U Mutvoranu predstavljen restauriran oltar župne crkve

Priredio B. V.

16.10.2025.

U orga­ni­za­ci­ji Istarske župa­ni­je i Hrvatskog res­ta­ura­tor­skog zavo­da, u petak 10. lis­to­pa­da, odr­ža­no je pred­stav­lja­nje dovr­še­nih kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­skih rado­va na glav­nom olta­ru žup­ne crk­ve sv. Marije Magdalene u Mutvoranu. O zna­ča­ju ovog vri­jed­nog podu­hva­ta govo­ri­li su  župan Istarske župa­ni­je Boris Miletić, izas­la­ni­ca minis­tri­ce kul­tu­re i medi­ja, glav­na kon­zer­va­to­ri­ca dr. sc. Višnja Bralić, rav­na­telj Hrvatskog res­ta­ura­tor­skog zavo­da Boris Mostarčić te načel­nik Općine Marčana Predrag Pliško. Predstavljanju su pri­sus­tvo­va­li i zamje­ni­ca župa­na Jessica Acquavita, pro­čel­nik za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Vladimir Torbica, rav­na­te­lji­ca Osnovne ško­le Marčana Nensi Kaluđerović i mještani.

Župan Boris Miletić izra­zio je zado­volj­stvo što je Istarska župa­ni­ja finan­cij­ski dopri­ni­je­la reali­za­ci­ji ovog pro­jek­ta, a upu­tio je zahva­lu i resor­nom Ministarstvu te Regiji Veneto.

„Svaka zajed­ni­ca, pa tako i naša Istra, ako drži do sebe mora nje­go­va­ti svo­ju proš­lost i tra­di­ci­ju. Drago mi je što je Istarska župa­ni­ja, pre­ma recent­nim istra­ži­va­nji­ma za 2024. godi­nu, bila vode­ća u Hrvatskoj po izdva­ja­nji­ma za kul­tu­ru po gla­vi sta­nov­ni­ka. Navedeno naj­bo­lje govo­ri koli­ko su nam kul­tu­ra i zavi­čaj­nost važ­ni. Nastavit ćemo i dalje čuva­ti našu bašti­nu i naše kori­je­ne – to je naš DNK. Kultura i bašti­na naše su iznim­no vri­jed­no bogat­stvo i naš ponos, a n naša je odgo­vor­nost o nji­ma bri­nu­ti“, rekao je župan doda­ju­ći da ga radu­je sva­ko ula­ga­nje u kul­tu­ru. Župan je upu­tio veli­ku zahva­lu svim struč­nja­ci­ma koji su sudje­lo­va­li u res­ta­ura­ci­ji te u taj posao uni­je­li izni­man trud, zna­nja i lju­bav. Također, izra­zio je zado­volj­stvo što su u pro­jekt bili uklju­če­ni i uče­ni­ci OŠ Marčana.

Prema rije­či­ma izas­la­ni­ce minis­tri­ce kul­tu­re i medi­ja, glav­ne kon­zer­va­to­ri­ce dr. sc. Višnje Bralić, kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­ski rado­vi na monu­men­tal­nom rene­san­s­nom olta­ru žup­ne crk­ve u Mutvoranu, koji­ma su pret­ho­di­la opsež­na res­ta­ura­tor­ska i povi­jes­no-umjet­nič­ka istra­ži­va­nja, jedan su od naj­slo­že­ni­jih pro­je­ka­ta izve­de­nih u Hrvatskom res­ta­ura­tor­skom zavo­du u Zagrebu.

