USUSRET ČETVRTOM ETNOFILM‑U: RAZGOVOR S TAMAROM NIKOLIĆ ĐERIĆ

16.02.2012.

Etnografski muzej Istre (EMI) čet­vr­tu godi­nu zare­dom orga­ni­zi­ra ETNOFILm, među­na­rod­ni fes­ti­val etno­graf­skog fil­ma. Ovogodišnji ETNOFILm odr­žat će se od 3. do 5. svib­nja u Multimedijalnom cen­tru gra­da Rovinja, a dono­si nam pre­ko 20 fil­mo­va iz čita­vog svi­je­ta. Osim film­skih pro­jek­ci­ja, na pro­gra­mu ETNOFILm‑a bit će i izlož­ba foto­gra­fi­ja fran­cu­skih auto­ri­ca, dok će antro­po­lo­ški struč­nja­ci, Jay Ruby i Marcus Banks, pred­sta­vi­ti zajed­nič­ku knji­gu te odr­ža­ti pre­da­va­nje. U sklo­pu fes­ti­va­la odr­ža­va se i šes­tod­nev­na radi­oni­ca vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je koju će vodi­ti proš­lo­go­diš­nji laure­at ETNOFILm‑a, pro­fe­sor Alan Grossman. Više o samom fes­ti­va­lu, ovo­go­diš­njem pro­gra­mu te o tome kako se u nje­ga uklju­či­ti saz­naj­te iz našeg raz­go­vo­ra s Tamarom Nikolić Đerić, kus­to­si­com EMI-ja i vodi­te­lji­com pro­jek­ta ETNOFILm.

fvbxb

Što je to ETNOFILm, kako je on nastao?

Etnografski muzej Istre je još pri­je četi­ri godi­ne zapo­čeo s pro­jek­tom ETNOFILm‑a. S jed­ne stra­ne, naša želja, kao dje­lat­ni­ka muze­ja, bila je da sami sebi pri­bli­ži­mo ono čime se naša stru­ka bavi. Željeli smo zna­ti više o pro­duk­ci­ji svjet­skih etno fil­mo­va te uči­ni­ti dos­tup­ni­ma one fil­mo­ve koji, naža­lost, kroz dru­ge film­ske fes­ti­va­le nisu toli­ko zas­tup­lje­ni. S dru­ge stra­ne, želje­li smo i široj publi­ci pred­sta­vi­ti čime se Etnografski muzej Istre bavi, odnos­no, čime se etno­gra­fi­ja i etno­lo­gi­ja opće­ni­to bave. Odabrali smo upra­vo film jer sma­tra­mo da je ovo naj­pris­tu­pač­ni­ji medij za naš ‘izla­zak u jav­nost’ te ‘otva­ra­nje’ i pred­stav­lja­nje publici.

Zašto je ETNOFILm zanim­ljiv i kome je namijenjen?

Mislim da je naš fes­ti­val zanim­ljiv širo­kom spek­tru lju­di zato što je ovdje riječ o tema­ma koje nisu usko spe­ci­ja­li­zi­ra­ne. Filmovi dono­se pri­če o naj­raz­li­či­ti­jim kul­tu­ra­ma, kako o našoj kul­tu­ri, tako i o kul­tu­ra­ma iz dru­gih zema­lja naše regi­je, kao i iz svi­je­ta. Međutim, ove pri­če nisu usko veza­ne samo uz tra­di­cij­ske obli­ke kul­tu­re, već se one bave i urba­nim tema­ma – pita­nji­ma odno­sa čovje­ka i živo­ti­nja, čovje­ka i pri­ro­de i slič­no. Kada sam selek­ti­ra­la ovo­go­diš­nji pro­gram, uči­ni­lo mi se da je aktu­al­na tema upra­vo među­so­ban odnos čovje­ka i oko­li­ne, tj. pri­ro­de. Tako neki fil­mo­vi pro­ble­ma­ti­zi­ra­ju utje­caj čovje­ka na pri­ro­du te povrat­ni utje­caj pri­ro­de na čovje­ka. Tu su pri­če o uzga­ja­li­šti­ma riba koja naru­ša­va­ju eko­sis­tem u nor­ve­škim kra­je­vi­ma, a o slič­nim pro­ble­mi­ma govo­re i auto­ri iz Južnoafričke repu­bli­ke i Tajvana. Možemo slo­bod­no reći da je ETNOFILm nami­je­njen i biolo­zi­ma i kul­tur­nja­ci­ma, i mla­đim i sta­ri­jim gene­ra­ci­ja­ma. Široki ras­pon tema je ono što priv­la­či naše gos­te. Apeliram na naše Istrane da nam se pri­dru­že jer sigur­no neće zažaliti.

hh

Kako je kon­ci­pi­ran ovo­go­diš­nji ETNOFILm fes­ti­val? Što nas sve oče­ku­je u okvi­ru festivala?

