Razgovori o alternativnoj (glazbenoj) sceni Pule u posljednja dva desetljeća

10.06.2011.

marko-roso

U utvr­di Casoni Vecchi u orga­ni­za­ci­ji isto­ime­ne udru­ge iz Pule te web por­ta­la Kulturpunkt iz Zagreba odr­žan je Otvoreni raz­go­vor o pul­skoj neza­vis­noj kul­tur­noj sce­ni od 1990. do danas.


Iako se na sku­pu oku­pi­lo 20-tak akte­ra prvens­tve­no glaz­be­ne sce­ne pri­sut­ni su se uz mnoš­tvo aneg­do­ta i goto­vo zabo­rav­lje­nih doga­đa­ja, liko­va i mjes­ta pri­sje­ti­li naj­važ­ni­jih poda­ta­ka o neza­vis­noj sce­ni u pos­ljed­njih 20-tak godi­na u Puli koja se uglav­nom svo­di na podru­čje glazbe.

Kao mjes­ta okup­lja­nja spo­me­nu­ta su mjes­ta poput Fort Bourgignona koji je kra­jem 80-tih bio pros­tor u kojem su bili smje­šte­ni likov­ni ate­ljei i pros­to­ri­je za vjež­bu, pro­be raz­nih ben­do­va, za čije su pokre­ta­nje zas­luž­ni Klara Udovičić, kas­ni­ja pul­ska pro­čel­ni­ca za kul­tu­ru te Branko Bratković. Nakon Domovisnkog rata izgu­bio je tu funk­ci­ju te je ubr­zo pos­tao među­na­rod­no poz­nat pros­tor za tec­h­no kulturu.


Osim Fort Bourgignona, kra­jem 80-tih tadaš­nji su “alter­na­tiv­ci” izla­zi­li u kafić zvan “Dok” na “S kri­vi­ni” u kojem su odr­ža­va­ni manji kon­cer­ti “cover” ben­do­va te je istak­nut zna­čaj garaž­ne roc­ke sce­ne i ben­do­va kao Messerchmitt i Spoons uz narav­no tada naj­po­pu­lar­ni­ji pul­ski bend KUD Idijote.
Krajem 80-tih ključ­nu ulo­gu u razvo­ju alter­na­tiv­ne glaz­be­ne sce­ne odi­grao je legen­dar­ni klub “Coloseum” u Hotelu Puli gdje su tadaš­nji DJ Redžo i Brada pušta­li novo­val­nu, punk, rock ali i noise glaz­bu. Krajem 80-tih osim klu­ba Uljanik, kao kon­cert­ni pros­to­ri spo­me­nu­ti su tadaš­nji pros­to­ri mjes­nih zajed­ni­ca, pa čak i biv­še usta­no­ve “Boškarica” kraj Busolera.
Početkom 90-tih u klu­bu “Art”, današ­nji pros­tor “gale­ri­je Milotić, odnos­no “Bubamare”, tako­đer je funk­ci­oni­rao kao kon­cert­ni pros­tor. Prisutni su se jed­no­glas­no slo­ži­li kako su kon­cer­ti pod nazi­vom “Jušto u pod­ne” u klu­bu Uljanik tako­đer ima­li ogro­man utje­caj na for­mi­ra­nje i edu­ka­ci­ju mla­đe popu­la­ci­je alternativaca.

brada-emir-zeljko
Neizostavnu ulo­gu u for­mi­ra­nju neza­vis­ne glaz­be­ne sce­ne imao je i “Noise shop” 1991. godi­ne otvo­re­na trgo­vi­na glaz­be­nih izda­nja uglav­nom svih sti­lo­va koji nisu spa­da­li u mains­tre­am, a koja je bila i susre­ti­šte mla­dih, gdje su ini­ci­ra­na mno­ga urba­na doga­đa­nja polo­vi­com 90-tih.
Tako je osim alter­na­ti­nog rock izri­ča­ja, shop odi­grao važ­nu ulo­gu kao mjes­to nas­tan­ka “ska­te” pokre­ta, graf­fi­ti umjet­nos­ti i dj kul­tu­re veza­ne uz elek­tron­sku glaz­bu
.

