Kulturna politika Grada Pule – perspektive kandidata za gradonačelnika Valtera Boljunčića (IDS)

Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva IDS-a i Kulturistre

31.03.2025.

Ususret ovo­go­diš­njim lokal­nim izbo­ri­ma, por­tal Kulturistra.hr je svim kan­di­da­ti­ma za gra­do­na­čel­ni­ka Grada Pule koji su služ­be­no obja­vi­li svo­ju kan­di­da­tu­ru pos­lao pita­nja za inter­v­jue putem kojih želi­mo doz­na­ti nešto više o nji­ho­vim pro­gra­mi­ma u dome­ni kul­tu­re. Svim smo kan­di­da­ti­ma pos­ta­vi­li ista pita­nja koja su obli­ko­va­na na teme­lju ključ­nih stra­te­ških smjer­ni­ca razvo­ja kul­tu­re u Puli i glo­bal­nih kul­tur­nih dile­ma. Intervjue objav­lju­je­mo redos­li­je­dom pri­mit­ka odgo­vo­ra i nakon final­ne auto­ri­za­ci­je kan­di­da­ta. Ista ćemo pita­nja pros­li­je­di­ti i osta­lim mogu­ćim kan­di­da­ti­ma kada nji­ho­va kan­di­da­tu­ra pos­ta­ne služ­be­na. U nas­tav­ku je inter­v­ju s kan­di­da­tom Valterom Boljunčićem.

Smatrate li da kul­tur­na poli­ti­ka u Puli tre­ba biti pri­mar­no usmje­re­na na pro­fe­si­onal­nu umjet­nič­ku pro­duk­ci­ju i veli­ke kul­tur­ne ins­ti­tu­ci­je, ili bi tre­ba­la obu­hva­ti­ti šire aspek­te sva­kod­nev­nog živo­ta gra­đa­na kroz par­ti­ci­pa­tiv­ne i lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve? Kako bis­te to uravnotežili?

- Kulturna poli­ti­ka Grada Pule tre­ba teži­ti rav­no­te­ži izme­đu podr­ške pro­fe­si­onal­noj umjet­nič­koj pro­duk­ci­ji i veli­kim kul­tur­nim ins­ti­tu­ci­ja­ma, s jed­ne stra­ne, te uklju­či­va­nja šireg spek­tra kul­tur­nih potre­ba gra­đa­na kroz par­ti­ci­pa­tiv­ne i lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve, s dru­ge stra­ne budu­ći smo svje­do­ci veoma boga­te aktiv­nos­ti neza­vis­ne scene.

Velike ins­ti­tu­ci­je čine temelj kul­tur­ne infras­truk­tu­re gra­da i važ­ne su za odr­ža­va­nje viso­ke razi­ne umjet­nič­ke pro­duk­ci­je te među­na­rod­ne pre­poz­nat­lji­vos­ti Pule. Istovremeno, neza­vis­na sce­na, civil­ni sek­tor i lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve ima­ju ključ­nu ulo­gu u stva­ra­nju suvre­me­nih, ink­lu­ziv­nih i ino­va­tiv­nih kul­tur­nih prak­si koje dopi­ru do šire zajed­ni­ce i poti­ču sudje­lo­va­nje gra­đa­na u kul­tur­nom živo­tu, a samim time, što nije neza­ne­ma­ri­vo, i sudje­lo­va­njem, odnos­no reagi­ra­njem, na niz sva­kod­nev­nih pita­nja i poja­va u gra­du puno brže nego pro­fe­si­onal­na umjet­nič­ka pro­duk­ci­ja. I to je čini neza­obi­laz­nim fak­to­rom ne samo u podru­čju kul­tu­re već i u sva­kod­nev­nom druš­tve­nom živo­tu. Uravnotežen pris­tup podra­zu­mi­je­va razvoj mode­la surad­nje izme­đu ins­ti­tu­ci­onal­ne i izva­nins­ti­tu­ci­onal­ne sce­ne, jača­nje među­sek­tor­ske pove­za­nos­ti (s obra­zo­va­njem, turiz­mom, gos­po­dar­stvom) te osi­gu­ra­va­nje pra­ved­ne ras­po­dje­le resur­sa, uz para­lel­no ula­ga­nje u ljud­ski kapa­ci­tet i infrastrukturu.

Ključno je da kul­tur­na poli­ti­ka pre­poz­na raz­li­či­te obli­ke stva­ra­laš­tva i potre­be zajed­ni­ce te omo­gu­ći da kul­tu­ra u Puli bude dos­tup­na, rele­vant­na i živa u sva­kod­nev­nom živo­tu građana.

