Pulski dizajner Oleg Šuran
Pulski dizajner Oleg Šuran, nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, upisuje Umjetničku akademiju Sveučilišta u Splitu, preddiplomski smjer Dizajn vizualnih komunikacija, a nakon toga i diplomski studij – Dizajn u novim medijima. Sudjelovao je na brojnim radionicama, a na nekima se našao i u ulozi predavača. U proteklih pet godina, izlagao je na 17 skupnih i dvije samostalne izložbe. Dobitnik je i četiri nagrada.
Za početak, pojasni nam pojam dizajna u novim medijima. Kako si se odlučio za taj studij?
– Dizajn u novim medijima bio je jedini smjer na diplomskom studiju Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija tako da nisam imao neki široki izbor. Kako kaže sam naziv, radi se o dizajnu u novim medijima, odnosno o svemu što se danas još smatra novim medijima, bilo da se radi o Internetu, multimediji, dizajnu interakcije, mobitelima i tomu slično. Kroz studij me to najviše zanimalo i najzanimljiviji su mi bili projekti vezani uz nove medije. Radi se o području koje je bilo otvorenije za eksperimente i nije bilo pretjerano zastupljeno u Hrvatskoj.
Završio si Umjetničku akademiju u Splitu nakon čega si se vratio u rodni grad. Kakve su mogućnosti za bavljenje dizajnom u Puli? Kakva je pulska dizajnerska scena?
– Ima puno ljudi koji se bave dizajnom u Puli i očito ima posla, a ima i dosta institucija koje zapošljavaju dizajnere. Što se scene tiče, ona je šarolika. U Puli ima svega, od print studija do nagrađivanih dizajnera.
Dizajnerska praksa na području novih medija prisutna je u Hrvatskoj zadnjih petnaestak godina. U kojoj se fazi trenutno nalazi i u kojem se smjeru razvija?
‑Profesor Ivica Mitrović, koji mi je bio mentor na preddiplomskom i diplomskom studiju, napisao je baš knjigu na temu novih medija (http://dvk.com.hr/novimediji/ ). Na početku je bilo prisutno oduševljenje novim medijem za komunikaciju jer je ovdje prvenstveno riječ o komunikaciji. Slijedila je neka standardizacija, odnosno praćenje svjetskih tokova kako bi sve bilo po pravilima struke. Imali smo i naknadni povratak eklektičnosti i onom početnom oduševljenju i eksperimentiranju. Bio je tu i neki retro štih… Ima traženja svog puta, traženja kako biti sam svoj majstor pogotovo kad se radi o nekim interakcijama i multimedijalnim projektima koji nisu strogo vezani uz Internet, ali jesu uz elektroniku i povezivanje nekakvih ideja, koncepata, institucija i promatrača.
U kojem smjeru će se nastaviti razvijati tek ćemo vidjeti. Vjerojatno će se nastaviti granati i dalje. Uvijek će biti jedna struja koja će nas voditi i usmjeravati kako i što da radimo kako bi pratili pravila korisničkog iskustva ili pristupačnosti informacije. S druge strane, imat ćemo dizajnere koji će raditi svakakve ludosti, a imat ćemo i puno njih koji će samo skidati predloške i mijenjati slike, što je dosta čest primjer u Puli. Bit će i onih dizajnera koji će povezivati našu svakodnevnicu s Internetom u svrhu stvaranja, pohranjivanja, povezivanja i informiranja, tvoreći tako popularno zvane „pametne gradove“.
Što je potrebno za kvalitetan dizajnerski rad, a što za biti dobrim dizajnerom?
– Za kvalitetan dizajnerski rad i za biti dobrim dizajnerom potrebno je razmišljati. Najvažnije je uspjeti prenijeti svoju ili klijentovu poruku. Ostalo je samo plus i govori koliko si uspio nadograditi svoju ideju ili koliko si svojim rukopisom uspio sagraditi nešto što više nalikuje na umjetničko djelo nego na suhoparni dizajn.
Koliko je vremena potrebno od ideje do realizacije, odnosno do finalnog proizvoda?
– Uf… Ovisi kako kad. Nekada i po par mjeseci, nekada par sati.
