Odabrani rezidenti Kuće za pisce – Hiže od besid
B. V.
U prostorijama pazinske Kuće za pisce – Hiže od besid održana je godišnja sjednica Programskog vijeća ove ustanove. Uz ravnateljicu Gradske knjižnice Pazin i upraviteljicu Kuće za pisce Majdu Milevoj Klapčić, prisutni su bili: predsjednik Programskog vijeća Neven Ušumović te članice; Sniježana Matejčić, Lorena Monika Kmet, Magda Rimanić i Maja Zidarić Pilat, dok su svoj izostanak opravdale Jana Prević Finderle i Snježana Radetić.
Bio je to 20. jubilarni susret Programskog vijeća na kojem se, među ostalim, vrednovalo prijave za rezidencijalne boravke u Kući za pisce za 2026. godinu. Pristigle su, naime, 32 prijave odnosno deset prijava više no lani.
Poslali su ih autori iz Njemačke, Austrije, Italije, Srbije, Makedonije te Bosne i Hercegovine.
Svaki član Programskog vijeća vrednovao je prema vlastitom nahođenju, bodujući desetero najzaslužnijih bodovima od 1 do 10, argumentirajući pri tom svoju odluku. Članice Vijeća koje nisu mogle doći na sastanak poslale su svoje bodove elektronskom poštom predsjedniku.
Šestero najbolje rangiranih autora biti će kontaktirano od strane upraviteljice Kuće za pisce, a onaj koji je ostvario najveći broj bodova imat će pravo biranja mjeseca boravka, s tim da je Luce Kozina – kao dobitnica književne nagrade Istarske županije Edo Budiša – već odabrala travanj 2026.
Preostale tri osobe bit će kontaktirane nakon dobivanja sredstava za Kuću za pisce od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Postoji i rezervna lista koja će vrijediti ako netko od odabranih javi da, iz kojeg god razloga, ne može doći na rezidenciju.
Odabrani autori jesu: Stanislav Habjan – Hrvatska, Maša Senečić – Srbija, Luisa Carretti – Italija, Emina Selimović – Bosna i Hercegovina, Danilo Lučić – Srbija, Ena Katarina Haller – Hrvatska.
Stanislav Habjan (Zagreb, 1957.). Područja njegovog stvaralaštva su pisanje, dizajn, likovnost, performans, multimedija. Autor je knjiga kratkih priča „Nemoguća varijanta“ (1984.), „Greiner & Kropilak Interkonfidental“ (s Borisom Greinerom, 1999.), knjige pjesama „Košulja na cvjetove i pjesme na struju“ (2020.), knjige kratkih proza „Vrijeme i mi, PostApoc dijalozi“ (2020.) te „Nemoguća varijanta i druge priče“ (2020.). Prozom je zastupljen u više antologija hrvatske kratke priče i novele, tekstovi su mu prevedeni na engleski, talijanski, poljski, slovenski i makedonski jezik, a naslovom njegove priče „Poštari lakog sna“ imenovana je panorama proze Quorumova naraštaja (ur. K. Bagić, 1996.).
Maša Seničić (Beograd, 1990.). Scenaristkinja je, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije. Njezina proza i poezija prevedene su na deset jezika, a objavljivane su u domaćim i regionalnim časopisima (Poezija, Polja, Letopis Matice srpske, Zent, Prosvjeta, Dometi, Buktinja…) i na književnim portalima (Agon, Eckermann, Libela, Strane, Kritična masa…). Njezina prva zbirka pjesama, „Okean“, nagrađena je Mladim Disom za 2015. godinu, dok je njezina druga knjiga poezije „Povremena poput vikend-naselja“ (2019.) osvojila nagradu “Dušan Vasiljev”.
Luisa Carretti (Lecce, 1979.) svestrana je autorica na području književnosti za djecu. Ona je spisateljica, nakladnica i novinarka. Diplomirala je komunikologiju, a diplomski je rad napisala o francuskom redatelju Jeanu Pierreu Melvilleu, uvjerena da će raditi u svijetu filma – no život ju je odveo prema novinarstvu. Godine 2016. pokrenula je Storie Cucite, nakladničku kuću posvećenu dječjoj književnosti. Živi u Firenci.