Za reali­za­ci­ju Programa jav­nih potre­ba u kul­tu­ri za 2025. godi­nu Grad Pula je osi­gu­rao 7,8 mili­ju­na eura. Smatrate li da je to dovolj­no? Kako bis­te osi­gu­ra­li dodat­ne izvo­re finan­ci­ra­nja za kul­tu­ru i potak­nu­li pri­vat­ni sek­tor na veća ula­ga­nja u kul­tur­ne projekte?

- Iznos od 7,8 mili­ju­na eura sva­ka­ko pred­stav­lja zna­čaj­no ula­ga­nje Grada Pule u kul­tu­ru i svje­do­či o ozbilj­nom pris­tu­pu kul­tur­nim poli­ti­ka­ma. Ipak, s obzi­rom na širi­nu potre­ba kul­tur­nog sek­to­ra (od ins­ti­tu­ci­onal­ne pot­po­re, razvo­ja neza­vis­ne sce­ne, oču­va­nja i pre­zen­ta­ci­je bašti­ne, do ula­ga­nja u ljud­ske resur­se, infras­truk­tu­ru i digi­tal­nu tran­sfor­ma­ci­ju) taj se iznos teško može u pot­pu­nos­ti odgo­vo­ri­ti na sve iza­zo­ve i poten­ci­ja­le sektora.

Kako bi se osi­gu­ra­la dodat­na sred­stva, važ­no je stra­te­ški pris­tu­pi­ti pov­la­če­nju sred­sta­va iz naci­onal­nih i europ­skih fon­do­va, jača­ju­ći kapa­ci­te­te za pri­pre­mu i pro­ved­bu EU pro­je­ka­ta, oso­bi­to u jav­nim usta­no­va­ma i civil­nom sek­to­ru. Osim toga, Grad bi mogao razvi­ti cilja­ni model jav­no-pri­vat­nog part­ner­stva u kul­tu­ri, uz stva­ra­nje poti­caj­nog okvi­ra za dona­ci­je i spon­zor­stva, pri­mje­ri­ce kroz porez­ne olak­ši­ce, pro­mo­tiv­ne kam­pa­nje ili nagra­de za naj­an­ga­ži­ra­ne donatore.

Potrebno je i aktiv­ni­je uklju­či­ti gos­po­dar­ski sek­tor kroz umre­ža­va­nje kul­tur­nih i kre­ativ­nih akte­ra s pri­vat­nim podu­zet­ni­ci­ma, poseb­no u turiz­mu, IT sek­to­ru i indus­tri­ji kre­ativ­nih uslu­ga. Time se ne bi osi­gu­ra­lo samo dodat­no finan­ci­ra­nje, već je stvo­ri­la dugo­roč­na surad­nja koja kul­tu­ru pre­poz­na­je kao razvoj­ni resurs za grad, zajed­ni­cu i gospodarstvo.

Kulturne i kre­ativ­ne indus­tri­je sve više pos­ta­ju gos­po­dar­ski fak­tor u kul­tur­nom sek­to­ru. Treba li grad Pula njih tre­ti­ra­ti kao eko­nom­sku gra­nu i poti­ca­ti ih kroz podu­zet­nič­ke mode­le ili ih podr­ža­va­ti isklju­či­vo kroz kul­tur­ne politike?

- Kulturne i kre­ativ­ne indus­tri­je (KKI) sva­ka­ko tre­ba pro­ma­tra­ti kao važ­nu eko­nom­sku gra­nu, u okvi­ru gos­po­dar­ske komo­re osno­van je sek­tor kre­ativ­nih indus­tri­ja, ali i kao sas­tav­ni dio kul­tur­ne poli­ti­ke.  Oba pris­tu­pa su nuž­na i među­sob­no se nadopunjuju.

Grad Pula, kao župa­nij­sko kul­tur­no sre­di­šte s naj­vi­šom kon­cen­tra­ci­jom podu­zet­ni­ka u ovom sek­to­ru u Istri, ima veli­ki poten­ci­jal da KKI razvi­ja kroz podu­zet­nič­ke mode­le, npr. poti­ca­njem razvo­ja cowor­king pros­to­ra, po uzo­ru na sli­čan za podu­zet­niš­tvo, olak­ša­va­njem pris­tu­pa pos­lov­nim pros­to­ri­ma, edu­ka­ci­ja­ma i umre­ža­va­njem kre­ati­va­ca s IT sek­to­rom, dizaj­ne­ri­ma, arhi­tek­ti­ma i osta­lim nosi­te­lji­ma ino­va­ci­ja. Istovremeno, važ­no je da se KKI i dalje pre­poz­na­ju i unu­tar kul­tur­nih poli­ti­ka, budu­ći da čes­to gene­ri­ra­ju sadr­ža­je s viso­kom druš­tve­nom i kul­tur­nom vri­jed­noš­ću. Potpora kroz jav­ne pozi­ve, sufi­nan­ci­ra­nje među­na­rod­ne surad­nje ili razvoj­ne pro­jek­te  može dodat­no osna­ži­ti nji­hov utjecaj.