Iza tebe je nekoliko izložba i priznanja, poput lanjske nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za Najbolji dizajn vizualnih komunikacija u profesionalnoj kategoriji za plakat „Isto lice“, istoimene predstave. Koliko su važne nagrade?
– Super je dobiti nagradu jer se radi o priznanju struke, pogotovo kad je u pitanju međunarodni žiri jer ti pruža okvirnu sliku razmišljanja ljudi koji se bave istim poslom, ali u drugim okruženjima. Imaš priliku, dakle, sagledati svoj rad iz drukčije perspektive. Neki ti se poslije jave zbog nagrada ili barem upamte tvoje ime, a neki te počinju shvaćati malo ozbiljnije.
Koji ti je najdraži rad, a koja izložba na kojoj si sudjelovao?
– Nemam najdraži rad, ali recimo plakat za predstavu „Kako je Dunda spasila domovinu“ mi je drag, kao i onaj za 18. Sajam knjige u Istri. Također, drago mi je sve što radim sa Školom primijenjenih umjetnosti i dizajna iz Pule i s Akademijom u Splitu. Super mi je izložba Odsjeku na Akademiji, na kojoj nažalost nisam bio, ali su bili izloženi moji studentski radovi zajedno sa onima ostalih studenata nastalih u zadnjih pet-šest godina.
Od kuda crpiš ideje dok dizajniraš? Koje poruke nastojiš prenijeti u svojim radovima?[lang_hr]
– Ovisi od projekta do projekta koja se poruka mora prenijeti. Ideje pronalazim, kao i svaki drugi dizajner, gledajući po Internetu, „skidajući“ sličice i stvarajući mape s hrpu radova. Ako si dizajner imat ćeš, naravno, najviše dizajnerskih radova, ako si slušao ili studirao povijest umjetnosti imat ćeš puno onih vezanih uz umjetnost ili recimo, ako pratiš izložbe, onda će te to više zanimati. Sve to obogaćuje i nadopunjuje tvoj vizualni jezik, tako da uglavnom iz toga crpim ideje, a ima tu i časopisa, knjiga… Koncepte koje trebaš iskomunicirati uzimaš iz materijala koje predstavljaš, recimo predstavu ili neku uslugu ili djelatnost. Od svuda po malo čupkaš: s televizije, Interneta, izložbi, svakodnevnog života itd.[/lang_hr]
Daljnji planovi, ambicije? Gdje se vidiš, recimo, za pet godina?
– Sad idem u Split na Akademiju raditi kao asistent na dvije godine, u sklopu jednog europskog koordinacijskog projekta između tri fakulteta i jedne firme (Edinburgh Napier University, University of Aarhus – Denmark, Telecom Italia, University of Split) na temu „Pametnih gradova“ (http://urbanixd.eu ). Radi se o dva istraživanja nakon kojih će vjerojatno proizaći dvije publikacije, ljetnoj školi i putujućoj izložbi koju ćemo producirati.
Za pet godina ne znam točno gdje se vidim, ali nadam se da ću raditi i imati više novaca nego sada (smijeh). Vidim se, paralelno, i u Puli i u inozemstvu, ne bih želio biti samo u jednom gradu. Recimo, sviđa mi se Edinburg ili negdje sjeverno gdje je led i snijeg i gdje vukovi naokolo šeću.
A da li se može živjeti od dizajna u Hrvatskoj?
– Pa neki mogu, a nekima je malo teže. Najviše ovisi o tome kako se postaviš. Recimo, kad dobiješ neku nagradu, shvaćaju te ozbiljnije i nude ti više poslova, a možeš i tražiti veću cijenu.
Imaš li neki posao koji bi volio odraditi? Recimo, angažira te određen klijent i traži od tebe da napraviš što?
– S kolegom Lukom Bulianom, koji paralelno studira sociologiju i ekonomiju, volio bih dobiti novi postav Arheološkog muzeja Istre. Na tome pomalo radimo i to bi željeli jednom odraditi kako treba pa da oni otkupe naš projekt i realiziraju ga.
Tekst: L.Z.
Foto: privatna arhiva Oleg Šuran
