30. Sa(n)jam: Izvrstan audio-vizualni performans „Propulzor – Partitura za brod Galeb“
Tekst Boris VINCEK • Fotografije iz arhiva 30. Sa(n)jam knjige u Istri
Premijerna izvedba audio-vizualnog performansa „Propulzor – Partitura za brod Galeb“ autorskog tima kojeg čine Andrea Matošević, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Miodrag Gladović, Vladislav Knežević i Mario Kalogjera održana je u subotu, 7. prosinca u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula, a u sklopu programa Puna je Pula 30. Sa(n)jam knjige u Istri.
Kolaboraciju gotovo pa istih aktera po vrlo sličnoj strukturi upoznali smo tijekom izvedbe „Sicomata“ u srpnju prošle godine, no u „Propulzoru“ je ova kombinacija donesena na puno višu razinu. Slika, zvuk i riječ se u ovoj partituri savršeno spajaju, ništa nije suvišno ili prenaglašeno, a emocije koje se u tom moru senzornih inputa pretaču bilo je teško kontrolirati. „Propulzor“ je zbog svega toga možda najvažniji pulski kulturni događaj ove godine u što se mogla uvjeriti brojna publika koja je popunila malu scenu INK‑a do zadnje stolice.
Začudna je priča tog „broda mira“ koji je izrađen za vrijeme fašizma i tada nosio ime RAMB III. Prenosio je banane iz okupiranih zemalja u Africi, a u Bengaziju u Libiji ostao je bez pramca pa je do Trsta morao ići u rikverc, preko krme. Kako nas povijest uči potonuo je u riječkoj luci, zahvaljujući bombama američkih zrakoplova pred kraj rata – no tada je njegova uloga bila drugačija – zvao se Kiebitz i bio je minopolagač. Nakon što su ga s dna mora izvukli Vlado Kokezar, Vicko Lapov, Skopazzi, Bonifačić i Filčić, završio je u Uljaniku gdje su ga, po jednoj priči, upravo radnici Uljanika prekrstili, a po njemu je ime dobila i zapadna obala Otoka preimenovana u ‘Molo Galeb’. Ovo su samo osnovne povijesne crtice koje možemo iščitati iz istoimenog eseja Andree Matoševića koji prati ovaj pertormans.
Dok su Alen i Nenad Sinkauz bili zaduženi za odličnu glazbu, Andrea Matošević je čitao tekst koji se oslanja na gore spomenuti esej, ali koji tijekom izvedbe dobiva stamenu građu – elegičnu, uzbudljivu, dinamičnu, a u konačnici i šaljivu jer predviđa blisku budućnost u kojoj će taj brod, simbol pokreta nesvrstanih, postati turistička atrakcija u kojoj će se moći boraviti prisjetivši se njegove začudne prošlosti ili ju u potpunosti zanemariti i konzumirati poput bilo koje destinacije. Kombinacija glazbe i slike bila je također na visokoj razini, a za to je bila najzaslužnija montaža i obrada video sekvenci koju je, koristeći materijale iz zbirke Hrvatskog državnog arhiva, generirao Mario Kalogjera. Zbog pretakanja zvukova, glazbenih i ritmičkih sekvenci, izgovorenog teksta (sa i bez efekata) cijeli je performans mogao biti kakofoničan, no višekanalni audio postav i oblikovanje zvuka Miodraga Gladovića je i taj zvučni element savršeno poslagao za prostor Male scene INK‑a.
„Uljanik je, dakako, konstruirao brodove, ali su s njegovih navoza klizili simboli”, kazao je Matošević tijekom izvedbe, a cijeloj ekipi ovog audio-vizualnog performansa na kraju možemo poručiti da su ovim projektom uspjeli stvoriti još jedan simbol pretočen u san iz kojeg se bilo teško probuditi.