Dakle, umjes­to isklju­či­vog opre­dje­lje­nja za jedan pris­tup, inte­gri­ra­ni model koji kom­bi­ni­ra kul­tur­ne poli­ti­ke i gos­po­dar­ske ala­te omo­gu­ćit će da KKI budu odr­ži­ve, kre­ativ­ne i uklju­če­ne u širi razvoj gra­da kao moto­rič­kih ino­va­ci­ja, iden­ti­te­ta i lokal­ne ekonomije.

Grad Pula ima dugu tra­di­ci­ju veli­kih mani­fes­ta­ci­ja poput Pula Film Festivala, a u pri­jaš­njem je raz­dob­lju bio doma­ćin svjet­skih glaz­be­nih fes­ti­va­la poput Outlooka i Dimensionsa. Treba li kul­tur­na poli­ti­ka biti usmje­re­na na priv­la­če­nje veli­kih među­na­rod­nih pro­je­ka­ta i bren­di­ra­nje Pule kao kul­tur­nog cen­tra, ili bi se tre­ba­la foku­si­ra­ti na podr­šku lokal­nim, par­ti­ci­pa­tiv­nim ini­ci­ja­ti­va­ma? Kako bis­te uskla­di­li ta dva važ­na segmenta?

- Kulturna poli­ti­ka Grada Pule, kako je već i rani­je nave­de­no, tre­ba­la bi teži­ti uskla­đi­va­nju ova dva kom­ple­men­tar­na seg­men­ta: priv­la­če­nja veli­kih među­na­rod­nih pro­je­ka­ta i podr­ške lokal­nim, par­ti­ci­pa­tiv­nim ini­ci­ja­ti­va­ma jer zajed­no gra­de pre­poz­nat­lji­vost i odr­ži­vost kul­tur­nog iden­ti­te­ta grada.

Velike mani­fes­ta­ci­je poput Pula Film Festivala ili neka­daš­njih Outlooka i Dimensionsa dono­se vid­lji­vost, gos­po­dar­ski uči­nak i pozi­ci­oni­ra­nje Pule na među­na­rod­noj kul­tur­noj kar­ti. No, nji­hov uči­nak tre­ba se stra­te­ški širi­ti pre­ma lokal­noj zajed­ni­ci, kroz uklju­či­va­nje lokal­nih umjet­ni­ka, edu­ka­tiv­ne pro­gra­me i umre­ža­va­nje s neza­vis­nom sce­nom. S dru­ge stra­ne, lokal­ne ini­ci­ja­ti­ve, civil­ni sek­tor i par­ti­ci­pa­tiv­ni pro­gra­mi ključ­ne su za sva­kod­nev­ni kul­tur­ni život, razvoj publi­ke i uklju­či­va­nje gra­đa­na (poseb­no mla­dih) u stva­ra­nje sadr­ža­ja i uop­će za druš­tve­ni život grada.

Usklađenje se može pos­ti­ći razvo­jem mode­la kopro­duk­ci­je i surad­nje izme­đu veli­kih i malih akte­ra, stva­ra­njem dugo­roč­nih pla­no­va za infras­truk­tur­ni razvoj koji omo­gu­ću­ju kon­ti­nu­ira­nu pro­duk­ci­ju, te pra­ved­ni­jom ras­po­dje­lom jav­nih sred­sta­va koja pre­poz­na­je i umjet­nič­ku vri­jed­nost i druš­tve­ni uči­nak pro­je­ka­ta. Tako će Pula isto­vre­me­no biti kul­tur­ni cen­tar s među­na­rod­nim dose­gom i grad koji živi kul­tu­ru na lokal­noj razini.

