PRVO EDUCIRATI PA ONDA PROFITIRATI
U vrijeme kada se naša zemlja suočava s nekontroliranim porastom nezaposlenosti, kada u našem društvu nije sigurno hoće li pojedinac sljedeći mjesec još uvijek imati posao ili dobiti zasluženu plaću…prisiljeni smo okrenuti se alternativnim načinima zarađivanja.
Upravo se na Okruglom stolu u Zagrebačkom centru za nezavisnu kulturu, održanom 9. Studenog, raspravljalo o našoj budućnosti. Točnije, o budućnosti socijalnog poduzetništva. Što je to uopće, s pravom ćete se zapitati. Riječ je o pojmu koji je još uvijek nedovoljno raširen kod nas, a predstavlja granu u poduzetništvu. Klasično poimanje poduzetništva označava nekoga tko poduzima nešto ili vodi projekt kako bi ostvario profit. S druge strane, socijalno poduzetništvo podrazumijeva vođenje posla s društvenom misijom. Bolje rečeno, u tom poslovnom pothvatu koristi se ostvareni profit kako bi se ulagalo u zajednicu ili pak u neku, društvenu misiju.
Više o tome, pogledajte klikom na VIŠE!
Na spomenutom Okruglom stolu sudjelovalo je čak šest stručnjaka koji su dobro upoznati s ovom djelatnošću. Osvrnuli su se na istraživanje iz 2009. godine koje je provela Mreža mladih Hrvatske s Anamarijom Sočo kao njihovom predvodnicom. Upravo je ova neprofitna organizacija nastojala dokučiti koliko su udruge mladih upoznate s tom djelatnošću. Ovo opširno istraživanje pokazalo se kao odlična podloga za kretanje dalje.
Važnost ovog projekta prepoznao je zagrebački Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport koji je odlučio novčano pomoći MMH da izvrše istraživanje.
-Nezaposlenost sve više raste, zato ste vi, civilno društvo, ovdje da date nove putokaze na tržištu i to je razlog zbog čega smo vas odlučili financirati, kazala je predstavnica spomenutog ureda Helena Miladić.
Istraživanje je ukazalo na vrlo ozbiljan problem, a to jest da samo je 12 % ispitanika znalo što je uopće socijalno poduzetništvo. Anja Gvozdanović iz zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja koja je pomogla u provođenju spomenutog istraživanja, pojasnila je da ispitanici uopće nisu informirani o ovoj djelatnosti.
-Postojala je ideja stvaranja jednog projekta, nakon što završi istraživanje, ali to je s vremenom otpalo kad smo shvatili da smo suočeni s velikim neznanjem u društvu. Prvenstveno treba educirati i informirati, a onda krenuti u nekakve projekte, zaključila je Gvozdanović.
Nadodala je da je istraživanje pokazalo da su mladi otvoreni za nova znanja, što će sigurno olakšati edukaciju. Prvi korak u „razbijanju“ tog neznanja napravila je Anamarija Sočo, također sudionica Okruglog stola. Nakon provedenog istraživanja, napisala je vrlo jednostavnu početnicu iz socijalnog poduzetništva za organizacije mladih i za mlade, pod imenom „Sam svoj majstor“.
To je zasigurno bio dobar potez budući da primjera dobre prakse ima vrlo malo u Hrvatskoj, što su sudionici Okruglog stola istaknuli kao dodatan problem. Rijetke su udruge koje su odlučile krenuti u socijalno poduzetništvo, pa je teško zamisliti da će se netko nakon nekoliko seta radionica o socijalnom poduzetništvu odvažiti na kretanje u tako ozbiljan posao. Jedan od rijetkih primjera dobre prakse jest udruga „SMART“. Njihova predstavnica Slađana Novota sudjelovala je također na Okruglom stolu dajući njihove osobne primjere dobre prakse, ističući da u krizno vrijeme to može dobro doći.
Samofinanciranje može pomoći u onim vremenima kada udruge i neprofitne organizacije ne mogu računati na novčanu pomoć države, ali postavlja se pitanje trebaju li oni uopće ulaziti u takvo što. Treba li njihova primarna svrha biti samoodrživost? Razumljivu skeptičnost prema samofinanciranju izložio je Milan Medić iz Centra za civilne inicijative.
-Socijalno poduzetništvo nije nešto čime bi se trebao civilni sektor prvenstveno baviti. Ono se može odvijati u suradnji s njime kako bi profit ostajao u zajednici, ali same udruge nemaju kapaciteta za takvo što, veli Medić.
Kako bi obrazložio svoju tezu osvrnuo se na općinu Bale. Naveo je primjer tamošnjih kampova čiji dioničari su postali stanovnici Bala putem trgovačkog društva Mon Perin, za što Medić navodi kao jedan od boljih primjera.
Kako god bilo, civilni sektor sve je više počeo „brujati“ o socijalnom poduzetništvu, kao mogućnosti revitalizacije našeg društva. Po riječima ravnateljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Cvjetane Plavše Matić, pred nama je još dalek put. Kazala je da se zasad predviđa stvaranje Fonda za sufinanciranje poduzetničkih projekata. Osim toga, ključno je otvoriti put podrške, putem pravnih savjeta i daljnje izobrazbe jer bez toga dobar plan i ideja ne mogu garantirati uspjeh.
Vlasta Vujačić