„Pri prvom pre­gle­du i foto­gra­fi­ra­nju olta­ra u crk­vi, dav­ne 1998., otkri­li smo nat­pis zakri­ven sve­to­hra­ni­štem kojim je pot­vr­đe­no autor­stvo istak­nu­tog vene­ci­jan­skog kipa­ra Paola Campsa de Bobotija i data­ci­ja u 1533. godi­nu – što je bila pot­vr­da atri­bu­ci­je našeg kole­ge Ivana Matejčića te važan dodat­ni poti­caj za res­ta­uri­ra­nje olta­ra. Prvi pre­gled demon­ti­ra­nog olta­ra u Zavodu  i sta­nje pro­ma­tra­no izbli­za (2015.) ipak je, una­toč pret­hod­nim uvi­di­ma, iza­zva­lo svo­je­vr­stan šok, pri­je sve­ga zbog nje­go­ve veli­či­ne i radi­kal­nih inter­ven­ci­ja i pre­prav­lja­nja reta­bla. Napravljen je sto­ga dugo­ro­čan plan rado­va i aktiv­nos­ti po godi­na­ma, te su se zahva­lju­ju­ći podr­š­ci i odlič­noj surad­nji s Vladimirom Torbicom, pro­čel­ni­kom Upravnog odje­la za kul­tu­ru i zavi­čaj­nost Istarske župa­ni­je, s ins­ti­tu­ci­ja­ma Regione Veneto, kao i s Općinom Marčana, koja je ini­ci­ra­la i podr­ža­va­la pro­jekt, rado­vi odvi­ja­li pre­ma pla­nu. Tijekom rado­va odr­ža­ne su broj­ne kon­zul­ta­ci­je s kon­zer­va­to­ri­ca­ma iz Konzervatorskog odje­la u Puli. Iznimno zna­čaj­na bila je i surad­nja s istak­nu­tim tali­jan­skim struč­nja­ci­ma prof. Giorgiom Fossaluzzo iz Sveučilišta u Veroni i res­ta­ura­to­rom Stefanom Scarpellijem iz Firence koji su svo­jim eks­pert­nim zna­nji­ma dopri­ni­je­li rje­ša­va­nju poje­di­nih dvoj­bi i pone­kad dono­še­nju teških odlu­ka“, nagla­si­la je glav­na kon­zer­va­to­ri­ca Višnja Bralić.

Ravnatelj Hrvatskog res­ta­ura­tor­skog zavo­da Boris Mostarčić istak­nuo je da je izu­zet­na čast biti na čelu tima koji je oba­vio vrlo slo­že­ne i opsež­ne rado­ve kon­zer­vi­ra­nja i res­ta­uri­ra­nja glav­nog olta­ra žup­ne crk­ve sv. Marije Magdalene u Mutvoranu.

„Temeljita kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­ska istra­ži­va­nja i opsež­ni rado­vi na toj vri­jed­noj i raskoš­noj umjet­ni­ni iz radi­oni­ce jed­no­ga od naj­važ­ni­jih vene­ci­jan­skih rene­san­s­nih drvo­rez­ba­ra Paola Campsa de Bobotija, izve­de­ni su na Odjelu za drve­nu poli­kro­mi­ra­nu skul­p­tu­ru u Zagrebu, pod vod­stvom kole­ge Miroslava Pavličića. Osobno i u ime svo­jih pret­hod­ni­ka tije­kom čijih man­da­ta je pro­jekt rado­va na olta­ru zapo­čeo i pro­vo­dio se, istak­nuo bih uspješ­nu surad­nju s Ministarstvom kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Istarskom župa­ni­jom, Regijom Veneto, Općinom Marčana i Osnovnom ško­lom Marčana čijim je sred­stvi­ma i bri­gom za bašti­nu omo­gu­će­na obno­va olta­ra, kao i s broj­nim doma­ćim i ino­zem­nim struč­nja­ci­ma koji su sudje­lo­va­li u odre­đi­va­nju smjer­ni­ca i meto­do­lo­gi­je kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­skih rado­va na olta­ru“, rekao je rav­na­telj HRZ‑a Mostarčić.

Zadovoljstvo pro­jek­tom res­ta­ura­ci­je izra­zio je i načel­nik Općine Marčana Predrag Pliško: „Izrazito smo ponos­ni na vri­jed­no res­ta­uri­ra­ni glav­ni oltar crk­ve sv. Marije Magdalene u Mutvoranu. Restauracijom olta­ra dodat­no su ople­me­nje­ni napo­ri Općine Marčana da se crk­va u Mutvoranu dove­de u repre­zen­ta­tiv­no sta­nje kak­vo i zas­lu­žu­je. Općina će i dalje poti­ca­ti i sufi­nan­ci­ra­ti rado­ve na ure­đe­nju i zašti­ti kako same crk­ve, tako i mjes­ta Mutvoran. Zahvaljujemo Osnovnoj ško­li Marčana, Istarskoj župa­ni­ji, Regiji Veneto, Hrvatskom res­ta­ura­tor­skom zavo­du te Ministarstvu kul­tu­re i medi­ja na pomo­ći i suradnji.“

