Razgovor: Noa Silver Veldhuijsen (rezidencijalni program Summer Sessions) – „Zvuk, pritok dodira“

29.09.2017.

Mladi umjet­nik Noa Silver Veldhuijsen pred­sta­vi­ti će svoj rad „Zvuk, pri­tok dodi­ra“ kojeg je razvio u sklo­pu Summer Sessions rezi­den­ci­je, u petak 29. ruj­na u 20 sati u pul­skoj gale­ri­ji HUIU u Zagrebačkoj 27. Radi se o inte­rak­tiv­noj izved­bi uži­vo u kojoj umjet­nik i publi­ka stva­ra­ju komu­ni­ka­ci­ju putem dodi­ra. U okvi­ru Mp3 plat­for­me udru­ga Metamedij sva­ke godi­ne ugoš­ću­je umjet­ni­ka iz ino­zem­s­tva na krat­koj i inten­ziv­noj umjet­nič­koj rezi­den­ci­ji Summer Sessions, tije­kom koje oda­bra­ni umjet­nik ima pri­li­ku razvi­ti svoj umjet­nič­ki pro­jekt u bli­skoj surad­nji s čla­no­vi­ma plat­for­me i vanj­skim surad­ni­ci­ma udru­ge. Ove je godi­ne iza­bran Noa Silver Veldhuijsen, dva­de­set­tro­go­diš­nji inter­dis­ci­pli­nar­ni umjet­nik koji dje­lu­je na podru­čju novo­me­dij­ske umjet­nos­ti. Rođen u Nizozemskoj, a sta­nu­je i radi u Rotterdamu. Diplomirao je likov­nu umjet­nost na aka­de­mi­ji Willem de Kooning (WdKa) sve­uči­li­šta u Rotterdamu. U raz­go­vo­ru s umjet­ni­kom prvo smo doz­na­li koji je kon­cept nje­go­vog rada.

noa sliver

- „Zvuk, pri­tok dodi­ra“ je rad koji govo­ri o dubo­ko uko­ri­je­nje­noj ljud­skoj potre­bi za tje­les­nom inte­rak­ci­jom – priz­na­va­nje dru­go­ga i pri­vr­že­nost – nešto što smo svi ima­li, ali smo neg­dje putem izgu­bi­li. Stvorena je izvjes­na bari­je­ra kada je u pita­nju tje­les­na inte­rak­ci­ja među lju­di­ma, a moja je želja pro­bi­ti tu bari­je­ru na razi­gran način – pre­ves­ti tje­les­ni dodir u glaz­bu. Bit će to zaigra­na inte­rak­ci­ja publi­ke i umjet­ni­ka tije­kom koje ćemo zajed­no sin­te­ti­zi­ra­ti zvuk naše kože.

- Kako je tekao pro­ces od počet­ne ide­je do konač­nog rada? Što se „izgu­bi­lo u pri­je­vo­du“, a što te iznenadilo?

- Prvotna ide­ja je uklju­či­va­la dva stran­ca koji se među­sob­no dodi­ru­ju kako bi sin­te­ti­zi­ra­li glaz­bu, ali u konač­ni­ci je to pos­tao rad bazi­ran na per­for­man­su u koje­mu sam ja jedan od sudi­oni­ka. Kad sam došao u Pulu našao sam se u situ­aci­ji da sam želio komu­ni­ci­ra­ti s dru­gi­ma, ali zbog jezič­ne bari­je­re nisam bio u moguć­nos­ti to uči­ni­ti u onoj mje­ri u kojoj sam želio. Zbog toga je pro­jekt pos­tao osob­ni­ji i čini­lo mi se da ima smis­la da sebe sta­vim u nje­ga – to je smjer u kojem se razvio. Promijenio se i način na koji će biti pred­stav­ljen bazi­ra­no na ono­me što funk­ci­oni­ra. I teh­ni­ka koju koris­tim je dru­ga­či­ja od prvot­ne ide­je i to iz jed­nos­tav­nog raz­lo­ga – koris­tim ono što ima naj­vi­še smis­la i što je zanim­lji­vo za slušanje.

Noa Silver mediji- Kakva su tvo­ja iskus­tva u sklo­pu rezi­den­ci­jal­nog pro­gra­ma Summer Sessions. Što si oče­ki­vao i što si pro­na­šao? Kako je izla­zak iz zone ugo­de utje­cao na tvoj kre­ativ­ni proces?

- Iskreno nisam znao što mogu oče­ki­va­ti. Bio sam izne­na­đen što su me oda­bra­li i pos­la­li ovdje sto­ga se osje­ćam počaš­ćen što sam dio Summer Sessionsa. Mislim da je uvi­jek lije­po rad­no iskus­tvo kada nis­te okru­že­ni uobi­ča­je­nim druš­tvom. Odjednom se nala­zi­te u dru­goj drža­vi gdje pos­to­ji čitav niz raz­li­či­tih novih moguć­nos­ti koje ina­če ne bi ima­li. Kod kuće je lak­še se pre­pus­ti­ti vlas­ti­tim zona­ma ugo­de – poz­na­je­te svih i zna­te kod koga ići ako tre­ba­ti radi­ti s drvom, meta­lom ili nečim dru­gim, a ovdje sve to mora­te pono­vo pro­na­ći. Postaje limi­ti s kojim se mora­te suoči­ti što je meni jako zanim­lji­vo kao umjetniku.

Ovaj je pro­jekt reali­zi­ran u okvi­ru Summer Sessions mre­že za razvoj tale­na­ta te je zajed­nič­ka kopro­duk­ci­ja udru­ge Metamedij i V2_Instituta za nes­ta­bil­ne medi­je. Summer Sessions je mre­ža za razvoj tale­na­ta koja orga­ni­zi­ra rezi­den­ci­jal­ne pro­gra­me za umjet­ni­ke u začet­ku kari­je­re te nudi pro­duk­tiv­nu atmo­sfe­ru, kva­li­tet­nu pro­duk­ci­ju i struč­ni feed­back – sve što je potreb­no za pokre­ta­nje ili razvoj pro­fe­si­onal­nog umjet­nič­kog pro­jek­ta. Glavna ide­ja ovog među­na­rod­nog rezi­den­ci­jal­nog pro­gra­ma je da orga­ni­za­ci­je spon­zo­ri­ra­ju umjet­ni­ke iz nji­ho­ve zem­lje za odla­zak u neku ino­zem­nu orga­ni­za­ci­ju kako bi tamo razvi­ja­li svoj pro­jekt. Kroz pro­gram razvi­ja se pro­jekt od kon­cep­ta do rada koji je spre­man za prezentaciju.

Donatori su: Zaklada “Kultura nova”, Ministarstvo kul­tu­re Republike Hrvatske, Grad Pula i Istarska županija.

Razgovarao Boris VINCEK