Kada se pri­ča­lo o nas­tan­ku fes­ti­val­ske sce­ne spo­me­nu­ti su Paradise city, Melody fes­ti­val i među­na­rod­ni Arena fes­ti­val, tada dale­ko naj­ve­ći alter­na­tiv­ni fes­ti­val u ovom dije­lu Europe, odr­žan 1990. na sta­di­onu NK Istre s 10 000 mla­dih, od čega je polo­vi­ca bila iz inozemstva.
Ubrzo nakon toga, toč­ni­je 1992. mla­di pun­ke­ri zauzi­ma­ju tvr­đa­vu Monteparadiso i pokre­ću isto­ime­ni fes­ti­val koji pred­stav­lja jedan od prvih hrvat­skih punk fes­ti­va­la i dono­si ubr­zo spo­me­nu­toj orga­ni­za­ci­ji koja i danas dje­lu­je, među­na­rod­nu prepoznatljivost.
U to vri­je­me nas­ta­je i Prvomajski juriš koji se odr­ža­vao na pros­to­ri­ma Hidrobaze te 1993. Art and music fes­ti­val koji je svo­je vrhun­ce doži­vio 90-tih, ali i dan danas obo­ga­ću­je kon­cert­nu ponu­du alter­na­tiv­nim rock bendovima.


Negdje 1995. poči­nje se s orga­ni­za­ci­jom tec­h­no doga­đa­ja i fes­ti­va­la u Fort Bourgignonu koji ubr­zo pos­ta­je među­na­rod­no poz­na­to “par­ty” okupljalište.
Nažalost, radi lošeg vođe­nja pros­to­ra od stra­ne udru­ga ali i nera­zu­mi­je­va­nja grad­skih vlas­ti za taj glaz­be­ni izri­čaj, on je u 2000-toj zatvoren. 

Loš je glas doveo do toga da su grad­ski oci počet­kom 2000-te zabra­ni­li odr­ža­va­nje kon­ce­ra­ta elek­tro­nič­ke glaz­be na jav­nim povr­ši­na­ma. Ta odlu­ka uki­nu­ta je tek 2008. godi­ne radi pri­ti­ska javnosti.

emil-djuro
No kako u sve­mu lošem ima i nešto dobro, upra­vo je ta odlu­ka grad­skih vlas­ti pri­mo­ra­la tadaš­nje orga­ni­za­to­re party‑a da pokre­nu raz­na open air doga­đa­nja i fes­ti­va­le, čime je ustva­ri Pula pos­ta­la mjes­to gdje je stvo­re­na Psy tran­ce sce­na na fes­ti­va­li­ma poput Media Mediterranee i Future Nature.

Nakon 2000., iako je doš­lo do pro­mje­ne vlas­ti i pada auto­ri­tar­nog reži­ma, poje­di­ni fes­ti­va­li odu­mi­ru, gube na značaju.
Zgrada Rojc otva­ra svo­ja vra­ta većem bro­ju udru­ga i pos­ta­je žari­šte civil­nog druš­tva i gene­ra­tor kul­tu­re koju ulo­gu zadr­ža­va i danas.
Na neki način arti­ku­la­ci­ja tog pros­to­ra u civil­ni cen­tar daje poti­ca­ja grad­skim vlas­ti­ma da da udru­ga­ma na kori­šte­nje i osta­le tvr­đa­ve u oko­li­ci gra­da, pa tako baj­ke­ri dobi­va­ju tvr­đa­vu – sta­ri vodos­prem­nik kraj Gradskog grob­lja, udru­ga Casoni Vecchi tvr­đa­vu Monte Paradiso, a nas­to­ji se oži­vje­ti i tvr­đa­vu Punta Christo, danas veoma živo mjes­to gdje je pokre­nut reg­gae fes­ti­val Seasplash.


Pred sam kraj raz­go­vo­ra osvr­nu­lo se i na način finan­ci­ra­nja, ali i demo­kra­ti­za­ci­ju druš­tva te kao tak­vo istak­nu­to gos­to­va­nje Ramba Amadeusa za Svjetski dan ljud­skih pra­va kra­jem 1998. u biv­šem kinu Beograd, ali i druš­tve­no anga­ži­ra­ne doga­đa­je kao što su kon­cert pro­tiv pro­jek­ta “Družba Adria” tije­kom 2003., odr­žan skup pro­tiv neo­na­cis­tič­kog nasi­lja “Mirnohod” 2004. te današ­nji pro­jekt “Otvoreni Muzil”.
Ipak, sve je ovo samo dio boga­te pul­ske neza­vis­ne kul­tur­ne sce­ne, jer u dvo­ipo­sat­nom dru­že­nju nije bilo mogu­će sje­ti­ti se svih detalja.

Autor tek­s­ta:
Marino JURCAN