Mnogi pros­to­ri kul­tur­ne bašti­ne pod inge­ren­ci­jom Grada Pule su nedo­volj­no isko­ri­šte­ni ili neadek­vat­no odr­ža­va­ni. Kako bis­te rije­ši­li pita­nje uprav­lja­nja tim pros­to­ri­ma? Treba li grad zadr­ža­ti pot­pu­nu kon­tro­lu ili otvo­ri­ti više moguć­nos­ti pri­vat­no-jav­nog part­ner­stva u kul­tur­noj infrastrukturi?

- Upravljanje pros­to­ri­ma kul­tur­ne bašti­ne zah­ti­je­va paž­ljiv, odr­živ i tran­s­pa­ren­tan pris­tup, s ciljem oču­va­nja nji­ho­ve vri­jed­nos­ti, ali i nji­ho­ve aktiv­ne inte­gra­ci­je u kul­tur­ni život gra­da. Bogata kul­tur­na bašti­na Pule tre­ba biti stav­lje­na u akti­van dopri­nos razvo­ju kul­tu­re. Grad Pula sva­ka­ko tre­ba zadr­ža­ti stra­te­šku kon­tro­lu nad tim pros­to­ri­ma, s obzi­rom na nji­ho­vu važ­nost za iden­ti­tet i jav­ni inte­res te i zbog samih tro­ško­va odr­ža­va­nja, ali isto­vre­me­no otvo­ri­ti pros­tor za raz­li­či­te obli­ke surad­nje, uklju­ču­ju­ći pri­vat­no-jav­na part­ner­stva, civil­ni sek­tor i par­ti­ci­pa­tiv­ne mode­le upravljanja.

Nedovoljno isko­ri­šte­ni i zapu­šte­ni pros­to­ri čes­to ima­ju velik poten­ci­jal za pre­tva­ra­nje u živah­ne kul­tur­ne toč­ke (pros­to­re za pro­duk­ci­ju, edu­ka­ci­ju i pre­zen­ta­ci­ju, poseb­no za neza­vis­nu sce­nu i mla­đe umjet­ni­ke). Razmotrimo samo bogat sus­tav aus­tro-ugar­skih tvr­đa­va i kako su neke stav­lje­ne u kul­tur­nu funk­ci­ju. No, kako bi to bilo mogu­će, nuž­no je razvi­ti jasan i uklju­čiv model uprav­lja­nja, koji defi­ni­ra uvje­te kori­šte­nja, odgo­vor­nos­ti i način odlučivanja.

Modeli sudi­onič­kog uprav­lja­nja, kao što je pri­mjer Društvenog cen­tra Rojc, mogu pos­lu­ži­ti kao osno­va za šire­nje tak­vog pris­tu­pa i na dru­ge pros­to­re, uz isto­vre­me­no poti­ca­nje jav­nih pozi­va za iskaz inte­re­sa, part­ner­stva s udru­ga­ma, kre­ativ­nim indus­tri­ja­ma i s mogu­će pri­vat­nim inves­ti­to­ri­ma, pod uvje­tom da se odr­ža­va jav­na funk­ci­ja i kul­tur­na svr­ha tih prostora.

Ključ je u rav­no­te­ži: grad zadr­ža­va vlas­niš­tvo i stra­te­ški nad­zor, ali uz veću flek­si­bil­nost i otvo­re­nost pre­ma oni­ma koji ima­ju kapa­ci­tet, ide­ju i volju da baštin­ske pros­to­re ponov­no uči­ne živi­ma i dos­tup­ni­ma zajednici.

Kako bis­te uskla­di­li potre­be kul­tur­ne sce­ne Pule, koja želi razvi­ja­ti umjet­nič­ki i druš­tve­no anga­ži­ra­ni sadr­žaj, s inte­re­si­ma turiz­ma, koji čes­to tra­ži komer­ci­ja­li­za­ci­ju kul­tur­ne ponude?

- Usklađivanje potre­ba kul­tur­ne sce­ne s inte­re­si­ma turiz­ma mogu­će je kroz model suži­vo­ta, a ne podre­đi­va­nja. Kulturna sce­na razvi­ja se na pri­ro­dan način, a turi­zam pre­poz­na­je i podr­ža­va nje­zi­nu raz­no­li­kost kao dodat­nu vri­jed­nost destinacije.