Emina Selimović (Zenica, 1991.). Ova je pjesnikinja doktorandica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek za Komparativnu književnost. Autorica je četiri zbirke poezije: „Genocid u Crazy Horseu“ (2016.), „Ademove suze“ (2018.), „Zembilj“ (2019.) i „Jazz za Fellinija“ (2021.). Za svoje je zbirke osvojila prestižne regionalne književne nagrade. Poeziju i eseje objavljuje u književnim časopisima u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj, Grčkoj… Trenutno radi u Muzeju grada Zenice.
Danilo Lučić (Beograd, 1984.) Književnik, književni urednik, fotograf i video umjetnik. Završio je studij srpske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio je zbirke pjesama „Beleške o mekom tkivu“ (2013.), za koju je osvojio Brankovu nagradu, i „Šrapneli“ (2017.). U Zagrebu mu je 2020. godine objavljena zbirka priča „Sazrevanje modrica“ (Durieux). Urednik je portala za književnost i kulturu glif.rs, a bio je i urednik u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo. Jedan je od urednika Bosanske vile, najstarijeg bosanskohercegovačkog časopisa. Izvršni urednik je edicije „Zajednička čitaonica“ organizacije KROKODIL. Bavi se fotografijom i video formatima, objavljuje kolumne i eseje u tiskanoj i elektroničkoj periodici.
Ena Katarina Haler (Osijek, 1996.) književnica je, novinarka i arhitektica. Diplomirala je arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2023. godine projektom „Drugi Mediteran – Memorijalni centar Predraga Matvejevića u Mostaru“. Osim u struci, radi kao novinarka na području kulture i kulturne politike, piše članke o graditeljskom i urbanističkom nasljeđu, zatim putopise i reportaže, te književne i filmske kritike. Objavila je romane „Nadohvat“ (2019.) i „Nevini“ (2024.).
Danijela Repman (Sombor, 1976.) piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku. Osnovne studije završila je na Pedagoškom fakultetu u Somboru, a master studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je knjige poezije: „Cikličnosti“ (1997.), „Mesto za savršen beg“ (2015.), „Šećer, led i varikina“ (2021.) kao i dvije knjige proze „Tragom rasutih trenutaka“ (2014.) i „Stolica bez naslona“ (2024.), te zbirku kratkih priča „Kvadratno disanje“ (2018). Na konkursu za antiratnu priču Biber 2024. osvojila je 3. nagradu, a priča „Mrtva priroda“ je na 4. regionalnom konkursu Marija Jurić Zagorka proglašena najboljom. Prevedena je na francuski, mađarski, makedonski, albanski i engleski jezik.
Mihaela Šumić (Banja Luka, 1998.) spisateljica je i prevoditeljica. Njezina prva knjiga, zbirka poezije „Nekoliko sitnih uboda“, nagrađena je nagradom „Čučkova knjiga“ za najbolju debitantsku publikaciju objavljenu 2020. godine. Njezina druga knjiga, zbirka kratkih priča „Herbarij svete smrti“, dobila je regionalnu književnu nagradu „Štefica Cvek“. Godine 2022. objavila je svoju drugu zbirku poezije „Imenik Laure Carvalho.“ Njezin prvi roman „Čovjek vuk“ objavljen je 2024. godine i našao se u užem izboru za Nagradu Europske Unije za književnost (EUPL). Prevodi sa španjolskog, engleskog i portugalskog jezika. Živi u Banjoj Luci.
Lucija Švaljek (Zabok, 1995.). Objavljivala je poeziju (časopis Republika, portali ZgKult, Eckermann, Anna Lit, Čitaj mi) i prozu (portal Booksa i Kritična masa). Objavila je roman „Uspavanka za Elizu“ (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2024.). Živi i radi u Zagrebu.
