POZICIJA KULTURE U PREDIZBORNOJ KAMPANJI
Predizborne kampanje poznate su među građanima kao vrijeme „kruha i igara“ – tada se ne štedi, pogotovo ne na kulturnim aktivnostima. Međutim, postavlja se pitanje u kojem se kontekstu spominje kultura u predizbornim obećanjima. Spominje li se uopće? Je li dovoljno koristiti u promotivne svrhe? I na kraju krajeva, što se događa na kulturnoj sceni nakon izbora?
U potrazi za odgovorom, pregledali smo predizborne programe kandidacijskih lista za Županijsku skupštinu Istarske županije. Od ukupno devet lista, tek u programima njih četiri spominje se razvoj kulture. Međutim, treba naglasiti i da u tim programskim smjernicama nisu navedene konkretne mjere za njezin razvoj. Neke od ideja(?) jesu osnaživanje udruga i njihovo umrežavanje s ciljem poticanja razvoja kulture; uspostavljanje autonomnog položaja kulture; spašavanje onog što je „ostalo“ od kulture; osmišljavanje programa kroz regionalne i lokalne centre kulture. I tu pitanje razvoja kultura staje. Kako se obećanja planiraju ispuniti, ostaje nejasno.
Slobodni umjetnik Marko Grbac Knapić, na pitanje uzima li politika kulturu zdravo za gotovo, kaže da umjesto da se radi na kvalitetnim programima, ona ipak u predizbornim kampanja služi prvenstveno kao sredstvo promocije.
‑Tada se otvaraju kanali za kulturne aktivnosti, ali oni se odmah gase nakon izbora. Prema tome, kao slobodni umjetnik i muzičar mogu reći da jedva čekam da ovi izbori prođu i da se sve vrati u ‘normalu’, veli Grbac Knapić.
Bez obzira na stanje na političkoj sceni, ističe da je kultura vrlo jaka, i ona „živi“ iako to nije vidljivo na prvi pogled.
‑Dapače, kada je represija veća, kultura cvijeta! Razlog tome je što onda ona služi ljudima kao sredstvo oslobađanja, kao svojevrsni ispušni ventil. To se pogotovo vidi u području nezavisne kulture koju smatram najvažnijim segmentom jer dopušta stvaranje nečeg novog, veli Grbac Knapić.
Slično stajalište iznijela je i slobodna umjetnica Kristina Nefat, budući da tvrdi da je upravo nezavisna kultura ishodište kreativnog razvoja.
‑Svi potiču umrežavanje i ja sam pobornik umrežavanja, pogotovo institucija i nezavisne kulturne scene. Institucije su trome i sporije, ali imaju hladni pogon, dok nezavisna kultura ima prednost u smislu da brzo reagira te je vrlo kreativna, veli Nefat.
Dodaje i da problem je što se za kulturu, primjerice u Gradu Puli, odvaja manje nego u drugim gradovima te još uvijek nisu jasni kriteriji raspodjele novaca. S druge strane, istaknula je da nije sve tako crno jer je Grad Pula postavio kvalitetnu kulturnu strategiju, a donesen je i operativni plan.
– Do kraja godine trebao bi se otvoriti Odjel za kulturu, koji je Grad ukinuo, te ako se on realizira, moglo bi se puno više raditi na tom polju, kaže Nefat.
Ravnatelj Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna Pula, Davor Kliman, također je optimističnog stava.
‑Dakako da kultura ovisi o politici i gospodarskom stanju. Međutim, ne može se reći da se ona zanemaruje. Mislim da se radi mnogo na području kulture. Evo i danas su u gradu Puli postavljene četiri izložbe, što je dosta za grad od pedesetak tisuća stanovnika, kaže Kliman.
Veli i da je potrebno da sredina prihvati i cijeni kulturu. To ne ovisi samo o politici i političarima.
Napisala Vlasta Vujačić