Ključno je odr­ža­va­ti zajed­ni­cu umjet­nič­kog i druš­tve­no anga­ži­ra­nog sadr­ža­ja koji ne nas­ta­je isklju­či­vo pre­ma tržiš­noj logi­ci, već odgo­va­ra na lokal­ne potre­be, poti­če dija­log, otva­ra važ­ne teme i uklju­ču­je. S dru­ge stra­ne, kva­li­tet­na kul­tur­na ponu­da može biti i turis­tič­ki atrak­tiv­na, oso­bi­to ako se pamet­no inter­pre­ti­ra i komu­ni­ci­ra. Umjesto povr­š­ne komer­ci­ja­li­za­ci­je, tre­ba poti­ca­ti kopro­duk­ci­je izme­đu kul­tur­nog i turis­tič­kog sek­to­ra, razvi­ja­ti zajed­nič­ke pro­jek­te koji poštu­ju umjet­nič­ku auto­no­mi­ju, ali ima­ju i pro­mo­tiv­nu ili edu­ka­tiv­nu vri­jed­nost za posje­ti­te­lje. Sve više današ­njih posje­ti­te­lja ne tra­ži samo sun­ce i more već ih zani­ma kul­tur­na bašti­na, te kul­tur­na zbi­va­nja. Velike mani­fes­ta­ci­je, kako je rani­je reče­no, ima­ju izu­zet­no pozi­ti­van utje­caj ne samo na turi­zam, već i na gos­po­dar­stvo u cijelosti.

Grad može biti posred­nik u tom pro­ce­su kroz: poseb­ne pro­gra­me sufi­nan­ci­ra­nja kul­tur­no-turis­tič­ke surad­nje; edu­ka­ci­je akte­ra iz oba sek­to­ra; poti­ca­nje mani­fes­ta­ci­ja koje spa­ja­ju lokal­nu publi­ku i turis­te; te kroz stra­te­gi­ju kul­tur­nog turiz­ma koja ne gura kul­tur­ni sadr­žaj u komer­ci­jal­ni okvir, već ga koris­ti za razvoj iden­ti­te­ta grada.

Na taj način, kul­tu­ra osta­je svo­ja, lokal­na i anga­ži­ra­na, a isto­vre­me­no pos­ta­je resurs za odr­živ i odgo­vo­ran turizam.

Kulturne aktiv­nos­ti u Puli uglav­nom su kon­cen­tri­ra­ne u cen­tru gra­da. Kako bis­te osi­gu­ra­li rav­no­mjer­ni­ji razvoj kul­tur­nih sadr­ža­ja u raz­li­či­tim kvar­to­vi­ma i pred­gra­đi­ma Pule?

- U Puli, zbog nje­zi­ne veli­či­ne, cen­tar je dos­tu­pan za kul­tur­na zbi­va­nja. No, ovdje se radi o tome da kvar­to­vi, naro­či­to pri­grad­ski ne budu samo spa­va­oni­ce. Za osi­gu­ra­nje rav­no­mjer­ni­jeg razvo­ja kul­tur­nih sadr­ža­ja u raz­li­či­tim kvar­to­vi­ma i pred­gra­đi­ma Pule, ključ­no je decen­tra­li­zi­ra­ti kul­tur­nu ponu­du i pri­bli­ži­ti je gra­đa­ni­ma u nji­ho­vim nepo­sred­nim zajed­ni­ca­ma. Takvih slu­ča­je­va ima i u dosa­daš­njoj ponu­di, od reci­mo pri­ka­zi­va­nja fil­mo­va u kvar­tu, bira­nje raz­nih dije­lo­va gra­da za kul­tur­ne mani­fes­ta­ci­je (PUF), do gos­to­va­nja po školama.

No, rav­no­mje­ran razvoj kul­tu­re u gra­du se može pos­ti­ći i kroz neko­li­ko kon­kret­nih mje­ra: Razvijanjem mobil­nih kul­tur­nih pro­gra­ma poput, uzi­ma­ju­ći kao pri­mjer nekad popu­lar­ni knjiž­nič­ni bibli­obus, putu­ju­ćih izlož­bi, ulič­nih pred­sta­va i glaz­be­nih radi­oni­ca koje bi redo­vi­to obi­la­zi­le kvar­to­ve i pri­grad­ska nase­lja. Otvaranjem manjih kul­tur­nih toča­ka u zajed­ni­ci, u surad­nji s mjes­nim odbo­ri­ma, ško­la­ma, vrti­ći­ma  koji bi mogli ugos­ti­ti radi­oni­ce, pro­jek­ci­je, čita­telj­ske klu­bo­ve i dru­ge par­ti­ci­pa­tiv­ne aktivnosti.

Kroz jav­ne pozi­ve poseb­no usmje­re­ne na pro­jek­te izvan cen­tra gra­da, čime se poti­če lokal­ne udru­ge i umjet­ni­ke da razvi­ja­ju sadr­žaj u svo­jim sredinama.