Općenito, pro­gram će biti bogat, uz kon­cert, i izlož­bu te mis­lim da svo­jom raz­no­li­koš­ću može pri­vu­ći publi­ku. Već 27. trav­nja zapo­či­nje među­na­rod­na radi­oni­ca vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je koja se ove godi­ne odr­ža­va uz pot­po­ru UNESCO-ova ure­da iz Venecije. Ovo je novost za naš fes­ti­val te nam uka­zu­je na to da je UNESCO pre­poz­nao kva­li­te­tu fes­ti­va­la u dome­ni oču­va­nja nema­te­ri­jal­ne kulture.

Zahvaljujući ovoj pot­po­ri, odr­žat ćemo okru­gli stol na temu meto­do­lo­gi­je vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je u istra­ži­va­nju i pre­zen­ti­ra­nju nema­te­ri­jal­ne kul­tu­re na kojem će sudje­lo­va­ti mla­di vizu­al­ni antro­po­lo­zi, etno­lo­zi i muzej­ski dje­lat­ni­ci s podru­čja jugo­is­toč­ne Europe – BiH, Makedonije, Srbije, Slovenije i Hrvatske. Okrugli stol odr­ža­va se dan pri­je samog fes­ti­va­la. Prvog dana fes­ti­va­la, 3. svib­nja, bit će i otvo­re­nje izlož­be dvi­ju fran­cu­skih auto­ri­ca. Riječ je o foto­ese­ju koji, kroz spoj foto­gra­fi­je i zvu­ka, govo­ri o imi­gran­ti­ma iz Afrike u Francusku te nji­ho­vom povrat­ku, odnos­no izgo­nu u Afriku.

U večer­njim sati­ma prvog dana zapo­čet će i film­ski pro­gram. Tijekom dru­gog dana ETNOFILm‑a Marcus Banks i Jay Ruby pred­sta­vit će svo­ju knji­gu, dok će tre­ćeg dana, u subo­tu, odr­ža­ti pre­da­va­nje na temu svo­jih recent­nih istra­ži­va­nja i pro­je­ka­ta. Zatvaranje fes­ti­va­la bit će oko 21 sat, nakon čega ćemo ponov­no pred­sta­vi­ti pobjed­ni­ke. Svake veče­ri oče­ku­ju nas i ugod­na dru­že­nja. Post-pro­jek­cij­ski pro­gram još se orga­ni­zi­ra, ali ga može­mo već sada najaviti.

Možete li nam reći više o knji­zi Jay Rubyja i Marcusa Banksa?

Ove godi­ne ima­mo veli­ku čast ugos­ti­ti Jaya Rubyja i Marcusa Banksa, dvi­je oso­be koje su mno­go dopri­ni­je­le recent­nom razvo­ju vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je. Prošle su godi­ne oni izda­li knji­gu ‘Made to Be Seen: Perspectives on the History of Visual Anthropology’ (‘Napravljeno kako bi bilo viđe­no: Perspektive povi­jes­ti vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je’; pri­je­vod auto­ra) koja je kom­pen­dij zna­nja o vizu­al­noj antro­po­lo­gi­ji. Knjiga se bavi vizu­al­nom antro­po­lo­gi­jom u širem smis­lu, ne samo u smis­lu etno­graf­skog fil­ma, već i u smis­lu foto­gra­fi­je te tije­la kao nači­na vizu­al­nog komuniciranja.

