Povratak u prošlost kroz obnovljenu Romaničku kuću, otkrića s arheološkog nalazišta Picugi i sjećanja na zabavu u 70-tima

Noć muzeja u Poreču

Tekst i fotografije Kristina FLEGAR

03.02.2025.

Noć muze­ja, popu­lar­na naci­onal­na mani­fes­ta­ci­ja koja već dva deset­lje­ća okup­lja lju­bi­te­lje kul­tur­ne bašti­ne diljem Hrvatske, i ove je godi­ne u Poreču pri­vuk­la broj­ne posje­ti­te­lje. Ovogodišnjom temom „Muzeji – vid­lji­vi i nevid­lji­vi“, orga­ni­za­tor – Hrvatsko muzej­sko druš­tvo želi uka­za­ti na važ­nost muzej­skih ins­ti­tu­ci­ja i svih dugih baštin­skih usta­no­va, na nji­ho­vu vid­lji­vost ali i sve ono što se doga­đa „iza kuli­sa“. Zavičajni muzej Poreštine pri­pre­mio je, tako, u petak, 31. siječ­nja raz­no­vr­stan pro­gram na četi­ri loka­ci­je – u Palači Sinčić (matič­noj zgra­di muze­ja), Romaničkoj kući, Istarskoj sabor­ni­ci i Centru za posje­ti­te­lje „La mula de Parenzo“, pru­ža­ju­ći svim gene­ra­ci­ja­ma pri­li­ku za otkri­va­nje povi­jes­ti, obi­ča­ja i umjet­nos­ti ovog kraja.

Mnogi su se pri­dru­ži­li struč­no vođe­nom obi­la­sku nedav­no otvo­re­nog muzej­skog stal­nog pos­ta­va u obnov­lje­noj Romaničkoj kući, nas­lov­lje­nog „Kultura sta­no­va­nja u Poreču u 19. i 20. st.“, u prat­nji auto­ra – rav­na­te­lji­ce Zavičajnog muze­ja Poreštine dr. sc. Elene Uljančić, Vltave Muk i Gaetana Benčića. Romanička kuća je naj­sta­ri­ja stam­be­na gra­đe­vi­na u gra­du, izgra­đe­na u 13. sto­lje­ću. Sa svo­jom karak­te­ris­tič­nom arhi­tek­tu­rom, uklju­ču­ju­ći kas­ni­je dogra­đe­nu drve­nu tera­su, jedan je od sim­bo­la Poreča, a kao zašti­će­no kul­tur­no dobro upi­sa­na je u Registar kul­tur­nih doba­ra Republike Hrvatske.

U svo­jih 70-ak kva­dra­ta na tri eta­že danas vjer­no pri­ka­zu­je povi­jest kul­tu­re sta­no­va­nja – kako su sta­nov­ni­ci Poreča i oko­li­ce nekad živje­li. Na sva­koj je eta­ži samo jed­na pros­to­ri­ja, oživ­lje­na pom­nim ure­đe­njem inte­ri­je­ra, izlo­že­nim auten­tič­nim pred­me­ti­ma iz fun­du­sa Muzeja, audio i video snim­ka­ma te inte­rak­tiv­nim ekra­ni­ma. U pri­zem­lju je kono­ba – vin­ski podrum, na prvom katu kuhi­nja i bla­go­va­oni­ca s kame­nim ognji­štem, a na dru­gom katu spa­va­ća soba s pri­bo­rom za osob­nu higi­je­nu, tek­s­ti­lom, naki­tom i dru­gim osob­nim pred­me­ti­ma. Šetnjom kroz njih je mogu­će isku­si­ti sva­kod­nev­ni­cu, od rada i dru­že­nja s pri­ja­te­lji­ma do naj­in­tim­ni­jih obi­telj­skih trenutaka.

