Marine Bibliothek – još jedno skriveno pulsko blago

50. Obljetnica povrat­ka u Pulu gra­đe Austro-Ugarske Mornaričke knjiž­ni­ce koja je od 1992. godi­ne spo­me­nik kul­tu­re Republike Hrvatske obi­lje­že­na je u sri­je­du, 15. lis­to­pa­da, u Domu hrvat­skih bra­ni­te­lja. To je jed­na od naj­v­rjed­ni­jih zbir­ki pomor­ske i znans­tve­ne bašti­ne na Mediteranu, a nje­na boga­ta gra­đa smje­šte­na je u Domu hrvat­skih bra­ni­te­lja i o njoj skr­bi Sveučilišna knjiž­ni­ca u Puli.

Obilježavanje je zapo­če­lo s dva pri­god­na krat­ka pre­da­va­nja nami­je­nje­na pri­je sve­ga pul­skim gim­na­zi­jal­ci­ma koji su sači­nja­va­li veći­nu okup­lje­ne publi­ke. Povjesničar i pro­fe­sor u Ekonomskoj i Strukovnoj ško­li Pula Igor Šaponja  govo­rio je o Puli u doba Austro-Ugarske, pri­ka­zav­ši naj­pri­je krat­ki doku­men­tar­ni film koji je sa svo­jim uče­ni­ci­ma sni­mio pri­je deset godi­na u sklo­pu pro­gra­ma Zavičajne nas­ta­ve, obi­lje­živ­ši nji­me 100.godišnjicu zavr­šet­ka Prvog svjet­skog rata. Sažeto je potom pri­ka­zao bur­nu povi­jest Pule od počet­ka 19. sto­lje­ća, odnos­no Napoleonskih rato­va koji raz­bi­ja­ju višes­to­ljet­nu Mletačku vlast nad Istrom, nakon čega ona pos­ta­je dije­lom Austro-Ugarske Monarhije. Naglasio je da se, pored rim­ske – po kojoj je Pula naj­poz­na­ti­ja – tek u pos­ljed­nje vri­je­me poče­lo ozbilj­ni­je valo­ri­zi­ra­ti i Austro-Ugarsku ostav­šti­nu našeg gra­da. Naime, velik dio šaro­li­kog pul­skog gra­di­telj­skog nas­lje­đa upra­vo je iz K und K raz­dob­lja. Točnije–  od 1853. godi­ne kada joj je dodi­je­lje­na ulo­ga glav­ne rat­ne luke te Monarhije, Pula od malog ribar­skog mjes­ta (sa sve­ga 786.žitelja 1811.godine) izras­ta u mode­ran voj­ni grad u koji dose­lja­va­ju inže­nje­ri, voj­ni­ci i rad­ni­ci iz cije­log Carstva, pa 1910. bro­ji već goto­vo 60.000 sta­nov­ni­ka. Osim luke i arse­na­la u dru­goj polo­vi­ci 19.stoljeća Pula tako dobi­va i slo­že­ni for­ti­fi­ka­cij­ski sus­tav, novo grad­sko kaza­li­šte, Hidrografski zavod, zvjez­dar­ni­cu, pli­na­ru, grad­sku trž­ni­cu, broj­ne stam­be­ne objek­te, tramvaj…

U tom raz­dob­lju pro­cva­ta, šez­de­se­tih godi­na 19.stoljeća u Pulu je pre­se­lje­na i kao zase­ban odjel Hidrografskog zavo­da uklju­če­na i Mornarička knjiž­ni­ca (Marine-Bibliothek) osno­va­na 1802.u Veneciji, pri tadaš­njem vrhov­nom zapo­vjed­niš­tvu aus­trij­ske Ratne mornarice.