Ruby i Banks su u svo­jem dje­lu zais­ta ušli u sve pore vizu­al­nos­ti, kao i u način na koji se vizu­al­na antro­po­lo­gi­ja odno­si pre­ma vizu­al­nom. Mislim da će njih dvo­je odr­ža­ti zanim­lji­vu pre­zen­ta­ci­ju, kao i pre­da­va­nje. Profesor Ruby se ina­če bavi mul­ti­me­di­jal­nim etno­gra­fi­ja­ma. Dakle, on ide i korak dalje od etno­graf­skog fil­ma gdje kroz mul­ti­me­di­ju, foto­gra­fi­je, video snim­ke, raz­go­vo­re i arhiv­ske foto­gra­fi­je pra­vi kolaž koji govo­ri o nekoj zajed­ni­ci. Konkretno, Ruby se bavio Oak Parkom, nase­ljem u Chicagu u kojem je odras­tao. On je sto­ga pri­lič­no auto­re­flek­si­van, što je vrlo bit­no u današ­njoj antro­po­lo­gi­ji. Danas je važ­no da se i sam antro­po­log ili etno­log i pos­ta­vi pre­ma vlas­ti­toj temi.

ghjfgjf

U natje­ča­ju za 4. ETNOFILm tra­ži­li su se doku­men­tar­ni fil­mo­vi koji ino­va­tiv­no pris­tu­pa­ju kul­tur­nim feno­me­ni­ma i etno­gra­fi­ji sva­kod­nev­ni­ce. Na koji su to način fil­mo­vi koje će se ove godi­ne pri­ka­zi­va­ti inovativni?

Zanimala nas je ino­va­ci­ja u meto­do­lo­gi­ji. Tražili smo novi­ne, ne samo u vizu­al­noj kon­cep­ci­ji, teh­ni­ci sni­ma­nja, već i u samom istra­ži­va­nju. Zato me poseb­no vese­li što ove godi­ne ima­mo puno auto­re­flek­siv­nih i ese­jis­tič­kih fil­mo­va. Statične smo inter­v­jue ove godi­ne sta­vi­li u dru­gi plan. Važna nam je bila i par­ti­ci­pa­ci­ja auto­ra u samom feno­me­nu – par­ti­ci­pa­ci­ja auto­ra i indi­vi­du­al­ca ili zajed­ni­ce koju istra­žu­je, kao i moguć­nost išči­ta­va­nja auto­ro­vog antro­po­lo­škog i etno­lo­škog istra­ži­va­nja. Imamo, pri­mje­ri­ce, temu gdje je nara­tor glav­ni lik fil­ma i pre­pri­ča­va čitav svoj život. Ova je pri­ča toli­ko dobro uklop­lje­na u život­no puto­va­nje auto­ra i subjek­ta fil­ma da auto­ru uspi­je­va čitav život pre­ni­je­ti kroz film, na jedan vrlo sup­ti­lan i topao način. Imamo i zais­ta div­nih stu­dent­skih fil­mo­va gdje se vidi da su oni dois­ta dobro pri­hva­će­ni od druš­tva te se to osje­ća kroz kameru.

 Također, ima­mo i taj­van­ski film iz tele­vi­zij­ske pro­duk­ci­je. Autori ovog fil­ma su godi­nu dana sni­ma­li jed­nu zajed­ni­cu, a kako su i sami pos­ta­li dio te zajed­ni­ce, na ljud­ski i topao način mogli su pri­ka­za­ti njen sva­kod­nev­ni život. Moram nagla­si­ti da je naša želja bila potak­nu­ti i hrvat­sku pro­duk­ci­ju te smo oda­bra­li tri hrvat­ska fil­ma s koji­ma smo jako zado­volj­ni. S obzi­rom na to da je riječ o fil­mo­vi­ma koji i drug­dje u svi­je­tu mogu kon­ku­ri­ra­ti osta­lim doku­men­tar­nim fil­mo­vi­ma, nadam se da će se nji­ho­vim pri­ka­zi­va­njem i više potak­nu­ti ovak­va vrsta produkcije.

 Koliko će se fil­mo­va pri­ka­zi­va­ti? Je li ih bilo teško odabrati?

Bilo ih je iznim­no teško oda­bra­ti. Stiglo je više od 120 fil­mo­va, a izvan roka me kon­tak­ti­ra­lo dese­tak auto­ra koje smo rezer­vi­ra­li za nared­nu godi­nu. Za čet­vr­to izda­nje fes­ti­va­la konač­no smo oda­bra­li ukup­no 24 fil­ma. Odlučili smo mak­si­mal­no isko­ris­ti­ti vri­je­me i pri­ka­za­ti što je više dobrih fil­mo­va mogu­će. Prikazivat će se osam fil­mo­va dnevno.

