72. Pula: Film „Dobra djeca“ dobio četiri Zlatne arene
Tekst Paola ALBERTINI • Fotografije iz arhiva Pula Film Festivala
Pulski filmski festival doživio je sinoć, 16. srpnja, svoj vrhunac proglasivši laureate ovog, 72. izdanja. Među njima je i ekipa filma „Dobra djeca“, glavni glumci Nina Violić i Filip Šovagović, scenaristi Nikolina Bogdanović i Filip Peruzović te direktor fotografije, Tomislav Sutlar.
Priča prati Nikolu i Sašu, oni su sredovječni i otuđeni brat i sestra koji nakon majčine smrti provode tri dana u obiteljskoj kući koju trebaju očistiti i pripremiti za prodaju. U pokušaju da odgodi neizbježno, Nikola sabotira pospremanje, a Saša se nakon jednog neugodnog otkrića počinje pitati koliko se dobro njen brat brinuo o njihovoj majci dok je ona živjela u inozemstvu. Ne uspijevajući komunicirati kao odrasli ljudi, postupno se počinju ponašati kao djeca, što sve čini samo još gorim.
Filip Šovagović i Nina Violić nose film. Kao kakva djeca u tijelu odraslih oni se dure, inate i prkose jedno drugome u nemogućnosti da izraze davno zatomljene osjećaje.
Unatoč tome, njihova davno izgubljena bliskost i dalje se nazire i vidi se u trenucima kad se smiju i zadirkuju kao što su to, vjerojatno činili kao djeca. Film je doista realan i s njime se mogu poistovjetiti mnoga braća i sestre – brat i sestra se često, unatoč dobi, svađaju kao kad su bili mali i to oko (uvijek) istih stvari.
Ipak, čeznu jedno za drugim i nepovratno izgubljenom bliskošću što izvire u svakoj njihovoj gesti i riječi i vrlo je dirljivo. Naime, Saša živi u Kanadi i ovo je prilika, unatoč teškim okolnostima, da se ponovo zbliži s bratom Nikolom. Oni to, tek na trenutak, uspijevaju da bi potom opet izvadili kandže i okomili se jedno na drugo, najčešće zbog neke gluposti. No film je topao i dirljiv, posebno kraj.
Dugi ali lijepi kadrovi odražavaju čemer i jad te nemogućnost iskazivanja emocija i bliskosti za kojom oboje toliko čeznu.
Uz maestralnu glumu ono što obilježava ovaj film je i sjajna glazba, a on je i prije Pule nanizao brojne nagrade:
Filmski festival u Varšavi 2024. – službena konkurencija i svjetska premijera Festival istočnoeuropskog filma Cottbus 2024. – Specijalno priznanje i nagrada Ekumenskog Žirija; Međunarodni filmski festival Crossing Europe 2025.; Festival autorskog filma u Beogradu (FAF) 2024. – Natjecateljski program „Hrabri Balkan“; Međunarodni filmski festival u Solunu 2024.; Pulski filmski festival 2024. – Nagrada programa „Work in Progress”.
Razgovor s ekipom filma
Redatelj i scenarist Filip Peruzović ispričao je kako je njihova ideja bila pokušati maksimalno jednostavnim sredstvima postići maksimum teksta i ogoliti se, ne skrivati se ispred nekih pretjerano ekstravagantnih postupaka: „Jednostavno se prepustiti toj igri dvoje ljudi u jednom prostoru“.
Kuća je cijeli jedan lik filma i njegov važan segment, a našli su je preko poznanstva jer su imali minimalna sredstva, naime, cijeli film snimljen je s manje od 200.000 eura.
S obzirom na ograničena sredstva preko poznanstva su našli kuću u Sv Nedjelji koja je tada bila u vlasništvu filmsko – televizijske obitelj, a u međuvremenu je prodana.
„Ja i snimatelj inspirirali smo se tim prostorom“, izjavio je Peruzović.
Na pitanje Boška Picule ima li film autobiografskih elemenata, odgovorio je da svi polazimo od vlastitih iskustava ali pokušavamo pomesti tragove: „To je neka nadogradnja i naravno da je puno toga personalizirano, sam scenarij smo razvijali još tijekom snimanja i u hodu ga mogli mijenjati“.
Imali su zadane okvire – jednu lokaciju i dva glumca, s obzirom na mali budžet, a Violić je rekla kako je jako zanimljiv način na koji je Filip koristio sve te neke zadanosti kao prednosti.
„Mi smo tu jednu lokaciju maksimalno iskoristili za naše glumačko bivanje, naime, teksta je u početku bilo puno više, a mi smo ga na kraju dosta reducirali i pokušali ispričati taj odnos samim našim postojanjem. Jezik je minimalno korišten, a maksimalno je pričano filmskim jezikom, što mi se jako sviđa“, pojasnila je.
Kako je rekla, glumcu se jednom u životu događa da su kadrovi dugi i da može jednostavno biti, da ne mora razmišljati o rezanju scena.
„Iako je teksta malo, radnja filma se savršeno jasno razumije, unatoč neobjašnjavanju u tom stereotipnom odnosu brata i sestre koji se ne razumiju“, izjavila je.
Snimali su bez probi scena jer se, prema riječima Peruzovića, najbolji trenuci s proba poslije više nikad ne ponove.
„Htjeli smo aktivne gledatelje, ne ih podcjenjivati i dati im sve na pladnju nego da se oni aktivno uključe u film“, dodao je.
Picula je na kraju konstatirao kako su snimili „veliki film s malim sredstvima“.
Nagrade dodijeljene na Puli
„Kroz pažljivo oblikovano svjetlo i profinjene kompozicije Tomislav Sutlar gradi atmosferu melankolije i prolaznosti koju dosljedno provlači tijekom čitavog filma.“ Tako glasi obrazloženje za Zlatnu arenu dodijeljenu direktoru fotografije.
Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu dodijeljena je Filipu Šovagoviću za glavnu ulogu uz objašnjenje: „Filip Šovagović u filmu Dobra djeca donosi lik koji je duhovit i pomalo zajedljiv, ali uvijek ljudski blizak. Iza prividne jednostavnosti i lakoće krije tugu koja mu daje ranjivost i dubinu. “
Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu dobila je Nini Violić: „Nina Violić u filmu Dobra djeca tumači lik žene koja iza hladne vanjštine skriva dubok unutarnji nemir i nezadovoljstvo. Svojom suzdržanom, preciznom glumom uspijeva prenijeti svu složenost lika ostavljajući snažan dojam upravo kroz ono što prešućuje.“
Zlatna arena za scenarij dobio je dvojac Nikolina Bogdanović i Filip Peruzoviću koji su „samo s dva lika u jednom prostoru, kroz rijetke i šture dijaloge te mnogo tišina scenarij filma Dobra djeca prikazuje odnos dvoje ljudi – sestre i brata – o kojima mnogo više ne znamo nego što znamo, pa ipak ih osjećamo kao izuzetno slojevite likove. Unutar naizgled jednostavnog okvira, tiho i bez velikih gesti, ovaj scenarij sigurno i uvjerljivo gradi dramu prožetu finim humorom.“
Napomenimo na kraju da će glumačku suradnju, u privatnom životu ljubavni par Violić/Šovagović, ponoviti na dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi „Galeb“ gdje također igraju brata i sestru. Kako je Violić izjavila prilikom dodjele „Arena“, „ljubav je ključ uspjeha“.