Publika je isto­vre­me­no u Palači Sinčić ima­la pri­go­du pogle­da­ti izlož­bu „Crte lica: izbor iz fun­du­sa poreč­kog muze­ja“ sa sto­ti­njak pred­me­ta iz svih muzej­skih zbir­ki, na koji­ma su pri­ka­zi ljud­skih lica iz raz­dob­lja anti­ke, sred­njeg i novog vije­ka te suvre­me­nog doba. Najvećim je dije­lom riječ o jav­nos­ti dosad nepoz­na­tim pred­me­ti­ma, ali i o novim akvi­zi­ci­ja­ma i recent­ni­jim arhe­olo­škim nala­zi­ma iznim­ne vri­jed­nos­ti. Izložba je otvo­re­na proš­le godi­ne i jedan je od sadr­ža­ja koji­ma je Zavičajni muzej Poreštine obi­lje­žio 140 godi­na muzej­skog dje­lo­va­nja u Poreču, kao nas­ljed­nik Pokrajinskog arhe­olo­škog muze­ja Istre – prve istar­ske muzej­ske usta­no­ve, osno­va­ne 1884. godine

Predstavljeni su, izme­đu osta­log, antič­ki por­tre­ti iskle­sa­ni u kame­nu, relje­fi lica na ulja­ni­ca­ma u tera­ko­ti, por­tre­ti care­va na kova­ni­ca­ma, sred­njo­vje­kov­na arhi­tek­ton­ska plas­ti­ka, barok­ni por­tre­ti, novo­vje­kov­ni namje­štaj i dje­la moder­ne umjet­nos­ti. Koncept ove izlož­be, oda­bir muzej­skih pred­me­ta i tek­s­to­ve pot­pi­su­je dr. sc. Elena Uljančić.

U Centru za posje­ti­te­lje „La mula de Parenzo“ naj­mla­đi su sudje­lo­va­li u radi­oni­ci izra­de mag­ne­ta, koju je vodi­la kus­to­si­ca Sabina Damiani. Kroz igru i stva­ra­nje, dje­ca od 7 do 12 godi­na osmis­li­la su svo­je uni­kat­ne dizaj­ne i pre­tvo­ri­la ih u stvar­ne pred­me­te koris­te­ći viško­ve kar­to­na, papi­ra, tek­s­ti­la i dru­gih recik­li­ra­nih mate­ri­ja­la koje su apli­ci­ra­li na mag­net­nu foli­ju. Veseli izra­zi lica na kra­ju radi­oni­ce poka­za­li su koli­ko su ponos­ni na svo­je mag­ne­ti­će koje su poni­je­li kući kao uspo­me­nu na Noć muzeja.

Nešto kas­ni­je, u Istarskoj sabor­ni­ci je zapo­čeo sre­diš­nji doga­đaj veče­ri, tije­kom koje­ga nije bilo dovolj­no sto­li­ca za svu zain­te­re­si­ra­nu publi­ku. Predavanje pod nazi­vom „Picugi – sim­bol moći, moć sim­bo­la“ odr­žao je arhe­olog i viši kus­tos Davora Munda, pred­stav­lja­ju­ći naj­no­vi­je spoz­na­je o tom zna­čaj­nom pra­po­vi­jes­nom loka­li­te­tu te arhe­olo­ške nala­ze koji su dati­ra­ni na kraj 8. i 7. sto­lje­će pri­je Krista. Veliku je zna­ti­že­lju i foto­gra­fi­ra­nje mobi­te­li­ma iza­zvao pro­na­đe­ni bron­ča­ni šljem, vrlo rije­dak nalaz kul­tu­re Histra.