Iz kojih sve zema­lja dola­ze filmovi?

Produkcije su iz Australije, Tajvana, Indonezije, Njemačke, Italije, Francuske, SAD‑a, Argentine, Brazila i Južnoafričke repu­bli­ke. No, teme nisu nuž­no iz tih zema­lja. Primjerice, film u nje­mač­koj pro­duk­ci­ji možda tema­ti­zi­ra Egipat.

 Kako su fil­mo­vi podi­je­lje­ni, tj. hoće li četi­ri kate­go­ri­je – fil­mo­vi ško­lo­va­nih auto­ra, etnologa/antropologa; fil­mo­vi čiji auto­ri nisu etnolozi/antropolozi; fil­mo­vi tele­vi­zij­ske pro­duk­ci­je; stu­dent­ski rado­vi – i ove godi­ne biti jed­na­ke oni­ma iz proš­lih godina?

Zasad nam se ova­kav kon­cept fes­ti­va­la čini naj­za­hval­ni­jim. Televizijska pro­duk­ci­ja je nešto sla­bi­je zas­tup­lje­na, a mi je želi­mo zadr­ža­ti upra­vo kako joj bi dali pri­li­ku da se istak­ne. Školovani antro­po­lo­zi, to smo mi; tako je fes­ti­val i nas­tao. Studenti su nam vrlo bit­ni jer se oni se for­mi­ra­ju, i kroz naš fes­ti­val, kao budu­ći antro­po­lo­zi. Konačno, kate­go­ri­ja ‘nean­tro­po­lo­ga’ nam je jako zna­čaj­na, s obzi­rom na to da u raz­ma­tra­nji­ma etno­graf­skog fil­ma ima auto­ra koji se zala­žu za to da etno­graf­ski film bude stro­go pro­dukt struč­nog istra­ži­va­nja. Smatram da i među lju­di­ma koji nisu iz stru­ke pos­to­je oso­be s odre­đe­nim sen­zi­bi­li­te­tom koji im omo­gu­ća­va da napra­ve divan i kva­li­te­tan etno­lo­ški i antro­po­lo­ški film.

 Kako komen­ti­ra­te kva­li­te­tu fil­mo­va pri­jav­lje­nih na natječaj?

Jako smo zado­volj­ni. Čak smo raz­miš­lja­li o tome da jedan dan pro­du­ži­mo fes­ti­val kako bi mogli pri­ka­za­ti sve fil­mo­ve. Ipak, i za ova tri dana gle­da­li smo oda­bra­ti naj­bo­lje. Naravno, kva­li­te­tu fil­mo­va konač­no će publi­ka pro­ci­je­ni­ti. U ovom kon­tek­s­tu moram reći da smo i proš­lih godi­na pri­ma­li i pri­ka­zi­va­li uis­ti­nu kva­li­tet­ne i dobre fil­mo­ve. Mislim da se to odra­zi­lo i u proš­lo­go­diš­njem gos­to­va­nju našeg fil­ma pobjed­ni­ka na Trento film fes­ti­va­lu gdje se pri­ka­zu­ju samo naj­bo­lja godiš­nja ostva­re­nja sa svih važ­ni­jih fes­ti­va­la etno­lo­ških fil­mo­va diljem Europe.

Dodatna pot­vr­da naše kva­li­te­te su i surad­nje u post-fes­ti­val­sko vri­je­me kada naši fil­mo­vi odla­ze na gos­to­va­nja u zagre­bač­ki Grič i Dokukino, u Art-kino u Rijeku, ili, pak, na Vinkovačke jese­ni. Ove godi­ne otpu­to­va­li smo u Pariz kako bi selek­ti­ra­li fil­mo­ve i uspos­ta­vi­li surad­nju s Međunarodnim fes­ti­va­lom etno­graf­skog fil­ma ‘Jean Rouch’ te nam iz orga­ni­za­ci­je ovog fes­ti­va­la dola­zi i pred­sjed­nik žiri­ja čet­vr­tog ETNOFILm‑a, Jacques Lombard. Od samog počet­ka, odr­ža­va­mo i redo­vi­tu surad­nju s beograd­skim fes­ti­va­lom etno­graf­skog fil­ma gdje smo dosad odr­ža­va­li pre­zen­ta­ci­je našeg rada i predavanja.

