Kratki filmovi nagrađenih redateljica

Tekst Elvis LENIĆ

09.09.2023.

Nakon sva­kog izda­nja Liburnia Film Festivala orga­ni­za­to­ri tije­kom cije­le godi­ne pri­ka­zu­ju oda­bir nagra­đe­nih fil­mo­va pre­tež­no u kini­ma manjih mjesta.

Ove godi­ne čast da otvo­ri tu zanim­lji­vu tur­ne­ju pri­pa­la je Vodnjanu, u čijoj su sali za vjen­ča­nje u čet­vr­tak (7. rujan) pri­ka­za­na tri krat­ka fil­ma nagra­đe­nih auto­ri­ca. Prvi je film „Divlje cvi­je­će“, dobit­nik poseb­nog priz­na­nja žiri­ja, u koje­mu auto­ri­ca Karla Crnčević kom­bi­ni­ra arhiv­ske VHS snim­ke nje­zi­nog oca nakon što se je vra­tio u razo­re­nu obi­telj­sku kuću sa sje­ća­nji­ma oca i maj­ke na to razdoblje.

Film je zanim­ljiv u smis­lu rekons­truk­ci­je tra­ume i nepo­uz­da­nos­ti sje­ća­nja, malim sred­stvi­ma stvo­ren je emo­ci­onal­ni uči­nak, a naj­ve­ći nedos­ta­tak fil­ma je jako loša kva­li­te­ta zvu­ka. Dobro je što film ima namjer­no lošu kva­li­te­tu sli­ke, ali onda je zvuk, koji je snim­ljen u sadaš­njos­ti, tre­bao biti puno bolje izveden.

Takvih pro­ble­ma nema „Dohvatiti sun­ce: El Shatt“ (nagra­de za reži­ju, kame­ru i dizajn zvu­ka) u koje­mu se reda­te­lji­ca Ana Bilankov eks­pe­ri­men­tal­nim pris­tu­pom bavi sje­ća­nji­ma na zbjeg u El Shattu tije­kom 2. svjet­skog rata. Njezin film je teh­nič­ki jako dobro izve­den i vrlo zanim­lji­vo gle­da­telj­sko iskus­tvo, a ujed­no pru­ža pogled na tu povi­jes­nu epi­zo­du iz jed­ne ose­buj­ne autor­ske perspektive.

Vrhunac veče­ri ipak je bio krat­ki doku­men­ta­rac „Knin-Zadar“, reda­te­lji­ce Melite Vrsaljko, koji je na netom zavr­še­nom LFF‑u oprav­da­no dobio nagra­du za naj­bo­lji film. Junak fil­ma je reda­te­lji­čin otac koji radi kao pro­met­nik na kolo­dvo­ru u Benkovcu, iako je tuda zad­nji vlak pro­šao još dale­ke 2014. godi­ne. Redateljica pri­ka­zu­je sva­kod­ne­vi­cu svo­jeg oca u dugač­kim i odlič­no kom­po­ni­ra­nim i snim­lje­nim kadro­vi­ma, a ta se sva­kod­ne­vi­ca svo­di na ubi­ja­nje dosa­de uz povre­me­ne humo­ris­tič­ke detalje.

Nakon polo­vi­ce fil­ma otac pušta na kolo­dvor­skom raz­gla­su Baretovu pje­smu „Evo vlak mi sti­že“, što će biti povod za udar­nič­ku epi­zo­du iz proš­los­ti mon­ti­ra­nu od kadro­va iz film­skih žur­na­la. „Knin-Zadar“ je izvr­s­no snim­ljen i mon­taž­no struk­tu­ri­ran, a bavi se tra­gič­nom tema­ti­kom izu­mi­ra­nja živo­ta u zapos­tav­lje­nim kra­je­vi­ma bez gor­či­ne i s dozom humo­ra. Valja nagla­si­ti da  je to reda­te­lji­čin debi­tant­ski film, što je sja­jan poti­caj za nas­ta­vak rada, a ujed­no i opte­re­će­nje jer je podig­nu­la letvi­cu pri­lič­no visoko.