Rebirth of the Jazzbina Pula: Sex Mob u dvorištu DC‑a Rojc

Priredio B. V.

01.07.2025.

Sex Mob, dobit­ni­ci Grammy nomi­na­ci­je za naj­bo­lji suvre­me­ni jazz album („Sexotica“, 2006.) i jedan od naj­bo­ljih live izvo­đa­ča nju­jor­ške Downtown glaz­be sce­ne zad­njih 30 godi­na – vra­ća­ju se po tre­ći put u Pulu, u petak 4. srp­nja u 21.30 sati u unu­traš­njem dvo­ri­štu DC‑a Rojca, a u sklo­pu otva­ra­nja obnov­lje­nog kon­cert­nog pro­gra­ma Jazzbine.

Sex Mob čine: Steven Bernstein – sli­de tru­ba, Briggan Krauss – sak­so­fo­ni, Tony Scherr – kon­tra­bas i Kenny Wollesen – bubanj.

Još uvi­jek uspje­šan i u stal­noj evo­lu­ci­ji 30 godi­na nakon osnut­ka, vizi­onar­ski kvar­tet Sex Mob nas­tav­lja ruši­ti sve una­pri­jed stvo­re­ne pre­dodž­be o tome što ins­tru­men­tal­ni jazz može biti. Proizašli iz nju­jor­ške Knitting Factory sce­ne sre­di­nom 90-ih, pro­mi­je­ni­li su pra­vi­la igre svo­jim siro­vim, impro­vi­za­tor­skim gro­ove­om i swin­gom, bes­kraj­no inven­tiv­nim aran­žma­ni­ma i razi­gra­nim osje­ća­jem za zaba­vu, isto­vre­me­no zadr­ža­va­ju­ći viso­ke glaz­be­ne stan­dar­de dok s lako­ćom pre­la­ze gra­ni­ce žan­ra. Sexmobovi nas­tu­pi sadr­že veli­ki broj obra­da, uglav­nom poz­na­tih sklad­bi, koje dobi­ja­ju duho­vit, ali avan­gard­ni tretman.

Upitan jed­nom zašto obra­đu­je poz­na­te ali snaž­ne melo­di­je poput onih Princea, Grateful Deada, Rolling Stonesa, Nina Rote da bi ih potom dekon­tru­irao, Bernstein je rekao: “Shvatio sam da su jazz glaz­be­ni­ci odu­vi­jek to radi­li. Tako su Lester Young, Charlie Parker, Miles Davis i John Coltrane pos­ta­li popu­lar­ni. Svirali su pje­sme koje su svi zna­li, a pre­poz­nat­lji­va melo­di­ja pozi­va­la je publi­ku da uđe u nji­hov stil.”

Bernstein je duh Sex Moba sažeo ova­ko: “Jazz je neka­da bio popu­lar­na glaz­ba. Ljudi su odla­zi­li u klu­bo­ve, slu­ša­li glaz­bu, vra­ća­li se kući i vodi­li lju­bav. Tako jed­nos­tav­no. Mi vra­ća­mo taj duh.”

Sex Mob je obja­vio 10 albu­ma (od toga jedan live album sa Johnom Medeskijem). Od svog debi­tant­skog albu­ma stvo­ri­li su jed­nu od uis­ti­nu traj­nih i zna­čaj­nih umjet­nič­kih veza svog vre­me­na, kvar­tet­sku kemi­ju koja zadr­ža­va svje­ži­nu i spo­sob­nost izne­na­đe­nja. “U ovom tre­nut­ku,” izja­vio je NPR First Listen, “Sexmob je kolek­tiv­ni ide­al.” Na nji­ho­vim albu­mi­ma gos­to­va­le su mno­gi glaz­be­ni­ci koji su pro­tek­la tri deset­lje­ća osta­vi­li važan i sna­žan trag na svjet­skoj “cre­ati­ve music” mapi: Adam Levy, John Medeski, DJ Logic, Roswell Rudd, Scotty Hard, Vijay Iyer i dr.

Sa sva­kim novim pro­jek­tom, a poseb­no sa zad­njim albu­mom The Hard Way i nje­go­vim boga­tim elek­tro-akus­tič­nim gro­ove­om, Bernstein i eki­pa poka­zu­ju moder­ni­zi­ra­ju­ći impuls, ali i jed­na­ko snaž­nu uko­ri­je­nje­nost u tra­di­ci­ji jazza i ame­rič­ke pje­sma­ri­ce. Njihovo ura­nja­nje u širok spek­tar suvre­me­ne glaz­be odra­ža­va Bernsteinovo kame­le­on­sko iskus­tvo uz Lou Reeda, Levona Helma, Hala Willnera, Sama Riversa, Bernieja Worrella, Henryja Butlera, U2, Little Feat i mno­ge dru­ge legende.