Koji su cilje­vi ETNOFILm festivala?

Ciljevi su višes­tru­ki. Naš prvi cilj je nagla­si­ti važ­nost vizu­al­nih meto­da u istra­ži­va­nju i inter­pre­ti­ra­nju nema­te­ri­jal­ne kul­tu­re te se kroz film kao medij pri­bli­ži­ti široj publi­ci. Također, kroz film želi­mo upoz­na­ti raz­li­či­te kul­tu­re i kul­tur­ne feno­me­ne i radi­ti na pro­mo­ci­ji kul­tur­ne raz­li­či­tos­ti i razu­mi­je­va­nja te raz­li­či­tos­ti. Treći cilj je biti plat­for­ma za raz­mje­nu ide­ja s među­na­rod­nom stru­kom, tj. kole­ga­ma iz svi­je­ta te omo­gu­ći­ti našim stu­den­ti­ma pri­li­ku da poka­žu svoj rad, upoz­na­ju dru­ge lju­de i raz­mje­nju­ju ideje.

jkhjkhjkhj

Kako da ‘obi­čan čovjek’ shva­ti poj­mo­ve etno­lo­gi­je i antro­po­lo­gi­je? Što je npr. etno­gra­fi­ja svakodnevnice?

Možemo reći da je antro­po­lo­gi­ja zna­nost koja se bavi čovje­kom u naj­ši­rem smis­lu te rije­či. Imamo biolo­šku antro­po­lo­gi­ju, pa kul­tur­nu antro­po­lo­gi­ju koja je usko veza­na uz etno­lo­gi­ju. Etnologija se u svo­jem kla­sič­nom, tra­di­ci­onal­nom smis­lu bavi­la isklju­či­vo rural­nim sre­di­na­ma, osta­ci­ma neke ide­ali­zi­ra­ne kul­tu­re. Ovo je, narav­no, u pos­t­mo­der­nim teori­ja­ma odba­če­no. Predmetom istra­ži­va­nja pos­ta­la je grad­ska čet­vrt, sva­kod­nev­ni život. Etnološki feno­me­ni koje sva­kod­nev­no može­mo vidje­ti oko sebe su obi­ča­ji koji­ma smo okru­že­ni. Primjerice, tu su reli­gij­ski obi­ča­ji, poput Božića i Uskrsa, tu su maška­re, a danas je u foku­su i prehrana.

 Na koji se način gra­đa­ni iz lokal­ne zajed­ni­ce mogu uklju­či­ti u Vaš projekt?

Neki lju­di sudje­lu­ju dona­ci­ja­ma. Vrlo čes­to to budu dona­ci­je u ‘pri­ro­di’. Primjerice, smje­štaj za auto­re doni­ra­ju lju­di koji ima­ju apart­ma­ne, vlas­ni­ci kafi­ća i res­to­ra­na nam iza­đu u susret. To je lijep znak i uka­zu­je na dobru volju da sta­nov­ni­ci Rovinja pri­hva­ća­ju fes­ti­val i da ga žele. S dru­ge stra­ne, polaz­ni­ci radi­oni­ca su proš­le godi­ne ostva­ri­li div­ne film­ske zapi­se s gra­đa­ni­ma Rovinja i tu su zabi­lje­že­ne život­ne pri­če samih sta­nov­ni­ka. To je ta par­ti­ci­pa­ci­ja gra­da, a inte­rak­ci­ja s našim radi­oni­ča­ri­ma ovdje dola­zi do izra­ža­ja. Zatim, gra­đa­ni su pozva­ni na pro­jek­ci­je fil­mo­va, kao i osta­la zbi­va­nja u okvi­ru fes­ti­va­la jer je ETNOFILm jav­no dobro i slu­ži građanstvu.

Mogu li se u ETNOFILm uklju­či­ti i volonteri?

Naravno. Javljaju nam se čak i volon­te­ri iz Finske, ali su nam u tom slu­ča­ju pro­blem put­ni tro­ško­vi. Našim volon­te­ri­ma pla­ća­mo i put­ne tro­ško­ve i smje­štaj i hra­nu. Bez obzi­ra na tro­ško­ve, volon­te­ri na pro­jek­ci­ja­ma, koji doče­ku­ju gos­te te ih otpra­te puno nam zna­če. Ovim putem želim pozva­ti stu­den­te i uče­ni­ke sred­njih ško­la iz Istre koji su volj­ni nešto nauči­ti, dobro se pro­ves­ti i dru­ži­ti se s lju­di­ma iz cije­le Europe da se jave. Mogu se javi­ti meni, na kon­takt koji se nala­zi se na stra­ni­ca­ma ETNOFILm‑a.