O samoj knjiž­ni­ci je detalj­ni­je pri­čao vodi­telj Sveučilišne knjiž­ni­ce u Puli, Ivan Kraljević. Njezina boga­ta zbir­ka većim dije­lom obu­hva­ća knji­ge iz podru­čja pomor­stva, pri­rod­nih i teh­nič­kih zna­nos­ti te rijet­ka izda­nja od 16. do 19. sto­lje­ća. Ukupno sadr­ži 6.757 nas­lo­va u 20.371 sve­za­ka – od čega oko 13.000 mono­gra­fi­ja i oko 7.000 časo­pi­sa, godiš­nja­ka i novi­na. To su isklju­či­vo znans­tve­ne i struč­ne publi­ka­ci­je znans­tve­nih udru­ga i usta­no­va iz goto­vo cije­log svi­je­ta (naj­vi­še iz Europe, ali i iz SAD, Rusije, Japana, Južne Amerike) koje su objav­lje­ne od XVI. sto­lje­ća do 1918. godi­ne. Sačuvane su 3 knji­ge iz 16. st. i 10 knji­ga iz XVII. st, a naj­ve­ći dio fon­da (oko 85%) je iz XIX. st.

Oko 60% knjiž­nog fon­da je na nje­mač­kom jezi­ku, oko15% na fran­cu­skom i pri­bliž­no toli­ko na engle­skom, oko 7% na tali­jan­skom, a oko 3% na osta­lim jezi­ci­ma (latin­skom, špa­njol­skom, šved­skom, dan­skom, por­tu­gal­skom, ruskom i dr.), te 15 sve­za­ka na hrvat­skom jezi­ku. Manji dio fon­da važan je za Pulu – npr. sto­ti­njak znans­tve­nih publi­ka­ci­ja Hidrografskog zavo­da u Puli, no broj­na dje­la o Austro-Ugarskoj Monarhiji vrlo su vri­jed­na za pro­uča­va­nje povi­jes­ti Hrvatske. Važnost ove knjiž­ni­ce ne pro­iz­la­zi samo iz niza rijet­kih pri­mje­ra­ka knji­ga, već i iz nje­ne pomor­sko-znans­tve­ne obu­hvat­nos­ti, te iz nabav­lja­nja znans­tve­no rele­vant­nih publi­ka­ci­ja s toga podru­čja na raz­nim jezicima.

Nakon što je tije­kom 20. sto­lje­ća više puta selje­na, veći dio knjiž­nog fon­da je 1. kolo­vo­za 1975. godi­ne vra­ćen Puli kao dar Republike Austrije, a pre­uzi­ma­nje i povrat gra­đe orga­ni­zi­rao je tadaš­nji rav­na­telj Naučne bibli­ote­ke u Puli Miho Debeljuh. Ovim činom Pula je povra­ti­la bitan dio svo­je­ga kul­tur­nog i znans­tve­nog iden­ti­te­ta. Dio fon­da koji je ostao u Austriji (oko 11 000 sve­za­ka) zajed­no s inven­tar­nim knji­ga­ma čuva se u knjiž­ni­ci Austrijskog držav­nog arhi­va u Beču.

Nakon pre­da­va­nja, za gim­na­zi­jal­ce je pri­re­đen i vođe­ni obi­la­zak knjiž­ni­ce. Knjižničar Luka Tidić i Damjana Frančić – od nedav­no umi­rov­lje­na omi­lje­na knjiž­ni­čar­ka Sveučilišne knjiž­ni­ce (koja je tu pre­da­no radi­la pune 42 godi­ne i kon­cem proš­le godi­ne nagra­đe­na je  naj­vi­šom nagra­dom u knjiž­ni­čar­stvu – Poveljom Ivana Kukuljevića Sakcinskog ),  mla­dim su zna­ti­želj­ni­ci­ma doda­li još puno zanim­lji­vih infor­ma­ci­ja o ovoj vri­jed­noj zbirci.

• Dom hrvatskih branitelja
• Mornarička knjižnica
• Sveučilišna knjižnica u Puli