Funky, blu­eser­ski, s istro­še­nom diso­nan­com koju pri­zi­va hra­pa­vi ton sak­so­fo­na Kraussa i obi­lje­žen ose­buj­nim jaukom Bernsteinove rijet­ke tru­be, te zapa­nju­ju­će kre­ativ­nom ritam sek­ci­jom utje­lov­lje­nom u Sherrovom basu i Wollesenovim bub­nje­vi­ma, Sexmob nas­tav­lja tra­si­ra­ti nove puto­ve u kre­ativ­noj glaz­bi 21. stoljeća.

Impresivnom pri­sut­noš­ću na nju­jor­škoj sce­ni tije­kom pos­ljed­njih 35 godi­na, tru­bač, skla­da­telj, aran­žer i vođa sas­ta­va Steven Bernstein uro­nio je u širok glaz­be­ni spek­tar ben­do­vi­ma kao što su Sexmob, Millennial Territory Orchestra, Diaspora Soul, Universal Melody Brass Band, Spanish Fly, Blue Campfire i Butler-Bernstein Hot 9, toli­ko dubo­ko da ga je teško svr­sta­ti u jed­nu žan­rov­sku ladicu.

Bernstein se 1990. godi­ne pri­dru­žio sas­ta­vu The Lounge Lizards Johna Luriea, poja­viv­ši se na nji­ho­vom izda­nju Live in Berlin (Intuitiin,1991.). Nešto rani­je, 1988. osno­vao je smje­li trio Spanish Fly s gita­ris­tom Davom Tronzom i vir­tu­zom na tubi Marcusom Rojasom. Trio je zapo­čeo nas­tu­pe u Knitting Factoryju, a kas­ni­je obja­vio albu­me Rags to Britches iz 1994. za Knitting Factory Works i Fly By Night iz 1996. za Accurate Records.

1995. godi­ne pro­du­cent Hal Willner, obo­ža­va­telj Spanish Flyja, anga­ži­rao je Bernsteina kao aran­že­ra za soun­d­track fil­ma Roberta Altmana Kansas City, što je dove­lo do surad­nji na dru­gim Willnerovim pro­jek­ti­ma. To uklju­ču­je aran­žma­ne za dobro­tvor­ne kon­cer­te Jazz Foundation of America (s pje­va­či­ma poput Loua Reeda, Bona, Darlene Love, Macy Gray, Elvisa Costella i Dr. Johna) u Apollo Theatreu, posve­te Billu Withersu, Docu Pomusu i Leonardu Cohenu u okvi­ru Celebrate Brooklyn te aran­žman­ski rad na soun­d­trac­ku za doku­men­tar­ni film iz 2005., Leonard Cohen: I’m Your Man.

Od 1999. do 2008. Bernstein je pri­do­nio seri­ji Radical Jewish Culture Johna Zorna na izda­vač­koj kući Tzadik s četi­ri snim­ke: Diaspora Soul iz 1999. (s čla­no­vi­ma Lounge Lizardsa i Sex Moba), Diaspora Blues iz 2002. (s jazz legen­dom Samom Riversom), Diaspora Hollywood iz 2004. (ins­pi­ri­ra­no kla­sič­nim film­skim skla­da­te­lji­ma i zvu­kom West Coast cool jazza) i Diaspora Suite iz 2008. (svo­je­vr­s­ni povra­tak kući, snim­ljen u San Franciscu s glaz­be­ni­ci­ma iz Bay Areae s koji­ma je odras­tao). Svaki pro­jekt vje­što je spa­jao tra­di­ci­onal­ne kan­to­ri­jal­ne pje­sme s ele­men­ti­ma jazza, blu­esa i roc­ka, pri čemu je Bernstein dje­lo­vao kao skla­da­telj, aran­žer, pro­du­cent te trubač/slide trubač.

Bernsteinov Millennial Territory Orchestra debi­ti­rao je 2006. s albu­mom MTO, Vol. 1, koji je uklju­či­vao veli­ke ansambl inter­pre­ta­ci­je sklad­bi Stevieja Wondera (“Signed, Sealed, Delivered”), Princea (“Darling Nikki”) i Grateful Deada (“Ripple”), kao i Bennyja Motena (“Toby”) i Charlieja Johnsona & His Paradise Banda (“The Boy in the Boat”). Slijedio je album We Are MTO iz 2008., koji je uklju­či­vao izved­be Fatsa Wallera (“Viper Song”), Dona Redmana (“Paducah”), Counta Basieja (“Dickie’s Dream”) i Beatlesa (“All You Need Is Love”). Njihov album iz 2011., MTO Plays Sly, bio je posve­ta glaz­bi Sly & The Family Stone i uklju­či­vao je pokoj­nog P‑Funk kla­vi­ja­tu­ris­ta Bernieja Worrella te voka­lis­te Deana Bowmana, Sandru St. Victor, Antonyja Hegartyja i Marthu Wainwright.