 Kakav će biti dalj­nji razvoj ETNOFILm festivala?

Ja sam opti­mist. Vidim sjaj­nu buduć­nost! Imamo lju­de koji žele gos­to­va­ti na fes­ti­va­lu i lju­de koji žele radi­ti puni entu­zi­jaz­ma. Zato mis­lim da fes­ti­val ima svo­ju buduć­nost. Osim entu­zi­jaz­ma jako je bit­na i ins­ti­tu­ci­onal­na pot­po­ra za koju sam sigur­na da neće izostati.
Što mis­li­te, kako će se u buduć­nos­ti razvi­ja­ti sek­to­ri kul­tur­ne bašti­ne i turiz­ma? Hoće li razvoj ovih sek­to­ra biti na neki način povezan?
Svakako, to je nešto što nije upit­no. Pitanje je samo kako ćemo gos­po­da­ri­ti našom baštinom.

Trebamo li se boja­ti eks­plo­ata­ci­je, bana­li­za­ci­je kul­tur­ne bašti­ne u turis­tič­ke svrhe?

Ne tre­ba­mo se boja­ti jer pos­to­ji veli­ki broj struč­nih lju­di u minis­tar­stvi­ma kul­tu­re i turiz­ma te muze­ji­ma i ins­ti­tu­ci­ja­ma koje će usmje­ra­va­ti takav posao, a oni koji nje­gu­ju nema­te­ri­jal­nu bašti­nu zna­ju što žele i što ne žele. Trebamo se samo pri­la­go­di­ti kul­tur­nim feno­me­ni­ma te ih mak­si­mal­no isko­ris­ti­ti u pro­mo­ci­ji svo­je zem­lje, a da pri­tom ne eks­plo­ati­ra­mo ni lju­de, ni zna­nja. Bitno je pošti­va­ti volju zajed­ni­ce, o tome gdje i kada nje­ni pri­pad­ni­ci žele poka­za­ti svo­je obi­ča­je, odnos­no žele li ih uop­će poka­zi­va­ti i u dru­gim mjes­ti­ma i u dru­go vri­je­me, no što to obi­čaj nala­že. Sve mora biti u dogo­vo­ru sa zajed­ni­com. Prema mojem istra­ži­va­nju i iskus­tvu turis­ti žele ono lokal­no autoh­to­no, neiz­mi­je­nje­no, koli­ko je to mogu­će, jer kul­tu­ra se mije­nja. Mislim da ovdje veli­ku ulo­gu ima­ju etno­lo­zi koji bi tre­ba­li sura­đi­va­ti i edu­ci­ra­ti dje­lat­ni­ke u turis­tič­kom sek­to­ru. Jako je bit­no zna­ti da turis­ti ne žele samo sun­ce i more, nego žele vidje­ti i Kaštel u Pazinu, Arenu u Puli, Baziliku u Poreču, čuti pje­va­nje ‘na tan­ko i debe­lo’, kao i biti­na­du. Oni žele zapra­vo jedan holis­tič­ki pris­tup mjes­tu kojeg posjećuju.

Mogu li na budu­ći ETNOFILm svo­je stu­dent­ske fil­mo­ve pri­ja­vi­ti bilo koji stu­den­ti ili je fes­ti­val otvo­ren samo za stu­den­te antro­po­lo­gi­je i etnologije?

Mogu se pri­ja­vi­ti bilo koji stu­den­ti se bave istra­ži­va­njem u kul­tu­ri. Kulturološki stu­di­ji su danas vrlo bli­zu ono­ga što su kul­tur­na antro­po­lo­gi­ja i etno­lo­gi­ja. Vjerujem da bi se mogli uklju­či­ti čak i stu­den­ti povi­jes­ti koji se bave povi­ješ­ću sva­kod­nev­nog živo­ta. Općenito, ETNOFILm je otvo­ren za sve stu­den­te, ali i istra­ži­va­če u kul­tu­ri koji nisu studenti.

