U HUIU galeriji izloženi neki od najvažnijih radova Mirka Ilića

20.10.2021.

Iz povijesti ljudske gluposti – dizajnerska povijest svijeta

• Ilić je radio kao dizajner, art direktor i ilustrator za brojne novine i magazine – Polet, Start, Danas, Panorama, Time, New York Times, Wall Street Journal i druge, na izložbi pregršt velikih novinskih naslovnica, kazališnih plakata i stripova • Ilićevi radovi evociraju neke od najvažnijih događaja koji su se odvili za vrijeme naših života •

• Izložba Mirko Ilić: Iz povi­jes­ti ljud­ske glu­pos­ti – dizaj­ner­ska povi­jest svi­je­ta otvo­re­na je 14. lis­to­pa­da u Galeriji Hrvatskog udru­že­nja inter­dis­ci­pli­nar­nih umjet­ni­ka u Puli, a iza­zva­la je vrlo veli­ku pozor­nost publike.

Riječ je o putu­ju­ćoj izlož­bi koja je prvi put pred­stav­lje­na u HDD gale­ri­ji u ruj­nu, a daje pano­ram­ski pri­kaz rada istak­nu­tog gra­fič­kog dizaj­ne­ra Mirka Ilića – od pla­ka­ta, pre­ko novin­skih nas­lov­ni­ca i ilus­tra­ci­ja do stri­po­va, remik­si­ra­nih kao pri­ča o pos­ljed­njih 120 godi­na ljud­ske povi­jes­ti, od počet­ka 20. sto­lje­ća do danas.

Kustos izlož­be je Marko Golub koji je, uz Kristinu Nefat, otvo­rio izlož­bu. Nefat je istak­nu­la da je ovo prvi put od Sajma knji­ga da Ilić izla­že u Puli te da je ovo dale­ko boga­ti­ja izlož­ba. „Čast nam je što smo je doni­je­li u Pulu“, nagla­si­la je.

Golub je uoči otvo­re­nja istak­nuo kako je ova izlož­ba i za HDD bila velik zalo­gaj te da nedos­ta­je veli­kih pros­to­ra za ovak­ve izlož­be. „Bilo je sto­ga teško izdvo­ji­ti rado­ve jer je mala izlož­ba a veli­ka koli­či­na važ­nih Ilićevih rado­va“, napo­me­nuo je Golub istak­nuv­ši kako je, s obzi­rom na to da je Ilić radio kao dizaj­ner, art direk­tor i ilus­tra­tor za broj­ne novi­ne i maga­zi­ne – Polet, Start, Danas, Panorama, Time, New York Times, Wall Street Journal i dru­ge, na izlož­bi pre­gršt veli­kih novin­skih nas­lov­ni­ca, kaza­liš­nih pla­ka­ta i stripova.

„Ilić je nji­ma dao snaž­ne komen­ta­re na aktu­al­na druš­tve­na i poli­tič­ka zbi­va­nja u vre­men­skom ras­po­nu od počet­ka svo­je kari­je­re u dru­goj polo­vi­ci 1970-ih godi­na pa sve do danas. Ti rado­vi, objav­lji­va­ni u novi­na­ma i časo­pi­si­ma, koji evo­ci­ra­ju neke od naj­važ­ni­jih doga­đa­ja koji su se odvi­li za vri­je­me naših živo­ta, čine osno­vu ove izlož­be, iako tu ima osvr­ta i na dru­ga zbi­va­nja“, rekao je Golub nagla­siv­ši kako je Ilić je apso­lut­no naj­poz­na­ti­ja oso­ba iz gra­fič­kog dizaj­na s ovih pros­to­ra u svijetu.

„Bilo je teško odlu­či­ti kako oda­bra­ti i kako pos­lo­ži­ti rado­ve za ovu izlož­bu. Odlučili smo se u konač­ni­ci na manju selek­ci­ju i gus­to pos­tav­lje­ne rado­ve kako bi nam oni pri­ča­li nešto novo a izlož­ba je osnov­ni kos­tur nje­go­vih rado­va, uklju­ču­ju­ći i one rijet­ko izla­ga­ne“, dodao je istak­nuv­ši kako ova izlož­ba adre­si­ra i neke od glav­nih pro­ble­ma izla­ga­nja gra­fič­kog dizaj­na i ilus­tra­ci­je u gale­rij­skom okruženju.

U pra­vi­lu ih se izla­že kao pred­me­te koji su na neki način izvr­ši­li svo­ju funk­ci­ju i pos­ta­li muzej­skim arte­fak­ti­ma – novin­ske ilus­tra­ci­je su ispri­ča­le pri­ču nekog poli­tič­kog član­ka i pri­ka­zu­ju se izo­li­ra­ne, izvan kon­tek­s­ta u kojem su bile objav­lje­ne, pla­ka­ti su tako­đer oba­vi­li svo­ju pro­pa­gan­d­nu ulo­gu, ski­nu­ti s uli­ce, stav­lje­ni pod stak­la, umi­rov­lje­ni od svo­je funk­ci­je. „Upravo zato nam se svi­đa­la ide­ja da ih makar na ovaj način re-funk­ci­ona­li­zi­ra­mo, ponov­no upo­tri­je­bi­mo ne kao samo­dos­tat­ne umjet­nič­ke arte­fak­te nego pred­me­te koji odjed­nom ima­ju ulo­gu ispri­ča­ti neku novu priču.

„Postav izlož­be tako kon­fron­ti­ra rado­ve koji su eks­pli­cit­no poli­tič­ki i one koji na prvi pogled to nisu, brit­ka čita­nja druš­tve­ne stvar­nos­ti i tuma­če­nja kom­plek­s­nih znans­tve­nih i filo­zof­skih spoz­na­ja, dra­mu glo­bal­nih kon­fli­ka­ta i intim­ne dra­me, sli­ke mrž­nje i zla i sli­ke empa­ti­je i lju­ba­vi“, zaklju­čio je Golub.

Na izlož­bi se mogla kupi­ti i upra­vo objav­lje­na knji­ga „Mirko Ilić: Dizajnerska povi­jest svi­je­ta“ koja pra­ti samu izložbu.

Tekst i foto­gra­fi­je Paola ALBERTINI