Izložba Paola Cervi Kervichera „Nemesis“ u galeriji Poola

B. V.

27.12.2024.

Izložba Paola Cervi Kervichera nazi­va „Nemesis“ bit će otvo­re­na u petak, 27. pro­sin­ca u 19 sati, u pul­skoj gale­ri­ji Poola. Prilikom otva­ra­nja izlož­be nas­tu­pi­ti će pul­ski bend Freaktion koji će izves­ti pje­smu pod istim nazi­vom – “Nemesis”. Izložba osta­je otvo­re­na do 16. siječ­nja 2025. godine.

„Vidjela sam rađa­nje sva­kog dje­la koje je Paolo Cervi Kervischer stvo­rio da pos­ta­ne “Nemesis”, možda jedan od naj­su­vre­me­ni­jih cik­lu­sa pos­ljed­njih godi­na koji nam je maes­tro znao pok­lo­ni­ti. Sve je poče­lo u raz­dob­lju pan­de­mi­je, kada je svat­ko od nas bio pri­si­ljen obra­ču­na­ti se sa svi­je­tom, a pos­lje­dič­no i sa samim sobom. U okrut­noj osu­di uda­lja­va­nja jed­nih od dru­gih, dis­tan­ci­rao se i umjet­nik i oslu­ški­vao. Promatrao je razvoj unu­tar­njih pro­ce­sa koji su nas bom­bar­di­ra­lii , mije­nja­li, stva­ra­li kaos, uža­sa­va­li i tero­ri­zi­ra­li. Bilo je onda lako pre­pu­šta­ti se se stra­ho­vi­ma i uta­pa­ti se u gomi­lu, pori­ca­ti doka­ze, ali pra­vi umjet­nik pozvan je govo­ri­ti isti­nu. Onu isti­nu koju se čes­to ismi­ja­va, poni­ža­va. Onu isti­nu koja miri­še na novo, na moguć­nost nečeg dru­gog, dru­gog od sebe.

„Ne više što, nego tko je dak­le Nemesis? On je ubi­ja­nje nesklada.On  je nepod­noš­lji­vost šut­nje, koja se goto­vo uvi­jek hra­ni glu­poš­ću, sa lije­noš­ću, sa oho­loš­ću, sa pono­som i sa nez­na­njem. Koliko toga tre­ba “ruž­nom” da odras­te, koli­ko tru­da, koli­ko pom­pe, koli­ko vani­ta­sa… A što je s lje­po­tom? Što je njoj potreb­no ako ruž­nom toli­ko toga tre­ba? Granice. Ljepota tre­ba gra­ni­ce“, piše Francesca Schillaci u kata­lo­gu izložbe.

Paolo Cervi Kervischer je diplo­mi­rao je sli­kar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Veneciji, u kla­si Emilija Vedove. Predavao je kao gos­tu­ju­ći pro­fe­sor na Sveučilištu u Banjoj Luci i na svo­joj ško­li Laboratorio Cervi Kervischer u Trstu. Također je jazz glaz­be­nik, sak­so­fo­nist, te nas­tu­pa s neko­li­ko ben­do­va. Njegova strast za puto­va­nji­ma i zna­njem odve­li su ga u raz­li­či­te zem­lje, poput Njemačke, Francuske, Tajlanda, kako bi pro­ši­rio svo­je iskus­tvo i kul­tur­nu poza­di­nu. Cervijev vrlo raz­no­lik por­t­felj uklju­ču­je dizajn prve kolek­ci­je šali­ca Illy 1992. i Illy Collection Basket Playground 1997. Od 1991. sli­ka je seri­ju por­tre­ta suvre­me­nih tali­jan­skih pjes­ni­ka (por­tre­ti oda­bra­ni i objav­lje­ni 1994., na špa­njol­skom i na  engle­skom u madrid­skom časo­pi­su Equívalencías). Napisao je i knji­gu “Putopisna biljež­ni­ca. Portreti pjes­ni­ka” (1989−2002), Il Ramo D’Oro, Trst 2002. Cervi je odr­žao mno­ge samos­tal­ne i skup­ne izlož­be u Europi i izvan nje. Živi i radi u Trstu.