Velike institucije čine temelj kulturne infrastrukture grada i važne su za održavanje visoke razine umjetničke produkcije te međunarodne prepoznatljivosti Pule. Istovremeno, nezavisna scena, civilni sektor i lokalne inicijative imaju ključnu ulogu u stvaranju suvremenih, inkluzivnih i inovativnih kulturnih praksi koje dopiru do šire zajednice i potiču sudjelovanje građana u kulturnom životu, a samim time, što nije nezanemarivo, i sudjelovanjem, odnosno reagiranjem, na niz svakodnevnih pitanja i pojava u gradu puno brže nego profesionalna umjetnička produkcija. I to je čini nezaobilaznim faktorom ne samo u području kulture već i u svakodnevnom društvenom životu. Uravnotežen pristup podrazumijeva razvoj modela suradnje između institucionalne i izvaninstitucionalne scene, jačanje međusektorske povezanosti (s obrazovanjem, turizmom, gospodarstvom) te osiguravanje pravedne raspodjele resursa, uz paralelno ulaganje u ljudski kapacitet i infrastrukturu.
Ključno je da kulturna politika prepozna različite oblike stvaralaštva i potrebe zajednice te omogući da kultura u Puli bude dostupna, relevantna i živa u svakodnevnom životu građana.
Za realizaciju Programa javnih potreba u kulturi za 2025. godinu Grad Pula je osigurao 7,8 milijuna eura. Smatrate li da je to dovoljno? Kako biste osigurali dodatne izvore financiranja za kulturu i potaknuli privatni sektor na veća ulaganja u kulturne projekte?
- Iznos od 7,8 milijuna eura svakako predstavlja značajno ulaganje Grada Pule u kulturu i svjedoči o ozbiljnom pristupu kulturnim politikama. Ipak, s obzirom na širinu potreba kulturnog sektora (od institucionalne potpore, razvoja nezavisne scene, očuvanja i prezentacije baštine, do ulaganja u ljudske resurse, infrastrukturu i digitalnu transformaciju) taj se iznos teško može u potpunosti odgovoriti na sve izazove i potencijale sektora.

Kako bi se osigurala dodatna sredstva, važno je strateški pristupiti povlačenju sredstava iz nacionalnih i europskih fondova, jačajući kapacitete za pripremu i provedbu EU projekata, osobito u javnim ustanovama i civilnom sektoru. Osim toga, Grad bi mogao razviti ciljani model javno-privatnog partnerstva u kulturi, uz stvaranje poticajnog okvira za donacije i sponzorstva, primjerice kroz porezne olakšice, promotivne kampanje ili nagrade za najangažirane donatore.
Potrebno je i aktivnije uključiti gospodarski sektor kroz umrežavanje kulturnih i kreativnih aktera s privatnim poduzetnicima, posebno u turizmu, IT sektoru i industriji kreativnih usluga. Time se ne bi osiguralo samo dodatno financiranje, već je stvorila dugoročna suradnja koja kulturu prepoznaje kao razvojni resurs za grad, zajednicu i gospodarstvo.
Kulturne i kreativne industrije sve više postaju gospodarski faktor u kulturnom sektoru. Treba li grad Pula njih tretirati kao ekonomsku granu i poticati ih kroz poduzetničke modele ili ih podržavati isključivo kroz kulturne politike?
- Kulturne i kreativne industrije (KKI) svakako treba promatrati kao važnu ekonomsku granu, u okviru gospodarske komore osnovan je sektor kreativnih industrija, ali i kao sastavni dio kulturne politike. Oba pristupa su nužna i međusobno se nadopunjuju.
Grad Pula, kao županijsko kulturno središte s najvišom koncentracijom poduzetnika u ovom sektoru u Istri, ima veliki potencijal da KKI razvija kroz poduzetničke modele, npr. poticanjem razvoja coworking prostora, po uzoru na sličan za poduzetništvo, olakšavanjem pristupa poslovnim prostorima, edukacijama i umrežavanjem kreativaca s IT sektorom, dizajnerima, arhitektima i ostalim nositeljima inovacija. Istovremeno, važno je da se KKI i dalje prepoznaju i unutar kulturnih politika, budući da često generiraju sadržaje s visokom društvenom i kulturnom vrijednošću. Potpora kroz javne pozive, sufinanciranje međunarodne suradnje ili razvojne projekte može dodatno osnažiti njihov utjecaj.