Partnerstvima s usta­no­va­ma u kul­tu­ri, koje bi kroz stra­te­gi­je razvo­ja publi­ke ima­le obve­zu dje­lo­va­nja u peri­fer­nim dije­lo­vi­ma gra­da kroz edu­ka­tiv­ne pro­gra­me, gos­to­va­nja ili surad­nje s lokal­nim zajed­ni­ca­ma. Uz to, važ­no je uklju­či­ti gra­đa­ne u pla­ni­ra­nje i pro­ved­bu tih aktiv­nos­ti, kako bi sadr­ža­ji bili pri­la­go­đe­ni stvar­nim potre­ba­ma i inte­re­si­ma poje­di­nih kvar­to­va. Na taj način, kul­tu­ra pos­ta­je dos­tup­na, pri­sut­na i rele­vant­na u sva­kod­nev­nom živo­tu svih gra­đa­na Pule, bez obzi­ra na nji­ho­vu lokaciju.

Treba li kul­tur­na poli­ti­ka u Puli više poti­ca­ti pro­duk­ci­ju novih kul­tur­nih sadr­ža­ja ili pove­ća­ti dos­tup­nost i digi­ta­li­za­ci­ju pos­to­je­ćih kul­tur­nih pro­gra­ma? Smatrate li da su ino­va­ci­je i eks­pe­ri­men­tal­ni pris­tu­pi dovolj­no zas­tup­lje­ni u kul­tur­nim pro­gra­mi­ma Pule?

- Kulturna poli­ti­ka u Puli ne bi tre­ba­la bira­ti izme­đu pro­duk­ci­je novih sadr­ža­ja i digi­ta­li­za­ci­je pos­to­je­ćih, već ih raz­ma­tra­ti kao dva kom­ple­men­tar­na pri­ori­te­ta. Produkcija novih kul­tur­nih sadr­ža­ja ključ­na je za razvoj suvre­me­ne i rele­vant­ne kul­tur­ne sce­ne, oso­bi­to kada dola­zi iz neza­vis­nog sek­to­ra i uklju­ču­je druš­tve­no anga­ži­ra­ne i ino­va­tiv­ne prak­se. Poticati nove ide­je zna­či ula­ga­ti u umjet­nič­ki razvoj, lokal­ne auto­re, inter­dis­ci­pli­nar­ne surad­nje i sadr­ža­je koji odgo­va­ra­ju na suvre­me­ne potre­be zajed­ni­ce. S dru­ge stra­ne, pove­ća­nje dos­tup­nos­ti pos­to­je­ćih pro­gra­ma, oso­bi­to kroz digi­ta­li­za­ci­ju, omo­gu­ću­je širu par­ti­ci­pa­ci­ju gra­đa­na, bolju vid­lji­vost kul­tur­ne bašti­ne, te stva­ra uvje­te za obra­zov­ne i među­na­rod­ne surad­nje. U vre­me­nu kada su digi­tal­ni medi­ji domi­nant­ni kanal pris­tu­pa kul­tu­ri, ovo je nužan korak ka većoj ink­lu­ziv­nos­ti i odr­ži­vos­ti. Nadalje, nemoj­mo zane­ma­ri­ti i digi­ta­li­za­ci­ju ne samo kao alat u kul­tur­noj pro­duk­ci­ji već sve više i kao kul­tur­nu produkciju.

Što se tiče ino­va­ci­ja i eks­pe­ri­men­tal­nih pris­tu­pa, oni su u Puli pri­sut­ni, ali još uvi­jek nedo­volj­no podr­ža­ni sus­ta­vi. Najčešće dola­ze iz civil­nog sek­to­ra i manjeg bro­ja pro­gre­siv­nih udru­ga i umjet­ni­ka, ali bez sta­bil­ne podr­ške tak­vi sadr­ža­ji teško mogu ima­ti kon­ti­nu­itet. Stoga bi kul­tur­na poli­ti­ka tre­ba­la snaž­ni­je afir­mi­ra­ti ino­va­ci­je kroz poseb­ne jav­ne pozi­ve, razvoj­ne rezi­den­ci­je, temat­ske plat­for­me i surad­nje s IT sek­to­rom, obra­zo­va­njem i kre­ativ­nim indus­tri­ja­ma, kako bi Pula pos­ta­la otvo­ren pros­tor eks­pe­ri­men­ta, stva­ra­nja i raz­mje­ne, uz oču­va­nje i valo­ri­za­ci­ju kul­tur­ne bašti­ne i pos­to­je­će produkcije.