Županijski pro­čel­nik Vladimir Torbica pro­či­tao je pismo pred­sjed­ni­ka Skupštine Regije Veneto, Roberta Ciambettija, u kojem je ovaj izra­zio žalje­nje što danas nije mogao biti u Mutvoranu. Ciambetti se pri­tom osvr­nuo na izvr­s­nu i dugo­go­diš­nju surad­nju izme­đu Istarske župa­ni­je i Regije Veneto, koja je rezul­ti­ra­la broj­nim pro­jek­ti­ma na podru­čju kul­tu­re i umjetnosti.Potpisani i dati­ra­ni impo­zant­ni dvo­kat­ni glav­ni oltar mutvo­ran­ske žup­ne crk­ve dje­lo je Paola Campsa de Bobotija, jed­no­ga od naj­važ­ni­jih vene­ci­jan­skih rene­san­s­nih drvo­rez­ba­ra. Izuzetno boga­ta i uspješ­na pro­duk­ci­ja nje­go­ve radi­oni­ce može se pra­ti­ti od 1497. do 1534. godi­ne. Sudeći pre­ma pot­pi­sa­nim i pri­pi­sa­nim dje­li­ma te opsež­nim arhiv­skim poda­ci­ma, Campsa je imao velik broj surad­ni­ka, a pro­cje­nju­je se da je u tom dugom raz­dob­lju u radi­oni­ci moglo biti izra­đe­no čak 185 oltar­nih cje­li­na. Skupocjeni olta­ri ispo­ru­či­va­ni su naru­či­te­lji­ma diljem Mletačke Republike, a u veli­kom se bro­ju kao naru­či­te­lji jav­lja­ju i poje­din­ci i vjer­ske zajed­ni­ce duž istoč­no­ja­dran­ske obale.

Pretpostavlja se da je mutvo­ran­ski oltar naru­čio pul­ski biskup Altobello Averoldi, zas­lu­žan za obno­vu crk­ve sv. Marije Magdalene dva­de­se­tih godi­na 16. sto­lje­ća, a iz sig­na­tu­re saz­na­je­mo da je oltar dovr­šen 1533. godi­ne. Vrsno rez­ba­re­ni, boga­to poz­la­će­ni i paž­lji­vo osli­ka­ni oltar izra­đen je u duhu tali­jan­ske viso­ke rene­san­se. Ta se este­ti­ka išči­ta­va u „matron­skim pro­por­ci­ja­ma” figu­ra, njež­nom kon­tra­pos­tu te finim, laga­nim dra­pe­ri­ja­ma koje decent­no pra­te dina­mi­ku sve­tač­kih liko­va. U boga­tom iko­no­graf­skom pro­gra­mu, kipar­skom se vrs­no­ćom izdva­ja­ju skul­p­tu­re sve­ti­ca, tuma­či Ivan Matejčić, koje s dojm­lji­vo kla­si­ci­zi­ra­ju­ćim sta­vom i dra­pe­ri­jom pred­stav­lja­ju „pra­ve rene­san­s­ne kipo­ve all‘antica”. Naknadnim višes­tru­kim repo­li­kro­mi­ra­njem poni­šten je izvor­ni izgled olta­ra pre­obli­ko­va­nog u skla­du s uku­som kas­ni­jih epo­ha. Jedino je osta­lo nepres­li­ka­no sre­diš­nje polje pre­de­le, zak­lo­nje­no kame­nim barok­nim sve­to­hra­ni­štem, čija su izvor­na poz­la­ta i poli­kro­mi­ja dale nas­lu­ti­ti rasko­šan izgled mutvo­ran­skog olta­ra iz radi­oni­ce Paola Campsa.