Dakle, umjesto isključivog opredjeljenja za jedan pristup, integrirani model koji kombinira kulturne politike i gospodarske alate omogućit će da KKI budu održive, kreativne i uključene u širi razvoj grada kao motoričkih inovacija, identiteta i lokalne ekonomije.

Grad Pula ima dugu tradiciju velikih manifestacija poput Pula Film Festivala, a u prijašnjem je razdoblju bio domaćin svjetskih glazbenih festivala poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kulturna politika biti usmjerena na privlačenje velikih međunarodnih projekata i brendiranje Pule kao kulturnog centra, ili bi se trebala fokusirati na podršku lokalnim, participativnim inicijativama? Kako biste uskladili ta dva važna segmenta?
- Kulturna politika Grada Pule, kako je već i ranije navedeno, trebala bi težiti usklađivanju ova dva komplementarna segmenta: privlačenja velikih međunarodnih projekata i podrške lokalnim, participativnim inicijativama jer zajedno grade prepoznatljivost i održivost kulturnog identiteta grada.
Velike manifestacije poput Pula Film Festivala ili nekadašnjih Outlooka i Dimensionsa donose vidljivost, gospodarski učinak i pozicioniranje Pule na međunarodnoj kulturnoj karti. No, njihov učinak treba se strateški širiti prema lokalnoj zajednici, kroz uključivanje lokalnih umjetnika, edukativne programe i umrežavanje s nezavisnom scenom. S druge strane, lokalne inicijative, civilni sektor i participativni programi ključne su za svakodnevni kulturni život, razvoj publike i uključivanje građana (posebno mladih) u stvaranje sadržaja i uopće za društveni život grada.
Usklađenje se može postići razvojem modela koprodukcije i suradnje između velikih i malih aktera, stvaranjem dugoročnih planova za infrastrukturni razvoj koji omogućuju kontinuiranu produkciju, te pravednijom raspodjelom javnih sredstava koja prepoznaje i umjetničku vrijednost i društveni učinak projekata. Tako će Pula istovremeno biti kulturni centar s međunarodnim dosegom i grad koji živi kulturu na lokalnoj razini.

Mnogi prostori kulturne baštine pod ingerencijom Grada Pule su nedovoljno iskorišteni ili neadekvatno održavani. Kako biste riješili pitanje upravljanja tim prostorima? Treba li grad zadržati potpunu kontrolu ili otvoriti više mogućnosti privatno-javnog partnerstva u kulturnoj infrastrukturi?
- Upravljanje prostorima kulturne baštine zahtijeva pažljiv, održiv i transparentan pristup, s ciljem očuvanja njihove vrijednosti, ali i njihove aktivne integracije u kulturni život grada. Bogata kulturna baština Pule treba biti stavljena u aktivan doprinos razvoju kulture. Grad Pula svakako treba zadržati stratešku kontrolu nad tim prostorima, s obzirom na njihovu važnost za identitet i javni interes te i zbog samih troškova održavanja, ali istovremeno otvoriti prostor za različite oblike suradnje, uključujući privatno-javna partnerstva, civilni sektor i participativne modele upravljanja.
Nedovoljno iskorišteni i zapušteni prostori često imaju velik potencijal za pretvaranje u živahne kulturne točke (prostore za produkciju, edukaciju i prezentaciju, posebno za nezavisnu scenu i mlađe umjetnike). Razmotrimo samo bogat sustav austro-ugarskih tvrđava i kako su neke stavljene u kulturnu funkciju. No, kako bi to bilo moguće, nužno je razviti jasan i uključiv model upravljanja, koji definira uvjete korištenja, odgovornosti i način odlučivanja.