Kako bis­te osi­gu­ra­li da kul­tur­ni sadr­ža­ji budu dos­tup­ni oso­ba­ma s inva­li­di­te­tom, sta­ri­ji­ma, dje­ci s teško­ća­ma u razvo­ju i dru­gim ranji­vim sku­pi­na­ma? Koje bis­te kon­kret­ne mje­re pro­ve­li kako bi kul­tur­ni pros­to­ri i pro­gra­mi pos­ta­li inkluzivniji?

- Kako bi kul­tur­ni sadr­ža­ji u Puli pos­ta­li dos­tup­ni svi­ma, uklju­ču­ju­ći oso­be s inva­li­di­te­tom, sta­ri­je oso­be, dje­cu s teško­ća­ma u razvo­ju i dru­ge ranji­ve sku­pi­ne, potreb­no je razvi­ti sve­obu­hva­tan pris­tup ink­lu­ziv­nos­ti koji obu­hva­ća infras­truk­tu­ru, sadr­žaj i komunikaciju.

To podra­zu­mi­je­va ula­ga­nja u pris­tu­pač­nost kul­tur­nih pros­to­ra, poput ugrad­nje ram­pi, diza­li­ca, tak­til­nih ozna­ka i pri­la­go­đe­nih sani­tar­nih čvo­ro­va, uz pri­mje­nu nače­la uni­ver­zal­nog dizaj­na pri obno­vi i pla­ni­ra­nju novih pros­to­ra. Istovremeno, važ­no je osi­gu­ra­ti pris­tu­pač­nost sadr­ža­ja kroz pri­je­vo­de na zna­kov­ni jezik, nas­lo­ve, audi­odes­krip­ci­ju i kori­šte­nje jed­nos­tav­nog jezi­ka. Posebni pro­gra­mi nami­je­nje­ni dje­ci s teško­ća­ma, sta­ri­ji­ma i oso­ba­ma s men­tal­nim ili osje­til­nim pote­ško­ća­ma tre­ba­li bi se razvi­ja­ti u surad­nji sa struč­nja­ci­ma i udru­ga­ma koje ih zastupaju.

Edukacija i sen­zi­bi­li­za­ci­ja zapos­le­ni­ka u kul­tu­ri važan je korak u jača­nju ink­lu­ziv­nog pris­tu­pa, a para­lel­no je potreb­no aktiv­no uklju­či­ti iste ranji­ve sku­pi­ne u obli­ko­va­nje kul­tur­nih pro­gra­ma i eva­lu­aci­ju pris­tu­pač­nos­ti kroz par­ti­ci­pa­tiv­ne pro­ce­se. Digitalna dos­tup­nost sadr­ža­ja tako­đer igra važ­nu ulo­gu. Web stra­ni­ce mora­ju biti pri­la­go­đe­ne čita­či­ma zas­lo­na, a vir­tu­al­ni sadr­ža­ji dopu­nje­ni objaš­nje­nji­ma i inte­rak­tiv­nim ele­men­ti­ma kako bi bili razum­lji­vi i pris­tu­pač­ni svi­ma. U sus­ta­vu jav­nog finan­ci­ra­nja pred­nost bi tre­ba­lo dati pro­jek­ti­ma koji aktiv­no uklju­ču­ju ink­lu­ziv­ne prak­se i sura­đu­ju s ranji­vim sku­pi­na­ma. Time se ne osi­gu­ra­va samo veća dos­tup­nost, već se poti­če i razvoj kul­tu­re koja se ne isklju­ču­je, nego gra­di zajedništvo.

Inkluzivna kul­tu­ra ne zna­či samo omo­gu­ći­ti pris­tup, već stva­ra­ti uvje­te u koji­ma se svat­ko osje­ća pozva­no sudje­lo­va­ti i dopri­no­si­ti. Takva poli­ti­ka čini grad ne samo kul­tur­nim, već i druš­tve­no osjet­lji­vim i soli­dar­nim mjes­tom za život.

Kako pla­ni­ra­te rije­ši­ti dugo­go­diš­nje pro­ble­me s kori­šte­njem jav­nih kul­tur­nih pros­to­ra, poput onih u Rojcu? Treba li grad rede­fi­ni­ra­ti model uprav­lja­nja tim pros­to­ri­ma kako bi pos­ta­li odr­ži­vi­ji i bolje isko­ri­šte­ni? Koji model uprav­lja­nja predlažete?