Nakon što je lokal­na zajed­ni­ca poče­la s rado­vi­ma na obno­vi crk­ve, 2009. godi­ne dje­lat­ni­ci Hrvatskog res­ta­ura­tor­skog zavo­da pro­ve­li su rado­ve izrav­nog i pre­ven­tiv­nog kon­zer­vi­ra­nja koji­ma su uklo­nje­ni uzro­ci ubr­za­nog pro­pa­da­nja drve­nog sakral­nog inven­ta­ra crk­ve. Prva kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­ska istra­ži­va­nja na glav­no­me olta­ru in situ omo­gu­će­na su sred­stvi­ma Općine Marčana 2015. godi­ne. Konzervatorsko-res­ta­ura­tor­ski rado­vi nas­tav­lje­ni su u radi­oni­ci Zavoda u Zagrebu sred­stvi­ma Ministarstva kul­tu­re i medi­ja Republike Hrvatske, Regije Veneto, Istarske župa­ni­je, Općine Marčana te Osnovne ško­le Marčana. Dovršeni 2025. godi­ne, kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­ski rado­vi bili su ponaj­pri­je usmje­re­ni na ukla­nja­nje pres­li­ka te pred­stav­lja­nje vri­jed­nog izvor­nog osli­ka i poz­la­te. Izuzetak su obo­je­nja pûti veći­ne skul­p­tu­ra, kod kojih je izvor­ni sloj ošte­ćen u znat­noj mje­ri te je sto­ga pre­zen­ti­ran pres­lik iz prve obno­ve olta­ra koji je komi­sij­ski oci­je­njen kao kva­li­te­tan i sli­čan izvor­no­me. Obavljena je kons­truk­tiv­na sana­ci­ja olta­ra, rekons­tru­ira­ni su u drvu oni dije­lo­vi za koje je saču­va­no dovolj­no poda­ta­ka o izvor­nom izgle­du (uglav­nom ukras­ne rez­ba­re­ne plas­ti­ke i pro­fi­la­ci­je arhi­tek­tu­re olta­ra), dok je na skul­p­tu­ra­ma izve­de­na mini­mal­na rekons­truk­ci­ja nedos­ta­ju­ćih slo­je­va osli­ka i pozlate.

Opsežne i vrlo zah­tjev­ne rado­ve na olta­ru vodio je Miroslav Pavličić , vodi­telj Odjela za drve­nu poli­kro­mi­ra­nu skul­p­tu­ru II. Službe za pokret­nu bašti­nu Hrvatskog res­ta­ura­tor­skog zavo­da, u surad­nji s broj­nim doma­ćim i ino­zem­nim struč­nja­ci­ma. Ističe se surad­nja s prof. Georgijem Fossaluzzom sa Sveučilišta u Veroni, jed­nim od vode­ćih struč­nja­ka za vene­ci­jan­ske drvo­rez­bar­ske radi­oni­ce iz 16. sto­lje­ća, koji je sudje­lo­vao u odre­đi­va­nju smjer­ni­ca i meto­do­lo­gi­je kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­skih rado­va na olta­ru. Godine 2021. orga­ni­zi­ra­no je savje­to­va­nje dje­lat­ni­ka Zavoda te dje­lat­ni­ka Konzervatorskog odje­la u Puli s reno­mi­ra­nim tali­jan­skim res­ta­ura­to­rom Stefanom Scarpellijem, iskus­nim u kon­zer­vi­ra­nju i res­ta­uri­ra­nju remek-dije­la rene­san­s­nog sli­kar­stva. Iste godi­ne orga­ni­zi­ra­no je pred­stav­lja­nje dota­daš­njih rado­va na olta­ru i edu­ka­tiv­na radi­oni­ca za dje­cu Osnovne ško­le Marčana. Dijeljenjem spe­ci­ja­lis­tič­kih zna­nja s čla­no­vi­ma lokal­ne zajed­ni­ce, koja je pri­mar­ni čuvar bašti­ne, nas­to­ja­lo se pri­do­ni­je­ti dugo­roč­noj pri­mje­re­noj zašti­ti toga izu­zet­no vri­jed­nog rene­san­s­nog olta­ra i nakon dovr­šet­ka opsež­nih kon­zer­va­tor­sko-res­ta­ura­tor­skih rado­va te osvi­jes­ti­ti nje­go­vu važ­nost u obli­ko­va­nju lokal­nog identiteta.

U lip­nju 2025. godi­ne oltar je pos­tav­ljen na svo­je mjes­to u crk­vi. U tije­ku su rado­vi i na kame­nom barok­nom sve­to­hra­ni­štu koje se nala­zi­lo ispred oltara.