Modeli sudioničkog upravljanja, kao što je primjer Društvenog centra Rojc, mogu poslužiti kao osnova za širenje takvog pristupa i na druge prostore, uz istovremeno poticanje javnih poziva za iskaz interesa, partnerstva s udrugama, kreativnim industrijama i s moguće privatnim investitorima, pod uvjetom da se održava javna funkcija i kulturna svrha tih prostora.
Ključ je u ravnoteži: grad zadržava vlasništvo i strateški nadzor, ali uz veću fleksibilnost i otvorenost prema onima koji imaju kapacitet, ideju i volju da baštinske prostore ponovno učine živima i dostupnima zajednici.
Kako biste uskladili potrebe kulturne scene Pule, koja želi razvijati umjetnički i društveno angažirani sadržaj, s interesima turizma, koji često traži komercijalizaciju kulturne ponude?
- Usklađivanje potreba kulturne scene s interesima turizma moguće je kroz model suživota, a ne podređivanja. Kulturna scena razvija se na prirodan način, a turizam prepoznaje i podržava njezinu raznolikost kao dodatnu vrijednost destinacije.
Ključno je održavati zajednicu umjetničkog i društveno angažiranog sadržaja koji ne nastaje isključivo prema tržišnoj logici, već odgovara na lokalne potrebe, potiče dijalog, otvara važne teme i uključuje. S druge strane, kvalitetna kulturna ponuda može biti i turistički atraktivna, osobito ako se pametno interpretira i komunicira. Umjesto površne komercijalizacije, treba poticati koprodukcije između kulturnog i turističkog sektora, razvijati zajedničke projekte koji poštuju umjetničku autonomiju, ali imaju i promotivnu ili edukativnu vrijednost za posjetitelje. Sve više današnjih posjetitelja ne traži samo sunce i more već ih zanima kulturna baština, te kulturna zbivanja. Velike manifestacije, kako je ranije rečeno, imaju izuzetno pozitivan utjecaj ne samo na turizam, već i na gospodarstvo u cijelosti.
Grad može biti posrednik u tom procesu kroz: posebne programe sufinanciranja kulturno-turističke suradnje; edukacije aktera iz oba sektora; poticanje manifestacija koje spajaju lokalnu publiku i turiste; te kroz strategiju kulturnog turizma koja ne gura kulturni sadržaj u komercijalni okvir, već ga koristi za razvoj identiteta grada.

Na taj način, kultura ostaje svoja, lokalna i angažirana, a istovremeno postaje resurs za održiv i odgovoran turizam.
Kulturne aktivnosti u Puli uglavnom su koncentrirane u centru grada. Kako biste osigurali ravnomjerniji razvoj kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule?
- U Puli, zbog njezine veličine, centar je dostupan za kulturna zbivanja. No, ovdje se radi o tome da kvartovi, naročito prigradski ne budu samo spavaonice. Za osiguranje ravnomjernijeg razvoja kulturnih sadržaja u različitim kvartovima i predgrađima Pule, ključno je decentralizirati kulturnu ponudu i približiti je građanima u njihovim neposrednim zajednicama. Takvih slučajeva ima i u dosadašnjoj ponudi, od recimo prikazivanja filmova u kvartu, biranje raznih dijelova grada za kulturne manifestacije (PUF), do gostovanja po školama.
No, ravnomjeran razvoj kulture u gradu se može postići i kroz nekoliko konkretnih mjera: Razvijanjem mobilnih kulturnih programa poput, uzimajući kao primjer nekad popularni knjižnični bibliobus, putujućih izložbi, uličnih predstava i glazbenih radionica koje bi redovito obilazile kvartove i prigradska naselja. Otvaranjem manjih kulturnih točaka u zajednici, u suradnji s mjesnim odborima, školama, vrtićima koji bi mogli ugostiti radionice, projekcije, čitateljske klubove i druge participativne aktivnosti.
Kroz javne pozive posebno usmjerene na projekte izvan centra grada, čime se potiče lokalne udruge i umjetnike da razvijaju sadržaj u svojim sredinama.