Okupljene gra­đa­ne su poz­dra­vi­li i na veli­kom oda­zi­vu zahva­li­li gra­do­na­čel­nik Poreča Loris Peršurić i rav­na­te­lji­ca Zavičajnog muze­ja Poreštine dr. sc. Elena Uljančić. Za muzej je u tije­ku zna­čaj­no raz­dob­lje obi­lje­že­no inten­ziv­nim radom na obno­vi i pre­zen­ta­ci­ji kul­tur­no-povi­jes­ne bašti­ne, istak­nu­la je rav­na­te­lji­ca, pod­sje­ća­ju­ći da su nedav­no za jav­nost otvo­re­na dva stal­na pos­ta­va – Romanička kuća i Memorijalna kuća Joakima Rakovca. Napomenula je i da su obnov­lje­na pro­če­lja Palače Sinčić te naj­a­vi­la sko­raš­nju ener­get­sku obno­vu tog barok­nog kom­plek­sa, uz finan­ci­ra­nje bes­po­vrat­nim sred­stvi­ma iz EU fon­do­va i iz grad­skog proračuna.

Gradonačelnik Peršurić je kazao da Poreč već godi­na­ma doka­zu­je pre­da­nost oču­va­nju svo­je bašti­ne, što u Gradu sma­tra­ju svo­jom odgo­vor­noš­ću i oba­ve­zom, isto­vre­me­no ula­žu­ći u moder­nu infras­truk­tu­ru i ponu­du za kva­li­te­tan život. Naglasio je da nas­tav­lja­ju s naj­ve­ćim ula­ga­njem u kul­tur­nu bašti­nu u moder­noj povi­jes­ti gra­da i osvr­nuo se na obno­vu Palače Sinčić, Romaničke kuće, Memorijalne kuće Joakima Rakovca, Eufrazijane i nje­nog zvo­ni­ka, ali i Gornjeg vrti­ća – Radost II te grad­ske rive. Spomenuo je i obno­vu crk­ve Gospe od Anđela i zgra­de luč­ke kape­ta­ni­je, koje su u tije­ku, i zahva­lio svi­ma koji sudje­lu­ju u tim pro­jek­ti­ma. Također, izra­zio je zado­volj­stvo mani­fes­ta­ci­ja­ma poput Noći muze­ja, koje dopri­no­se podi­za­nju svi­jes­ti o važ­nos­ti muzej­skih ins­ti­tu­ci­ja u pri­kup­lja­nju, istra­ži­va­nju, oču­va­nju i pre­zen­ta­ci­ji kul­tur­ne baštine.

Šećer na kra­ju bio je raz­go­vor s kazi­va­či­ma na temu „Kako smo se zabav­lja­li u Poreču 1970-ih“, koji je mode­ri­ra­la rav­na­te­lji­ca Uljančić. Svoja svje­do­čans­tva i sje­ća­nja s pri­sut­ni­ma su podi­je­li­li Đani Šergo, Dario Baldaš, Ivan Darrer, Edi Žužić i Goran Prodan, vra­ća­ju­ći publi­ku u raz­dob­lje kad su živa muzi­ka, ple­s­nja­ci i ljet­ne veče­ri na rivi, tera­sa­ma i u disko­te­ka­ma od sta­ro­grad­ske jez­gre, do Plave lagu­ne i International Cluba u Zelenoj lagu­ni, bili sas­tav­ni i izu­zet­no važan dio živo­ta. Nizale su se aneg­do­te o izlas­ci­ma, popu­lar­nim gru­pa­ma i svir­ka­ma, nabav­ci prvih ins­tru­me­na­ta i gra­mo­fon­skih plo­ča, svir­ka­ma i bez­briž­nim dru­že­nji­ma, koja su pod­sje­ti­la sta­ri­je gene­ra­ci­je na sret­na vre­me­na, dok su mla­đi s inte­re­som slu­ša­li kako su se nekad nji­ho­vi vrš­nja­ci zabav­lja­li bez druš­tve­nih mre­ža i pamet­nih telefona.

Večer je zavr­ši­la u ples­nim rit­mo­vi­ma, uz nas­tup Hit Revival Banda koji je svo­jim izved­ba­ma ever­gre­ena upot­pu­nio doživ­ljaj kolek­tiv­nog vre­men­skog putovanja.