- Problemi veza­ni uz kori­šte­nje jav­nih kul­tur­nih pros­to­ra poput Društvenog cen­tra Rojc jas­no uka­zu­ju na potre­bu za sus­tav­ni­jim, tran­s­pa­rent­ni­jim i par­ti­ci­pa­tiv­nim pris­tu­pom uprav­lja­nju koji bi omo­gu­ćio veću funk­ci­onal­nost, odr­ži­vost i uklju­či­vost ovih važ­nih resursa.

Grad Pula bi tre­bao raz­mo­tri­ti pos­to­je­ći model uprav­lja­nja, uz uvo­đe­nje jas­nih pra­vi­la kori­šte­nja, dogo­vo­re­nih meha­ni­za­ma surad­nje i pos­tav­lja­nje dugo­roč­nih stra­te­ških cilje­va. Rojc, kao mul­ti­funk­ci­onal­ni druš­tve­no-kul­tur­ni cen­tar s jedins­tve­nim poten­ci­ja­lom, tre­ba biti pri­mjer uprav­lja­nja teme­ljen na jas­no uspos­tav­lje­nom  mode­lu sudi­onič­kog uprav­lja­nja, te tako u pot­pu­nos­ti ispu­ni­ti potre­be svo­jih koris­ni­ka i šire zajed­ni­ce. Predloženi model uprav­lja­nja teme­lji se na nače­li­ma sudi­onič­kog uprav­lja­nja, ute­me­lje­nog na part­ner­stvu izme­đu Grada i koris­ni­ka pros­to­ra (orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva, umjet­ni­ka i gra­đan­skih ini­ci­ja­ti­va). Takav model već dje­lo­mič­no pos­to­ji kroz Koordinaciju Rojca, no potreb­no ga je dodat­no oja­ča­ti jas­nim defi­ni­ra­njem ovlas­ti i odgo­vor­nos­ti svih uklju­če­nih, osni­va­njem zajed­nič­kog uprav­ljač­kog tije­la u kojem bi bili zas­tup­lje­ni i Grad i koris­ni­ci, te uvo­đe­njem tran­s­pa­rent­nih pro­ce­du­ra za dodje­lu i kori­šte­nje pros­to­ra. Važan je razvoj i stra­te­gi­ja razvo­ja pros­to­ra koja uklju­ču­je sus­tav­no odr­ža­va­nje i obno­vu infras­truk­tu­re s nagla­skom na ener­get­sku učin­ko­vi­tost i pris­tu­pač­nost, jača­nje orga­ni­za­cij­skih kapa­ci­te­ta kroz edu­ka­ci­ju i savje­to­dav­nu podr­šku, te uspos­ta­vu zajed­nič­kih pro­duk­cij­skih resur­sa poput teh­nič­ke opre­me, radi­oni­ca i pros­to­ra za zajed­nič­ki rad. Uz to, izra­da jas­nog pra­vil­ni­ka o kori­šte­nju pros­to­ra s defi­ni­ra­nim kri­te­ri­ji­ma, roko­vi­ma i obve­za­ma koris­ni­ka nuž­na je kako bi se izbje­gli nes­po­ra­zu­mi, osi­gu­ra­lo rav­no­mjer­no kori­šte­nje resur­sa i omo­gu­ći­lo veću pre­dvi­di­vost u pla­ni­ra­nju aktiv­nos­ti. Također, otva­ra­nje pros­to­ra novim koris­ni­ci­ma kroz jav­ne pozi­ve omo­gu­ći­lo bi stal­ni pri­ljev svje­žih ide­ja, oso­bi­to mla­dih umjet­ni­ka, kul­tur­nih start-upo­va i dru­gih ino­va­tiv­nih ini­ci­ja­ti­va koje mogu obo­ga­ti­ti pro­gram i učvr­sti­ti Rojc, koji već sad u veli­koj mje­ri to i je, kao dina­mi­čan cen­tar suvre­me­ne kul­tu­re i zajed­nič­kog dje­lo­va­nja. Društveni cen­tar Rojc tre­ba osta­ti jav­na i širo­ko dos­tup­na infras­truk­tu­ra, ali uz suvre­me­ni model uprav­lja­nja koji će omo­gu­ći­ti nje­go­vo dalj­nje jača­nje kao pokre­ta­ča druš­tve­nih ino­va­ci­ja, par­ti­ci­pa­ci­je gra­đa­na i stva­ra­nja kul­tur­nih sadr­ža­ja. Takav model može pos­lu­ži­ti i kao pri­mjer dobre prak­se za uprav­lja­nje dru­gim slič­nim pros­to­ri­ma u gradu.