Partnerstvima s ustanovama u kulturi, koje bi kroz strategije razvoja publike imale obvezu djelovanja u perifernim dijelovima grada kroz edukativne programe, gostovanja ili suradnje s lokalnim zajednicama. Uz to, važno je uključiti građane u planiranje i provedbu tih aktivnosti, kako bi sadržaji bili prilagođeni stvarnim potrebama i interesima pojedinih kvartova. Na taj način, kultura postaje dostupna, prisutna i relevantna u svakodnevnom životu svih građana Pule, bez obzira na njihovu lokaciju.
Treba li kulturna politika u Puli više poticati produkciju novih kulturnih sadržaja ili povećati dostupnost i digitalizaciju postojećih kulturnih programa? Smatrate li da su inovacije i eksperimentalni pristupi dovoljno zastupljeni u kulturnim programima Pule?
- Kulturna politika u Puli ne bi trebala birati između produkcije novih sadržaja i digitalizacije postojećih, već ih razmatrati kao dva komplementarna prioriteta. Produkcija novih kulturnih sadržaja ključna je za razvoj suvremene i relevantne kulturne scene, osobito kada dolazi iz nezavisnog sektora i uključuje društveno angažirane i inovativne prakse. Poticati nove ideje znači ulagati u umjetnički razvoj, lokalne autore, interdisciplinarne suradnje i sadržaje koji odgovaraju na suvremene potrebe zajednice. S druge strane, povećanje dostupnosti postojećih programa, osobito kroz digitalizaciju, omogućuje širu participaciju građana, bolju vidljivost kulturne baštine, te stvara uvjete za obrazovne i međunarodne suradnje. U vremenu kada su digitalni mediji dominantni kanal pristupa kulturi, ovo je nužan korak ka većoj inkluzivnosti i održivosti. Nadalje, nemojmo zanemariti i digitalizaciju ne samo kao alat u kulturnoj produkciji već sve više i kao kulturnu produkciju.

Što se tiče inovacija i eksperimentalnih pristupa, oni su u Puli prisutni, ali još uvijek nedovoljno podržani sustavi. Najčešće dolaze iz civilnog sektora i manjeg broja progresivnih udruga i umjetnika, ali bez stabilne podrške takvi sadržaji teško mogu imati kontinuitet. Stoga bi kulturna politika trebala snažnije afirmirati inovacije kroz posebne javne pozive, razvojne rezidencije, tematske platforme i suradnje s IT sektorom, obrazovanjem i kreativnim industrijama, kako bi Pula postala otvoren prostor eksperimenta, stvaranja i razmjene, uz očuvanje i valorizaciju kulturne baštine i postojeće produkcije.
Kako biste osigurali da kulturni sadržaji budu dostupni osobama s invaliditetom, starijima, djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama? Koje biste konkretne mjere proveli kako bi kulturni prostori i programi postali inkluzivniji?
- Kako bi kulturni sadržaji u Puli postali dostupni svima, uključujući osobe s invaliditetom, starije osobe, djecu s teškoćama u razvoju i druge ranjive skupine, potrebno je razviti sveobuhvatan pristup inkluzivnosti koji obuhvaća infrastrukturu, sadržaj i komunikaciju.
To podrazumijeva ulaganja u pristupačnost kulturnih prostora, poput ugradnje rampi, dizalica, taktilnih oznaka i prilagođenih sanitarnih čvorova, uz primjenu načela univerzalnog dizajna pri obnovi i planiranju novih prostora. Istovremeno, važno je osigurati pristupačnost sadržaja kroz prijevode na znakovni jezik, naslove, audiodeskripciju i korištenje jednostavnog jezika. Posebni programi namijenjeni djeci s teškoćama, starijima i osobama s mentalnim ili osjetilnim poteškoćama trebali bi se razvijati u suradnji sa stručnjacima i udrugama koje ih zastupaju.