Jeste li na natje­ča­ju za čet­vr­ti ETNOFILm pri­mi­li rado­ve i hrvat­skih studenata?

Imali smo samo jedan, i to video sek­ci­je sa Filozofskog fakul­te­ta u Zagrebu. Nadam se da će se kroz našu radi­oni­cu u ETNOFILm uklju­či­ti još više hrvat­skih stu­de­na­ta. Kod nas se naža­lost vizu­al­na antro­po­lo­gi­ja pre­da­je kao jed­no­se­mes­tral­ni kole­gij. To je vrlo krat­ko vri­je­me da bi pro­fe­sor uop­će imao vre­me­na prak­tič­no radi­ti sa stu­den­ti­ma, pa je uglav­nom riječ o teorij­skim pre­da­va­nji­ma. Nemaju ni pros­to­ra za veće istra­ži­va­nja. Stoga je jedan od cilje­va naše radi­oni­ce pru­ži­ti plat­for­mu našim stu­den­ti­ma i istra­ži­va­či­ma u kul­tu­ri da napra­ve neki film i da prak­tič­no isko­ris­te svo­je znanje.

Smatrate li da je radi­oni­ca vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je za koju koti­za­ci­ja izno­si 60 € nekim hrvat­skim ili stra­nim stu­den­ti­ma pre­sku­pa? Što je sa stu­den­ti­ma koji si ne mogu pri­ušti­ti da se pri­ja­ve na radionicu?

Smatramo da radi­oni­ca nije pre­sku­pa s obzi­rom na to da su u ovu cije­nu uklju­če­na pre­da­va­nja, rad­ni mate­ri­jal, i hra­na za šest dana. Smještaj je, tako­đer, povolj­ni­ji za stu­den­te. Ako zna­mo da se ovak­ve radi­oni­ce – pod vod­stvom jed­na­ko kva­li­tet­nih pro­fe­so­ra – izvan Hrvatske napla­ću­ju od tisu­ću, pa čak i do dvi­je tisu­će eura, ne čudi što su i stu­den­ti iz svih zema­lja Europe zain­te­re­si­ra­ni da dođu u Rovinj. Naš cilj je u konač­ni­ci ima­ti bes­plat­ne radi­oni­ce, no, za to su potreb­na još dodat­na ula­ga­nja i sponzorstva.

Možemo li oče­ki­va­ti da će se stu­den­ti ubu­du­će, kako bi mogli poha­đa­ti radi­oni­cu vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je, neg­dje moći pri­ja­vi­ti za kak­vu stipendiju?

Želja nam je da radi­oni­ca bude pot­pu­no bes­plat­na, a da polaz­ni­ci budu oda­bra­ni na teme­lju izvr­s­nos­ti, što je i danas uvjet jer je broj mjes­ta ogra­ni­čen, a zain­te­re­si­ra­nih puno. Na doma­ćoj i inter­na­ci­onal­noj razi­ni pos­to­je sti­pen­di­je koje olak­ša­va­ju mobil­nost stu­de­na­ta, a i sami smo ima­li iskus­tvo da je odre­đe­ni fakul­tet odo­brio gru­pi stu­de­na­ta budžet za bora­vak i istra­ži­va­nje u Rovinju. Ono što sma­tram da bi bilo dobro i važ­ni­je od same cije­ne, pod uvje­tom da ona ne ras­te, jest to da u dogo­vo­ru s fakul­te­ti­ma i fakul­tet­skim odsje­ci­ma, radi­oni­ca nosi odre­đe­ne ECTS bodo­ve koji se stu­den­ti­ma upi­su­ju u indeks.

Hoće li radi­oni­ca u buduć­nos­ti nosi­ti ECTS bodove? 

Iako nismo još raz­go­va­ra­li s vodi­te­lji­ma odsje­ka o toj moguć­nos­ti, usko sura­đu­je­mo s pro­fe­so­ri­ca­ma vizu­al­ne antro­po­lo­gi­je na Filozofskom fakul­te­tu u Zagrebu i Zadru te kul­tu­ral­nih stu­di­ja u Rijeci. U sko­roj buduć­nos­ti pred­lo­žit ćemo im i surad­nju u vidu ECTS bodo­va, ali zasad ne može­mo ništa garantirati.

Dunja Mickov