Edukacija i senzibilizacija zaposlenika u kulturi važan je korak u jačanju inkluzivnog pristupa, a paralelno je potrebno aktivno uključiti iste ranjive skupine u oblikovanje kulturnih programa i evaluaciju pristupačnosti kroz participativne procese. Digitalna dostupnost sadržaja također igra važnu ulogu. Web stranice moraju biti prilagođene čitačima zaslona, a virtualni sadržaji dopunjeni objašnjenjima i interaktivnim elementima kako bi bili razumljivi i pristupačni svima. U sustavu javnog financiranja prednost bi trebalo dati projektima koji aktivno uključuju inkluzivne prakse i surađuju s ranjivim skupinama. Time se ne osigurava samo veća dostupnost, već se potiče i razvoj kulture koja se ne isključuje, nego gradi zajedništvo.
Inkluzivna kultura ne znači samo omogućiti pristup, već stvarati uvjete u kojima se svatko osjeća pozvano sudjelovati i doprinositi. Takva politika čini grad ne samo kulturnim, već i društveno osjetljivim i solidarnim mjestom za život.
Kako planirate riješiti dugogodišnje probleme s korištenjem javnih kulturnih prostora, poput onih u Rojcu? Treba li grad redefinirati model upravljanja tim prostorima kako bi postali održiviji i bolje iskorišteni? Koji model upravljanja predlažete?
- Problemi vezani uz korištenje javnih kulturnih prostora poput Društvenog centra Rojc jasno ukazuju na potrebu za sustavnijim, transparentnijim i participativnim pristupom upravljanju koji bi omogućio veću funkcionalnost, održivost i uključivost ovih važnih resursa.

Grad Pula bi trebao razmotriti postojeći model upravljanja, uz uvođenje jasnih pravila korištenja, dogovorenih mehanizama suradnje i postavljanje dugoročnih strateških ciljeva. Rojc, kao multifunkcionalni društveno-kulturni centar s jedinstvenim potencijalom, treba biti primjer upravljanja temeljen na jasno uspostavljenom modelu sudioničkog upravljanja, te tako u potpunosti ispuniti potrebe svojih korisnika i šire zajednice. Predloženi model upravljanja temelji se na načelima sudioničkog upravljanja, utemeljenog na partnerstvu između Grada i korisnika prostora (organizacija civilnog društva, umjetnika i građanskih inicijativa). Takav model već djelomično postoji kroz Koordinaciju Rojca, no potrebno ga je dodatno ojačati jasnim definiranjem ovlasti i odgovornosti svih uključenih, osnivanjem zajedničkog upravljačkog tijela u kojem bi bili zastupljeni i Grad i korisnici, te uvođenjem transparentnih procedura za dodjelu i korištenje prostora. Važan je razvoj i strategija razvoja prostora koja uključuje sustavno održavanje i obnovu infrastrukture s naglaskom na energetsku učinkovitost i pristupačnost, jačanje organizacijskih kapaciteta kroz edukaciju i savjetodavnu podršku, te uspostavu zajedničkih produkcijskih resursa poput tehničke opreme, radionica i prostora za zajednički rad. Uz to, izrada jasnog pravilnika o korištenju prostora s definiranim kriterijima, rokovima i obvezama korisnika nužna je kako bi se izbjegli nesporazumi, osiguralo ravnomjerno korištenje resursa i omogućilo veću predvidivost u planiranju aktivnosti. Također, otvaranje prostora novim korisnicima kroz javne pozive omogućilo bi stalni priljev svježih ideja, osobito mladih umjetnika, kulturnih start-upova i drugih inovativnih inicijativa koje mogu obogatiti program i učvrstiti Rojc, koji već sad u velikoj mjeri to i je, kao dinamičan centar suvremene kulture i zajedničkog djelovanja. Društveni centar Rojc treba ostati javna i široko dostupna infrastruktura, ali uz suvremeni model upravljanja koji će omogućiti njegovo daljnje jačanje kao pokretača društvenih inovacija, participacije građana i stvaranja kulturnih sadržaja. Takav model može poslužiti i kao primjer dobre prakse za upravljanje drugim sličnim prostorima u gradu.